Vrijeme u kojem živimo posebno je po mnogo čemu. Jedna od tih posebnosti je i masovna dostupnost informacija. Pred čovjekom je more tiskane literature do koje je lakše doći nego ikad. Ta literatura i uopće informacije još su više i još lakše dostupne preko najpopularnijeg medija suvremenog čovjeka, interneta.

 El-Fârâbî (al-Fārābī, umro 339./950.) razlikuje pojmove kelâm i fikh te kelâm definira u svome djelu Ihsâul-ulûm (Iĥşā’ al-‘ulūm) kao: “znanost koja omugućava nekoj osobi da podrži konkretna vjerovanja i djela kako su to ustanovili legislatori religije te da pobije sve stavove koji im proturječe.”[i] El-Bejdâvî (al-

 Pitanje slobode i predodređenja jedno je od rijetkih u islamu gdje nije ostavljen velik prostor djelovanju i imaginaciji ljudskog uma. Islam je prepoznatljiv po tome što afirmiše, pa i favorizira ljudski razum i razmišljanje, ali, naravno, samo u granicama definiranim Kur'anom i Sunnetom.

 Kelâm (kalām), ili ilmul-kelâm ('ilm al-kalām, znanost kelâma), naziv je one znanosti islama koja se obično oslovljava “spekulativna teologija”. Doslovno, kelâm znači “govor”, “razgovor” ili “riječi”; jetekellem fî (yatakallam fī) znači razgovarati ili diskutirati o nekoj stvari ili temi.

 Već smo istakli da al-Aš’ārī, kao izmiritelj dvaju ekstremnih gledišta, u središte svojega filozofskog-teološkog učenja smješta problem božanskih atributa.

 Pitanje kelâma široko je i obuhvata mnoga pitanja. Iz toga razloga, ortodoksni (pravovjerni) odgovor na kelâmveoma je bremenit i raznolik. Kako bismo se usredsredilli na samu srž ortodoksnoga odgovora, njegovu metodologiju i ciljeve, trebamo se fokusirati na neka velika teološka prijeporna pitanja u islamu. Općenito, ta pitanje se odnose na Božiju narav i Njegova Svojstva (Atribute).

1. Uvod

Govoriti o Ebu Hanifi zahtijeva poznavanje njegova života i djela koje je dao u burnom vremenu od 80. 150. g. po Hidžri. Uz to je potrebno proučavati i osnivače drugih pravnih škola u islamu i ocjenjujući njihov doprinos, dati jednu realnu ocjenu Ebu Hanife.