32. Božije ime “el-Habiru” (أَلْخَبِيرُ) – O svemu obaviješteni

 

Božije ime “el-Habiru”Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“On daje haber (vijest) o svemu.”

Arapska imenica “haber” ima značenje kao u našem jeziku “obavijest”, “informacija”, “vijest”, “novost”, “glas”, “priča”. Tako navodi rahmetli doktor Teufik Muftić u svome rječniku. Stoga bi i prijevod ovog Lijepog Allahovog Imena na naš jezik bio “O svemu obaviješteni”. Tako se u Kur'anu kaže:

I kad one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah je dobro obaviješten (habīr) o onom što vi radite.

(Kur'an, sura el-Bekara, ajet 234.)

Tako u suri Ālu 'Imrān, uzvišeni Allah spominje jednu od borbi muslimana, kada su, premda veliki vjernici, okrenuli leđa čak i hazreti Pejgamberu, alejhisselam, uslijed užasa i težine bitke. Nakon toga, dragi Allah dao im je “brigu na brigu”, kako muslimani ne bi gubili dragocjeno vrijeme zbijeno u kratkom i brzom dunjalučkom životu žaleći za onim što je prošlo, žaleći bilo za onim što ih je mimoišlo bilo za onim što ih je zadesilo.

Ovako vjernik treba prihvatiti “životne brige” (gamm), a kako god postupio, dragi Bog obaviješten je o njegovom postupku:

Kad ste ono uzmicali, ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza vaših leđa, Allah vas je kaznio brigom na brigu (gammen bi gammin); da ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo, i nije vas zadesilo. – A Allah je dobro obaviješten (habīr) o onome što radite.

(Kur'an, sura Ālu 'Imrān, ajet 153.)

Koliko samo puta čovjek bude svjestan da ono što je naumio uraditi nije u skladu sa Šerijatom, ali to ipak uradi.

A dozivaju ga i Kur'an, i hazreti Muhammed-pejgamberov, alejhisselam, Sunnet, napisane knjige, Zemlja, drveće, nebesa, kiša... Uzalud, čovjek uvijek za sebe nađe opravdanje: ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja (18:54).

Stoga se veli da su robova najjača oružja oslanjanje na uzvišenog Allaha u svemu (tevekkul), davanje prednosti ahiretu u svemu te strpljenje (sabur).

Prenosi se da je jedne prilike hazreti Alija upitao hazreti Ebu Bekra Siddika:

“Halifo Allahovog Poslanika, s čime si nas tako prestigao u deredžama?”

Hazreti Ebu Bekr odgovori:

“Ovo što jesam, postigao sam s pet stvari. Vidjeo sam da ljudi ili traže Ovaj svijet (murīdud-dun'jā) ili traže Onaj svijet (murīdul āhire). Odlučio sam za sebe da uvijek tražim samo svoga Gospodara.

Drugo, otkako sam prihvatio islam, nikada se nisam najeo hrane. Kusanje slatka spoznaje uzvišenog Allaha zaokupilo me od ovosvjetske hrane.

Treće, otkako sam prihvatio islam, nikada se nisam napojio vode. Ispijanje slatkoće voljenja uzvišenog Allaha zaokupilo me od dunjalučkih pića.

Četvrto, kadgod bijah u situaciji birati između dva djela, između dva posla – dunjalučkog i ahiretskog, uvijek sam davao prednost ahiretu.

I peto, družio sam se sa hazreti Pejgamberom, alejhisselam, i ništa mi ljepše od toga nije bilo.”

Stoga se i ne treba čuditi visokome položaju hazreti Ebu Bekra.

Uzvišeni Allah o svemu je obaviješten. Dio toga povjerava i ljudima, svakodnevno, a dio ostavlja skriveno. Tim povjerenim, ljudi se mogu koristiti, od toga mogu se i okoristiti. S druge strane, ljudi imaju velike koristi i od skrivenoga, samo toga često nisu svjesni. Naprimjer, kada bi uzvišeni Allah podario svakoj duši da zna tačan datum, tačno vrijeme, svoje smrti, svoga seljenja s ovoga svijeta na ahiret, koliko bi ljudi život provodilo u nemaru, znajući da će tek u svojim kasnim godinama umrijeti, a koliko bi ih život provelo u očaju, iščekujući smrt u svojim ranim godinama?!

O svemu obaviješteni dariva čovjeku neke informacije a neke od njega, opet, sakriva. U oba slučaja, uzvišeni Allah o svemu je obaviješten, samo što svaki čovjek na osnovu svakodnevnih informacija može svjedočiti Allahovu sveobaviještenost (hubr), dočim samo duhovno zreli ljudi mogu svjedočiti Allahovu mudrost (hikma) u stvarima o kojima čovjek ništa ili vrlo malo zna. U Kur'anu se veli:

On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudri (el-Hakīm) i O svemu obaviješteni (el-Habīr).

(Kur'an, sura el-En'ām, ajet 73.)

Slijediti upute O svemu obaviještenoga, prije svega znači slijediti Njegove upute koje se odnose na nas sâme. Koliko je čovjekov um obaviješten o čovjekovim nedostacima, stvarima koje može a još nije spoznao, o nedostacima u čovjekovu ponašanju prema uzvišenom Bogu i prema ljudima; koliko svako zna svoje mahane, svoje slabe tačke. Jer svaki, i najmanji, čovjekov grijeh dragi Allah zna. I kada čovjek samo nešto ružno pomisli, uzvišeni Allah i o tome je obaviješten, On sve zna. Tako je najbolje i pitati za svoje mahane upravo Onoga koji ih sve poznaje, ili nekoga kome je uzvišeni Allah iz Svoje mudrosti podario da može spoznati naše nedostatke, da može otkriti šta je to što nam treba:

Ti se pouzdaj u Živog (el-Hajj), koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna...

(Kur'an, sura el-Furkān, ajet 58.)

Njemu, uzvišenom Gospodaru, čovjek se izravno obraća. On je jedini vrijedan veličanja i hvala, On jedini daje beskrajno a da ništa od čovjeka za Sebe ne traži. Ljudi koje odgoji Živi, okićeni su odrazima svojstava djelovanja tog Lijepog Božijega Imena pa su uvijek spremni savjetovati, pomoći, a ništa, baš ništa, zauzvrat ne traže.

Prvaci islama kažu da je “pouzdanje” (tevekkul) u dragoga Allaha, sâma srčika i čovjekove spoznaje i čovjekovog ibadeta. U životu, dok čovjek duhovno odrasta, nužno se koristi kesbom – stjecanjem, radom na Ovome svijetu kako bi sebi i svojim pribavio nužne potrepštine za život na dunjaluku. Ovo je sunnet hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, i svih poslanika i vjesnika, alejhimus-selam. Kada osoba dovoljno ojača, ovu u biti olakšicu zamijeni potpunim osla-njanjem na uzvišenog Allaha (tevekkul), ne u smislu odbacivanja posla i rada, čovjek je time obavezan cijeli svoj život, već u smislu smiraja srca i postizanjaiskrenog ubjeđenja (hakkul jekīn) da iza svega što se odvija stoji uzvišeni Allah, džellešanuhu. Tako se kaže da je rad, trud, bît časnoga Sunneta, dočim je potpuno oslanjanje na uzvišenog Allaha bît sâme vjere. Tako se u časnome Kur'anu kaže:

“a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!

(Kur'an, sura el-Mā'ida, ajet 23.)

Kao što je uzvišeni Allah Zemlju i nebesa za šest vremenskih razdoblja stvorio a onda se nad Prijestoljem Svojim (el-Arš) uzdigao, tako je i onome ko Ga slijedi omogućio da svojom dušom ovlada, a prethodno je i nju stvorio u različitim razdobljima. Tako je duša nekada sklona zlu (emmāra), nekada sâmu sebe kori (levvāma), nekada bîva od Allaha dragoga nadahnuta (mulhima), nekada bude smirena (mutme'inna), nekada je svim Allahovim, džellešanuhu, davanjima zadovoljna (rādijja), a nekada je, opet, takva da je dragi Allah s njome zadovoljan (merdijja).

Zbog toga se čovjek treba družiti s učenim, s duhovno zrelim, slušati ga, od njega učiti, njegove savjete primjenjivati jer takvim ljudima uzvišeni Allah može povjeriti ključeve sreće uspjeha u vječnome životu – ahiretu, može ih obavijestiti o onome što samo On zna a što se tiče nekoga kome je pomoć potrebna:

Onaj koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Svemilosni i upitaj o Njemu onoga koji zna.

(Kur'an, sura el-Furkān, ajet 59.)

Onaj kome se uzvišeni Allah manifestira pod ovim Svojim Lijepim Imenom, tome je dato potpuno razumijevanje svega što se događa.

Vezanje za Lijepo Božije Ime “O svemu obaviješteni” (et-Te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu uzvišeni Allah otkrije od Svoga znanja ono što se njega tiče a što se još dogodilo nije, kako bi čovjek bio konstantno u stanju zahvaljivanja uzvišenom Gospodaru i konstantnog čuvanja od Allahove, džellešanuhu, varke (mekrullāh), od Allahove, džellešanuhu, kazne.

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “O svemu obaviješteni” (et-Tehakkuk) kreće se između kur'anskih ajeta: Mi ćemo vas kušati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo (47:31), i: da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati (11:7). Sve što se događa, pa tako i sve vezano za život svakoga čovjeka, oduvijek postoji u Allahovom znanju, i prije nego što se to stvarno dogodi. Tako ono što će se nekome desiti sutra, već je zabilježeno u Levhi Mahfuzu – Ploči pomno čuvanoj. Kada se to nešto dogodi, dođe do povezivanja (te'alluk) između toga dijela vječnoga znanja i vremena u kojemu živimo, kao što dođe do vezanja između kapljice muškoga sjemena i zida maternice kod žene iz čega nastane plod. Onaj ko istinski spozna ovo Lijepo Božije Ime, uvijek se okreće Levhi Mahfuzu te sve kušnje koje će ga pogoditi u budućnosti jasno vidi, sa njima se povezuje, ne u smislu da će se to nešto tek dogoditi već da to nešto već jeste, samo još nije došlo do povezivanja vječnoga i trenutnog, do dijela iz Božijeg vječnog znanja i prolaznog vremena u kojemu osoba egzistira.

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “el-Habir” (et-Tehalluk) ogleda se u čovjekovoj spoznaji da ne može istinski znati bilo šta o bilo kojoj stvari sve dok na nju, na neki način, ne bude upućen. Tek tada imat će određenu spoznaju, i to što spozna oslovljava se kao “obaviještenost”. Tako uzvišeni Allah kaže u časnome Kur'anu: Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu. (9:43) To skriveno znanje ('ilm hafijj), koje niko ne može imati sve dok na njega ne bude upućen, skriveno je samo za nas, ne i za uzvišenog i dragog Allaha.

Već smo spomenuli povezanost tevekkula s ozbiljenjem ovog Lijepog Božijeg Imena. Onaj ko je blizak el-Habiru, taj će biti u svome srcu obaviješten da sve što se događa, događa se po Božijem određenju, te sve što će zaželjeti ustvari je već zaželio, te, ako je Uzvišeni odredio da ta želja bude uslišana, već ju je uslišao. Ovo je teško za razumjeti, te se do ovoga dolazi samo srcem, nikako razumom, razumom se samo prihvata. U ovome kontekstu hazreti imam Kušejri navodi jednu dobro neobičnu zgodu iz života hazreti imama Ebu Jezida Bistamia.

Neki čovjek došao je do hazreti Ebu Jezida i zamolio ga:

“Ebu Jezide, ljudima treba kiša, pa molim te, zamoli dragoga Allah da im podari kišu.”

Hazreti Ebu Jezid reče samo:

“Pripremi oluke za sakupljanje vode”, i ništa drugo.

Čovjek ode i nije ni završio s pripremanjem oluka, kiša s Božijim određenjem pade.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ovo se puno uči ko je u nekoj tegobi.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ko spozna ovo Lijepo Božije Ime, bit će obaviješten o vlastitome svijetu – o svome srcu, tijelu, udovima, pa će postupati u skladu s Božijim propisima jer zna da ga je upravo dragi Allah obavijestio o tome svijetu.

Kažu da ko bude ovo Lijepo Božije Ime učio sedam dana, zadesit će ga ruhanijjet od el-Habira i obavijestiti ga o onome što želi saznati.

A Allah dragi, opet, najbolje zna!”