47. el-Hakîm (الحَكِيم) – Mudri

Božije ime “el-Hakîm”Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

„Sve mudro uređuje i raspoređuje. Raspoređuje stvari onako kako treba i daje im vrijednost.“

U časnome Kur'anu se, tretirajući na jednome mjestu svojstvo mudrosti, mudrost predstavlja dvojako. Prvo, rečeno je da je uzvišeni Allah podaruje samo onome kome On hoće, i, drugo, da osoba kojoj je mudrost darovana, darovano joj je „blago neizmjerno“. (2:269)

Shodno ovome može se zaključiti da se manifestiranje Lijepoga Božijega Imena „Mudri“ uvijek događa u situacijama koje su za čovjeka ili začudne ili u onima koje ljudski razum ne može dokučiti.

Tako su, naprimjer, što nam otkriva Kur'an kroz kazivanje o stvaranju hazreti Adema, alejhisselam, ovo Lijepo Ime upotrijebili meleci, potvrđujući da im nije baš najjasniji razlog zbog kojega uzvišeni Allah namjerava stvoriti čovjeka:

„Hvaljen nek si“, rekoše oni, „mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.“

(Kur'an, sura el-Bekara, ajet 32.)

S druge strane, govoreći o prednosti muževa nad ženama, stav koji je naročito danas začudan i nekim muškarcima ali i mnogim ženama, ovo Božije davanje također je obilježeno i Božijim Imenom „Mudri“:

muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je Silni, Mudri.

(Kur'an, sura el-Bekara, ajet 228.)

U tesavvufu se pod muškim spolom podrazumijevaju duh i razum, dočim se pod ženskim spolom podrazumijeva čovjekova duša koja mora biti njegovana. Stoga, dok se duša ne oslobodi vezanosti za ovaj prolazni svijest i poprimi svojstva duha, čovjek u životu mora prednost davati zdravome srcu a ne strastima i prolaznim emocijama.

Uzvišeni Allah upravlja svakim segmentom čovjekovoga života, i uopće svime što je stvorio, te osoba koja dođe na stepen izravnoga srčanoga osvjedočenja (šuhûd) „vidi“ srcem, shvati da uzvišeni Gospodar svime dominira. Kako pomiriti ono što se oslovljava „slobodna volja“ i datost da uzvišeni Gospodar svime vlada kako On hoće, također je nešto što je teško pojmiti razumom. I ovo je, kao i sâma vjera, pitanje srca – makar vjernik ne mogao ovaj odnos racionalno pomiriti, on u njega vjeruje:

i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući.

(Kur'an, sura el-En'ām, ajet 18.)

Koliko god se čovjek ogriješio, koliko god nepoštivao Božije propise i ne uskladio svoj odnos sa zahtjevima vjere u svome vremenu, ukoliko se iskreno pokaje i, naravno, ako to učini prije negoli mu nastupi smrtni čas, ako htjedne, uzvišeni Allah će mu primiti pokajanje. Neki ljudi se trude cijeli svoj život čineći dobra djela, dočim drugi cijeli svoj život posvete zlu. I najednom, a što je ponovno teško racionalno pojmiti, u jednome trenu potpuno se obrate, posvete se iskreno dragome Bogu i urede svoj život. A neki među njima kasnije se ponovno vrate stilu života koji su ranije njegovali. Kome će pokajanje biti prihvaćene a kome neće, također ovisi o manifestiranju Lijepoga Božijega Imena „Mudri“, pa stoga naš narod kaže da se nikada ne zna čije će pokajanje biti prihvaćeno:

A Allah će onome kome On hoće oprostiti. Allah sve zna i mudar je.

(Kur'an, sura et-Tevba, ajet 15.)

Shodno svemu što je rečeno, zaključuje se da je mudrost nešto što ograničeni ljudski razum nikada ne može do kraja obujmiti, nešto što jednostavno izmiče potpunome racionalnome shvatanju. Brojne situacije iz života poslanika Muhammeda, alejhisselam, i poslanika uopće, najbolje ovo svjedoče jer su u velikome broju slučajeva njihovi postupci bili u prividnoj kontradiktornosti s odlukama koje bi donio neko drugi, neko kome nije data mudrost, barem ne u svojoj punini. Stoga se za nešto što je plod istinske mudrosti kaže da je savršeno, nikada do kraja iscrpljeno.

U časnome Kur'anu se na jednome mjestu kaže:

Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur'an mudri.

(Kur'an, sura Ālu 'Imrān, ajet 58.)

S obzirom da je Kur'an časni sâma mudrost, on je kao Svojstvo Božijega Govora, vječan, nepromjenljiv i savršen, te svako ko pokuša unijeti bilo kakvu promjenu u njegovu zapisanu formu – Mushaf, čini teški grijeh. Jedino uzvišeni Allah, el-Hakîm, posjeduje savršenu mudrost. Sve ostalo visinu vlastite mudrosti crpi iz ovoga Lijepoga Božijega Imena.

Hazreti Alija je rekao da je mudrost razumijevanje Kur'ana, dočim je hazreti Ibn Abbas rekao da je mudrost spoznaja stvari i događaja na osnovu Kur'ana, razumijevanje Kur'ana, derogiranih i derogirajućih ajeta, međusobno sličnih ajeta i poznavanje redoslijeda objavljenih ajeta. Hazreti Katade i hazreti Mudžahid rekli su da je mudrost razumjeti Kur'an.

Imajući ovo u vidu, bolje se razumije koji je čovjek mudar. Osoba na čijemu se srcu manifestira djelovanje Lijepoga Božijega Imena „Mudri“, spriječava zlo i odvraća ljude od činjenja loših stvari. Ona je svojevrsni povodac društva, sredine u kojoj živi, jer se njenim zalaganjem njeguju Božiji propisi na Zemlji. Obaveza je vjernika prikupljati zrnca mudrosti, gdje god da ih nađe. U jednome hadis-i šerifu, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, kaže:

أَلْكَلِمَةُ الْحِكْمَةُ ضَالَّةُ الْمُؤْمِنِ فَحَيْثُ وَجَدَهَا فَهُوَ أَحَقُّ بِهَا.

Mudra riječ izgubljena je stvar vjernika, pa gdje god da je nađe on joj je najpreči.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Tirmizi i Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre; te Ibn Asakir, prenoseći ga od hazreti Alije)

Drugim riječima, gdje god čuje neku mudru riječ, vjernik je treba zapisati, ako može i zapamtiti, te o njoj promišljati na osnovu Kur'ana i Sunneta. Treba je u svome životu primijeniti jer je tek s postupanjem po naučenome vjernik na putu postizanja punine spoznaje. Kao što je čovjek opterećen sa stvari koju je izgubio, tako i vjernik mora cijeli svoj život, bez velikih predaha, tragati za mudrošću, doseći takav stepen da doslovno osjeća kao da je nešto izgubio, da uvijek osjeća da mu treba još više mudrosti. A veoma se često mudrost povuče iz zajednice koja je ne cijeni ili je ne prepoznaje, pa kao da i ona traga za nekim ko će je cijeniti. Veoma često zna se i vratiti na prvobitno „mjesto na kojem je izgubljena“ te se otkriti osobi koja nije porijeklom iz te zajednice ali koja je, iz nekoga razloga, došla u kontakt s tim ljudima, makar i kroz slučajni susret.

Iz svih ovih razloga poznata je poslovica: ne uskraćuj mudrost ljudima koji ju zaslužuju jer ćeš se, u protivnome, o njih ogriješiti, ali je nemoj davati ni osobama koji je nisu dostojni jer ćeš se, u protivnome, o nju ogriješiti.

U jednome ajetu uzvišeni Allah kaže:

One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.

(Kur'an, sura Merjem, ajet 96.)

Drugim riječima, u srcima ljudi koji iskreno vole dragoga Gospodara, Uzvišeni će stvoriti ljubav prema Njemu. Ljubav Gospodara prema robu ogleda se kroz Božiju milost i davanje raznih dobrota, dočim se ljubav roba prema Gospodaru ogleda u pokoravanju, suglasnosti s odredbama uzvišenoga Allaha te iskazivanje poštovanja prema Njemu. Ljudi hakikata, oni koji su dosegli vrhunac spoznaje, kažu da je ljubav koja makar i najmanji tren bîva usmjerena prema nekome drugome manjkava ljubav. Istinska je samo ona koja potpuno čista od bilo kakve težnje prema bilo kome drugome.

Uzvišeni Allah, s obzirom da je sve stvorio, savršeno poznaje sve stvorene na način kako su prvobitno stvorene u vremenu oduvječnosti (Ezel). Jedini potpuno zna sva svojstva i idealitete svega stvorenoga. Iz toga razloga, kada svaka stvar dođe u materijalni svijet, jedino uzvišeni Allah zna šta je najbolje, i za nju i za sve odnose koje s drugim stvarima gradi. Zato je bitno da čovjek spozna uzvišenoga Gospodara. Na taj način, makar i ne imao spoznaju drugih stvari, taj je čovjek mudrac. I suprotno, ako je neko spoznao sve svari ali nije spoznao svoga Gospodara, taj čovjek ne može biti nazvan mudracem.

Poslanik, alejhisselam, dao je veliki broj primjera, ko je to mudrac, i svaki put je atribut mudraca vezan za čovjekovo ponašanje, dakle činjenje nečega, a ne tek pûko izražavanje. Tako, naprimjer, hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:

Kloni se nedozvoljenoga, bit ćeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan, bit ćeš najzahvalniji čovjek. Volji ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš vjernik. Lijepo se odnosi prema komšiluku, bit ćeš musliman. Umanji smijanje jer prekomjerno smijanje umrtvljuje srce.

(hadis bilježi Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre.)

Mudar je onaj ko radi za ono što nastupa na Drugome svijetu, a nag je onaj čovjek ko je nag od vjere. Allahu moj, nema života doli ahiretskoga života.

(hadis bilježi Bejheki, prenoseći ga od hazreti Enesa)

Šutnja je mudrost, a malo je onih koji se tako ponašaju.

(hadis bilježi Dejlemi, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera)

Vezanje za Lijepo Božije Ime „Mudri“ (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj spoznaji da mu je potreban Gospodar koji će mu postaviti sve stvari na njihova mjesta, koji će poredati naredbe shodno njihovim položajima, vremenima i mjestima pojavljivanja.

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena „Mudri“ (et-tehakkuk) ima dva plana, od kojih se jedno odnosi na Božiju odredbu a objašnjeno je prilikom pisanja o Imenu „Sudac“ (el-Hakem), dočim se drugo odnosi na mudrost a ogleda se u sposobnosti postavljanja stvari na njihova mjesta i spoznaje veza između njih.

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena „Mudri” (et-tehalluk) ogleda se u sposobnosti čovjeka da spozna ovo o čemu se govori, i to i kroz poduku i praktičnu primjenu, te u sposobnosti da zaziva uzvišenoga Allaha onim Njegovima Lijepim Imenima koja su u izravnoj vezi s potrebom koju čovjek ima, zbog koje se i obraća uzvišenome Gospodaru.

Osoba na čije se srce manifestiraju odrazi djelovanja Lijepoga Božijega Imena „el-Hakîm“ na najbolji način odaje harmoniju pulsiranja sveukupnoga Bîtka jer joj bîvaju otkrivene svrhe svakoga postojećega egzistenta. Sve što se događa, reakcija svakoga bića, svakodnevni događaji, za ovu osobu nisu iznenađenje jer je s Božijom dozvolom u mogućnosti prepoznati sve veze između stvari i događaja.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

„Ovaj Ism (Ime) se uči radi otklanjanja unutrašnjih tištanja i neprilika.“

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

„Ko bude ovo Lijepo Božije Ime učio, okitit će se strahopoštovanjem prema uzvišenome Allahu, što će ga dovesti do veće spoznaje i stjecanja iskustva u onome o čemu govori časni Kur'an i Poslanikov, alejhisselam,Sunnet.

Također, uzvišeni Allah će odstraniti od njega ono što ga straši.

Kažu da ko često uči ovo Božije Ime, izniknut će mu na srcu mladice mudrosti i preći na jezik. Razumjet će tajna značenja i prefinjene aluzije jer:

onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim.

(Kur'an, sura el-Bekara, ajet 269.)

A Allah dragi, opet, najbolje zna!“