Vi “kulturno” uživajte, a nas pustite da religiozno živimo

Preuzeto iz novine Preporod, 15. septembar 2000., br. 18/691, str. 19.
Autor: Dr. Adnan Silajdžić
Datum: 24.10.2003.

  Apsolutnu zbrku u domaćoj kulturi ponajbolje pokazu­ju naši mediji. Fenomenu moderne kulture se u tolikoj mjeri pristupa ne­kritički, površno i neodgovorno da ta pojava ozbilj­nim i obrazovanim čitateljima postaje odveć zamornom i iriti­rajućom. Dok se raznolikim obli­cima potrošačke kulture (svijet šou-biznisa) pristupa "objektiv­no" i pozitivno, dotle se čovjeko­vu religioznost i religijsku kultu­ru još uvijek nastoji smjestiti u muzeje ljudske povijesti.

Religi­ja, smatraju brojni domaći novi­nari “analitičari” i intelektualci “hermeneutičari”, je već odavna postala kognitivna stvar manjine u društvu. Zbog neupućenosti i krajnje ideologijski opterećene svijesti naši novinari nikako ne mogu priznati da ljudska povi­jest pa i ova naša bosanskoherce­govačka pokazuje visok stupanj međusobne uvjetovanosti društva i religije i da ona i dan danas određuje ljudsko pona­šanje prema prirodi, drugim lju­dima, društvu, smrti i božanst­vu.

Takvi ne mogu shvatiti da je čovjeku taj svijet prisan, poput njegova halvata, a religiozno oblikovani odnos prema njemu traje i dan danas istina funkcio­nalno drugačije i u krajnje izmi­jenjenim povijesnim i civilizacijs­kim uvjetima. Pri tome se zabo­ravlja da postoji veliki broj ljudi koji, potaknuti sveopćom materijalizacijom svijeta odnosno kri­zom istinske intelektualnosti (Guenon), imaju neodoljivu po­trebu a i pravo na posve drugačije televizijske ili medijske odnosno kulturne sadržaje kroz koje se danas, u znaku Madonne, Willa Smitha, Rickyija Martina i brojnih drugih "zvijezda" inos­tranog i domaćeg šou-biznisa, djeci serviraju najotužniji sa­držaji, a koji u kulturnom i du­hovnom smislu svjedoče jedno od najvećih ljudskih posrnuća u dojakošnjoj povijesti.

Naši novi­nari ne shvaćaju da sistem moderniih etičkih, estetičkih i aksiologijskih vrijednosti nije jedini pozitivni sistem vrijednosti koji danas postoji u svijetu i koji dobrano određuje čovjekov svjetonazor. Ako i jeste dominirajući to ne znači da je i jedino valjan odnosno najvaljaniji zbog čega ne bi trebao odnosno mogao bili predmetom kritičkoga razmatranja.

 

 

Zašto nas oslobađate od Boga u svijetu koji sav živi u znaku sustegnutosti i odsutnosti sveto­ga? Možda zbog toga što niste pročtali niti i jednu knjigu, a njih ima na hiljade, u kojoj pa­metni i mudri Evropljani odsut­nost svetoga desetljećima dija­gnosticiraju kao "onu bitnu mu­ku našega duha" i našega vreme­na (B. Welt), ili, pak, zbog toga što ne znate da nevolju Božije odsutnosti i vi gnostici, agnostici i religiozno indiferentni “pamet­ni” ljudi morate izdržavati poput svakog drugog živoga bica.

Nju u zaborav ne možete potisnuti, jer vam ona daje do znanja da je vaše i naše mišljenje prispjelo do granice koju samo po sebi ne može prekoračiti. Prije će biti da niste kadri, nemate dovoljno snage niti pameti suočiti se sa vlastitom egzistencijom ili posta­ti egzistencijom otvarajući se ta­ko za transcendenciju ili viša duhovna i kulturna obogaćenja, svejedno da li se to otvaranje do­gađalo posredstvom “filozofske vjere” (K. Jaspers), ili religiozne spoznaje božanskoga Boga. A sa­mo u toj razini čovjek je dostojan poštovanja!

Stoga, nemate pravo drugim ljudima, koji ne misle kao i vi, osporavati postojanje objavljeno­ga Boga, ili postmetafizičkoga Boga koji u čovjeku izaziva divl­jenje, strah, religiozno ponašanje. Nije to Bog Causa sui pred ko­jim čovjek ne može u strahopoštovanju pasti na koljena. Riječ je o takvome gledanju na Boga koje počiva na “izvornome iskustvu” kojega vi ne razumijete, zbog čega valjda uzimate sebi za pra­vo osporavati ga i to tako fana­tično, militantno i rekao bih be­zobrazno.

Čovjeku koji misli i živi u svijetu tradicionalnih simbola, svejedno bio on Hindus ili Bošnjak musliman, neshvatljivo je da ljudsko biće može zadobiti svoju slobodu i svoju kulturnu čistotu (duhovnu i tjelesnu), kao najviše ljudsko pravo, pobunom protiv osobnog, autentičnoga porijekla, pobunom protiv Neba, cijepanjem Jedinstvenoga svijeta. Jer tehnička inteligencija i instrumentalni um (M. Horkheimer)       nisu dovoljni da bi ciljevi ljud­skoga djelovanja dobili svoju etičku kvalifikaciju.

Makar me sutra vaši magazini, dnevna štampa, televizije i međunarodne organizacije itd, smatrali primitivnim, militant­nim i zaostalim, k tome vašoj pažnji želim još pridodati ulogu Jerusalima, Atene i Rima u stva­ranju takvoga “bezbožnoga” ras­polučenoga svijeta koji je već odavna poprimio obrise velikog i globalnog kulturnog sela. Za jednog religioznog čovjeka ne mora on biti nužno ni Perzijanac ni Bosanac slobodu, istinsku in­telektualnost i čestito življenje nije moguce steći isključivo kroz grčkoga individuuma, rimskoga građanina, koji svoj dignitet ne duguje božanskome porijeklu, već osobi koja do punoga izražaja dolazi tek u Gradu čiji je život reguliran principima zemaljsko­ga prava i institucija, dobrano hi­jerarhiziranih (socijalni puritanizam, moralno služenje državi, depersonalizacija čovjeka), te na koncu kroz personalistički način mišljenja koji je u Europi homo­logan paradoksu Kristove žrtve.

Naravno, mi Vam ne ospora­vamo pravo graditi kritičku dis­tancu spram religiozne spozna­je, učenosti i ponašanja, spram korpusa ljudskih prava u islamu ili bilo kojoj drugoj religioznoj duhovnosti. Vi nam možete spočitati okazionalističku sliku Univerzuma, bezazleni kvijeti­zam, primitivni fideizam i svašta drugoga, ali nemate pravo, zbog toga što se u potpunoma ljudska prava odnosno ljudski život su­vremenoga vjernika ne izvršava na način kako se to očekuje na Zapadu (kako to vi gospodo očekujete), uznemiravati nas frazama kako je nužno ostati unutar ateističke ili agnostičke recepcije svijeta odnosno pristu­piti strukturalnoj promjeni reli­gije u modenom društvu. Od nas to tražite svakodnevno, ali zabo­ravljate da imamo snage uzvrati­ti na takve fraze, samo nas pusti­te da se u vlastitome jeziku arti­kuliramo.

Počnite se polahko na­vikavati na njegovu melodiju, nje­gove simbole, a njegove jeke ćete morati podnositi od sada pa ubuduće češće jer će bića svijeta, zacijelo, na religiozan način stu­piti pred čovjeka u 21. stoljeću.

Vi nas tjerate da se, zarad ukl­jučenja u red “normalnih i mo­derniziranih” intelektualaca, odreknemo Hâfizova Dîvâna i Gazzâlîjeva Ihyâa i na njima izgrađene duhovne i materijalne kulture, baš kao što nas nek drugi tjeraju, zarad tobože “reli giozne čistote”, da zaboravim Descartesa, Goethea, Van Gogha itd.

Nevolja je u tome što vi gospodo, osobito mislim na vas koji se tako lahko usuđujete iznositi vrijednosne sudove, ne znate da ja volim ne sama Goethea i Descartesa nego istodobno i Hâfiza, Gazzâalîja i da me oni (može i obrnutim re­dom), svidjelo se to meni ili ne, bitno u mojemu kulturnom i civilizacijskom biću određuju. Sve i kada bih želio ne mogu bez Descartesova Uma ali ni bez Gazzâlîjeve Volje odnosna bez “sekundar­nog svijeta” tehničke civilizacije a ni bez “primarnog svijeta” pri­rode koji svjedoči počelo višega reda.

Htjeli biste jednakom žestinom osuditi lezbijke, homoseksualce, pedofile, narkomane itd. i reli­giozne osobe koje svoj stil živl­jenja hoće uskladiti prije svega sa božanskom normom. U to nas povremeno uvjeravaju vaše tv. emisije, vaši magazini i novine, a pri tome zaboravljate da su gore rečene i íne pojave u modernoj kulturi posljedica čovjekove oho­losti ili, ako vam je lakše prihva­titi, čovjekova samootuđenja i samozaborava.

Vaša je zadaća da o tome mlade generacije upoznajete, a ako vi to ne želite pustite to drugima da učine. Ili se možda još uvijek dvoumite šta je od toga veće zlo? Vjerovat­no biste još uvijek htjeli više ne­morala, perverzije, igre i zabave a manje istinske religioznosti? Ja o tome uopće ne dvojim! Na strani sam onih ljudi koji nas svojim ponašanjem odnosno kul­turom življenja podsjećaju da je kultura više od potrošnje i uži­vanja; takvi u našu kulturu uvode onu mjeru za koju još samo rijetki od nas imaju smisla tj. da čestito, brižno i odgovorno živi­mo sa onim Sve, sa prirodom, ljudima, životinjama, jer je to na­jlakši put vraćanja čovjeku nje­gova dostojanstva i istinske mu zavičajnosti.

Vas ostavljamo da “kulturno” uživate u porno i zvijezdama moderne politike, mode, muzike i filma, a nas makar pustite da religiozno živimo.