22 Oct 2006

Ramazanska poruka 2006.

Objavio: znaci
Kategorija(e) tekstova: 

U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,

koji je uputa ljudima,

i jasno pojašnjenje pravog puta i razlikovanja dobra od zla (furkān).

(Kur'an, sura el-Bekara, ajet 185.)

Nastupila je posljednja trećina mubarek, blagoslovljenog, mjeseca ramazana. U ovoj trećinu su, elhamdulillah, čak dvije džume te treća mubareć noć – Noć sudbine (Lejlei-kadr). Prva mubareć noć bila je početak mjeseca ramazana, istinskoga veselja muminskih srdaca, a druga bijaše Noć Bedra (Lejletul-Bedr).

Prva trećina mjeseca ramazana je rahmet (milost) za vjernike, druga je magfiret (oprost), a ova treća je sâmi spas (selamet). Ibadeti u mjesecu ramazanu naročito se pojačavaju u ovoj noći. I kao što svako, makar i neznatno, konzumiranje hrane, pića i tjelesnih užitaka između supružnika knap pred početak ili pred kraj dnevnoga posta, post kvari, tako i svako, makar u istome omjeru neznatno, povećanje ibadeta i činjenja dobrih djela ubrzava čovjeka na putu prema ljepoti Lica Božijeg. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je u podužem hadisi-šerifu:

Koga su usporila njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre) 

Veliki broj stvari posjeduju tri dimenzije: tijela imaju visinu, širinu i dubinu; čovjekov ukupni život ima predbîvanje u Ezelu, život na ovome svijetu dunjaluku, i vječni život na drugome svijetu ahiretu; čovjekov sadašnji život ima trenutnu egzistenciju, potom egzistenciju u kaburu (Berzeh), te egzistenciju na ahiretu.

Mudar i na hakku je samo onaj ko je u mogućnosti prepoznati i srcem vidjeti da je sve jedno, samo, uslijed čovjekove šašijastosti (razrokosti) ljudi istinu vide kao dvoje, troje ili više. Uspoređujući slučaj jednoga židovskog cara koji bijaše veliki neprijatelj havarijunima (apostolima) hazreti Isa-pejgambera (Isusa), alejhiselam, sa slučajem jednog šašijastog šegrta, hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi kaže:

„Među Židovima je bio jedan car – zulumćar. On je bio veliki neprijatelj Isata (Isa-pejgambera) i hrišćana. U to vrijeme vrijedio je Isatov zakon. Isa je bio duša Musatu (Mojsiju), a Musa je bio duša Isatu. (Bili su kao jedno.) Razroki židovski car vidio je ovu dvojicu Božijih poslanika protivnim i suprotnim jedan drugome. Jedan majstor je rekao svom razrokom (šašijastom) šegrtu: 'Donesi mi sa police onu flašu!' “ Razroki šegrt upita majstora: 'Od one dvije flaše na polici koju ću donijeti?' Majstor mu je rekao, da ima samo jedna flaša, a ne dvije, pa da odbaci tu svoju razrokost. Šegrt opet zamoli majstora da ga ne ismijava, i da mu tačno kaže koju će flašu donijeti. Majstor mu reče, da jednu flašu razbije. Kada je šegrt razbio jednu flašu, iznenadilo ga je, nestalo je i druge flaše. Pristranost, naglost i strast učine čovjeka zaslijepljenim i razrokim, a dušu udaljuju od pravičnosti. Gdje se pojavi skriveni razlog, vještina bude pokrivena. Iz srca se pojave zastori očima.“ (Mesnevija, I, 324.-334.)

Tako u prvoj trećini mjeseca ramazana, vjernici osjećaju neku neopisivu radost, kao što je osjećao i hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, kada je: „U mjesecu ramazanu počelo objavljivanje Kur'ana“. To je istinska milost, koja kod čovjeka budi jedno posebno raspoloženje. Vrata milosti sasvim su otvorena. Sve spoznaje čovjek dobiva skupno, zajedno, međusobno isprepleteno.

U drugoj trećini mjeseca ramazana, čovjek je već malo „navikao“ na blagodati mjeseca ramazana, pa polahko posustaje u svojim povećanim ibadetima. Ne zato što se zasitio blagodati već zato što mu srce nije naviklo na toliku pažnju, brigu i milost koji se na njega u nekoliko puta uvećanom broju spuštaju. Kao što čovjek bude nekada veoma pospan nakon klanjanja sabah-namaza u džamiji pa jedva čeka kući doći ne bi li zaspao. A kada stigne kući, san nikako neće na oči. Prevrće se u krevetu. Istraje li u želji za snom, na poslijetku će i zaspati ali se onda neće zadugo probuditi. Ovakvim dokazima uzvišeni Gospodar čovjeka dovodi u priliku da kuša međusobno suprotne stvari: san i budnost, samoću i društvo, čitanje i promišljanje, ne bi li čovjek shvatio da uzvišenoga Allaha nikada ne može u potpunosti spoznati a da manifestiranje Njegovih Veličanstvenosti (Dželāl) i Ljepote (Džemāl) može prepoznati samo hâlom (stanjem), kombinacijom učenja i vlastitoga truda. Takav hâl kod čovjeka, nastao kombinacijom Božijeg nedugovanog dara čovjeku i čovjekovog silnog truda, stvarno djeluje kao: „uputa ljudima“.

Treća trećina mjeseca ramazana, kako kaže hazreti šejh Selim Sami, sâmi je selamet, spas. Nakon što je prošao prethodne dvije faze, čovjek se ponovno budi, opet povećava svoje ibadete, ponovno se trezveno raduje mjesecu ramazanu. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, ljudi kao da se najednom počnu utrkivati u priređivanju iftara za postače. Kako se kod nas kaže: „Zovu sa svih strana.“ Sada iz srca, čovjekovo biće zaokupe mubarek riječi hazreti Pejgambera, alejhisselam:

Ko spremi iftar postaču, imat će nagradu poput tog postača, s tim da se postačeva nagrada ništa neće okrnjiti.

(hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, bilježi Tirmizi, prenoseći ga od hazreti Zejda ibn Halida) 

Hazreti imam hafiz Hammād ibn Seleme, u svakoj noći mjeseca ramazana pripremio bi iftar za pedeset ljudi, a kada bi vrijeme iftara nastupilo, svakog bi obukao novom odjećom. Ubrojan je u ebdale, visoki stupanj evlija, dragome Bogu bliskih ljudi. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je:

Najboljih od moga ummeta u svakome vremenu ima pet stotina, a ebdala četrdeset. Niti se smanjuje broj njih pet stotina niti se smanjuje broj ebdala. Kadgod jedan čovjek umre, na njegovo mjesto Allah postavi zamjenika. 

Hazreti asahabi, radijallahu anhum, upitaše hazreti Muhammeda, alejhisselam:

„Allahov Poslaniče, uputi nas na njihova djela.“

Hazreti Muhammed, alejhisselam, reče:

Opraštaju onima koji su ima nasilje učinili, lijepo se ophode prema onima koji se prema njima ružno ophode, pomažu, tješe, druge onim što im je podario Alah.

(hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, bilježe Sujuti i Sehavi, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera) 

Takvo čovjekovo stanje, koje mu dolazi iz čistoga srca, stvarno je: „i jasno pojašnjenje pravog puta i razlikovanja dobra od zla (furkān)“. U takvome stanju, čovjek razlučuje svako spoznaju ponaosob.

Nakon mubarek mjeseca ramazana dolazi nam Bajram, blagdan, istinsko veselje. Tako muslimani imaju tri blagdana: mjesec ramazan i dva Bajrama – ramazanski i Kurban-Bajram. A hazreti Ismail Hakki Bursevī kaže da, posmatrajući čovjekov život, vjernici imaju tri Bajrama:

Prirodni bajram ('īdut-tabī'a), koji obuhvata Ramazanski bajram i Kurban-bajram.

Bajram preseljenja ('īdul-mevt) koji se još naziva Veliki bajram ('īd kebīr), a označava veselje vjernika uslijed oslobađanja od robovanja sebi i drugim ljudima te odlazak uzvišenom Gospodaru.

Bajram manifestiranja ('Idut-tedžellī), koji se još naziva Najveći bajram ('īd ekber), a koji predstavlja neopisivu radost dušâ uslijed svjedočenja ahiretskih stvarnosti i vrhunca svega toga – viđenja uzvišenog Gospodara (ru'jeutr-Rabb).

I kao što nam plemeniti ajet govori o tri stvari vezane za sveti mjesec ramazan, podsjetimo se i na hadisi-šerif u kojemu hazreti Pejgamber, alejhisselam, veli da su mu na dunjaluku, Ovome svijetu,  najdraže tri stvari:

Žene, miris a radost moga oka je u namazu.

(hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, bilježe Nesai i Ahmed, a u verziji sličnoj po smislu prenosi ga naša hazreti Aiša)

Ocjena: