Naša stvar
Autor: Samir Bajraktarević
Datum: 15.07.2002.
Ne znam ni kako da izrazim svoje čuđenje, kako i koliko smo sami sebi krivi, koliko nam samo malo treba pa da izgubimo one naše divne vrijednosti. Kako je “malom” čovjeku potrebno tako malo, a to nema, ne može da stekne...
Ne znam da li će ovaj tekst onima koji ga budu pročitali izgledati previše pesimističan, bezperspektivan ili, štaviše, izgledati kao jedno veliko crnilo koje se nadvilo nad našim glavama.
U ovom vremenu koje je uslijedilo poslije rata, očekivali smo neki napredak, mislili smo - evo rat je gotov, idemo dalje! Ali šta, imam osjećaj da tonemo još više, da gubimo samopouzdanje ako ga već i nismo izgubili...
Kao da i svako od nas ima neki osjećaj krivice, da nešto nije dobro uradio, da negdje nije pogriješio, prema kome! Zašto?
Zašto takva razmišljanja, otkuda ona svakoga dana u glavama naših ljudi?
Šta se, naime, desilo sa brojnim obećanjima o boljem životu, napretku, blagostanju...?
Ne znam da li je rat doprinjeo da ljudi sada ovako razmišljaju, a ko zna, možda su ljudi i prije bili ovakvi, samo ja to nisam primijetio, možda što sam bio mlađi, manje sam znao, manje obraćao pažnju na takve stvari.
Bojim se budućnosti zbog ljudi ovakvih kakvi su – pohlepni, zaježljivi, odurni, sami za sebe, podmitljivi, koristoljubljivi ...
Osjećam li to krivicu što sam i ja njihov, što pripadam njima!
Teško je naći pravog prijatelja, kome možeš sve kazati, koji ti može u svakom trenutku pomoći, biti na usluzi. Nevolja je ljude natjerala da budu to što jesu i kakvi su...
Neimaština i sve dublja ekonomska kriza koja nas svakim danom sve više opsjeda, dovodi do nemogućnosti normalnih komunikacija među ljudima, ljudskosti, humanosti. Svako se okrenuo samom sebi u borbi za goli opstanak, preživljavanje, a da bi to ostvario, što je najgore, ne bira sredstva i načine.
Ruše se sve nominalne vrijednosti ljudskog društva, svaka čovjekova duhovnost je sada samo privid, neka apstrakcija koju razumije sve manji broj ljudi. Jednostavno, javlja se ova dilema, zašto i kome vjerovati kad drugi grabi sve što može i taj opstaje, taj preživljava, taj posjeduje.
Da, materijalizam je obuzeo naše duše, naša tijela su postala robovi naših ružnih navika, poroka, naših ovosvjetskih razmišljanja.