Problem pokrštavanja
Autor: Fahrudin Memić
Datum: 25.03.2002.
Arapski časopis "El Usra" u jednom od svojih brojeva piše o prekrštavanju muslimana u Keniji. Ovo pokrštavanje se vodi na više načina od kojih "El Usra" navodi dva koji su, kako kažu, samo kapljice u moru.
Prva metoda je pokrštavanje mješanim brakom. Naime katolički univerzitet u glavnom gradu Kenije ohrabruje svoje polaznice da se udaju za muslimane, jer po njihovoj procjeni to je najbezbolniji način da jedan musliman pređe na hrišćanstvo. El Usra navodi primjer izvjesnog mladića Hasana koji je na taj način prešao na hrišćanstvo. Misionarske organizacije su potom organizovale brojne tribine po čitavoj Keniji na kojima je Hasan javno govorio o svom prelazu na hrišćanstvo potičući na taj način i druge muslimane da učine isto.
Druga metoda je putem sistema obrazovanja u siromašnim područjima Kenije. Naime, neke zapadne humanitarne organizacije u ovim siromašnim područjima su izgradile škole, ali je uslov za njihovo pohađanje, ukoliko ne postoji mogućnost plaćanja školarine, prelazak na hrišćanstvo. Lako je zaključiti da se radi o misionarskim, a ne humanitarnim organizacijama, te razlog zašto su baš te škole izgrađene u siromašnim područjima.
Ako se vratimo ovdje kod nas, u Bosnu, možemo reći da se u principu iste strategije primjenjuju i ovdje. Poznato je da 62% mladih u ovoj zemlji želi da ode u inostranstvo 'trbuhom za kruhom'. U momentu pokretanja procedure odlaska kažu vam da su miješani brakovi prioritetni. Mnogi se usljed toga i upuštaju u miješani brak. Po mom razmišljanju, muslimanska zajednica je gubitnik jer se zna da je muslimanka udata za hrišćanina u principu izgubljena za muslimansku zajednicu. S druge strane musliman oženjen hrišćankom, ako ne on lično, a onda njegova djeca u drugoj ili trećoj generaciji prelaze na hrišćanstvo. Po mom ličnom iskustvu vrlo su rijetki brakovi u kojima djeca iz braka musliman-hrišćanka imaju muslimanska imena i vjeru, a vrlo česti oni u kojima je suprotno. Dakle u Bosni, kao i u Keniji, mješani brakovi su prikriveno sredstvo pokrštavanja muslimana.
Mada je, u principu u Islamu mješani brak musliman-hrišćanka dozvoljen, moja poruka svim onim koji se odluče na ovakav korak jeste da budu svjesni težine svoje odluke i da ako žele da njihova djeca (kao i oni sami) ostanu u islamu, a zašto su samo oni odgovorni (ne i njihove žene), jeste da u početku svoje veze sa ženom druge vjere iskažu svoje namjere vezane za religiju i imena djece.
Što se tiče obrazovanja u Bosni prisutno je nastojanje da se izbaci vjeronauka iz škola, a ako ništa drugo da se što više stavi u stranu (nije obavezan predmet i slično). Jasno je da je cilj izvesti muslimana iz vjere na način da mu se uopšte ne dopusti ulazak u vjeru.
Kako se oduprijeti gore navedenim primjerima pokrštavanja koji su samo mali udio u brojnim strategijama prekrštavanja muslimana kroz uništavanje njihovog vjerskog i kulturnog identiteta?
Odgovor muslimana, dakle vjernika je svakako mnogostruk i kompleksan kako s aspekta zajednice, tako i s aspekta pojedinca koji kao rezultat ima mijenjanje svoga okruženja ali i mijenjanje samog sebe.
Na ovom mjestu bih završio ovaj članak i zamolio bih vas da mi date vaš odgovor na ovo pitanje. Neka vas Allah nagradi na vašem trudu.