O važnosti sna
Autor: Azra hafiza Čiča
Datum: 25.07.2002.
Sadržaj:
1. Uvod
2. Snovi spomenuti u Kur’anu
3. Podjela snova
4. Zaključak
1. Uvod
“I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu…” (Er-Rum, 23.)
U hadisu koga prenose Buharija i Muslim, Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Od vjerovjesništva neće ništa ostati osim radosne vijesti.
Ashabi rekoše:
-Šta je to, Allahov Poslaniče?
Resulullah odgovori:
-Istinito snoviđenje koje vidi i doživi čovjek, ili to neko drugi primijeti kod njega.”
U drugom hadisu koga bilježe Ahmed i Tirmizi, Poslanik je rekao:
“Poslanstvo i Božija Objava su završeni. Poslije mene više poslanika i vjerovjesnika nema. To ljudima koji su čuli teško pade. Vidjevši to Poslanik nastavi:
-A ostale su vijesti i nagovještaji.
Neko upita: -A šta su to vijesti i nagovještaji, Božiji Poslaniče?
-Snovi vjernika –odgovori Poslanik- oni su četrdeseti dio poslanstva.”
Skoro da nema čovjeka na zemlji a da ne sanja. Ne bismo trebali potcjenjivati fenomen sna pogotovo ako se zna da se to i te kako tiče čovjeka. Poznato je da je jedan dio objave Božije Riječi (Kur’an) posvećen tom problemu, a nisu rijetke ni predaje koje nam pokazuju da su Poslanik, a.s., i ashabi ovoj problematici davali posebno mjesto. Nećemo zaboraviti ni predaju od Aiše, r.a., koja kaže: “Prvo što je od objave počelo dolaziti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jeste dobar san. Nije ništa sanjao, a da se to nije desilo sljedećeg dana.”
2. Snovi spomenuti u Kur’anu
Dobro nam je poznato da sve što Kur’an sadrži nije slučajno objavljeno, te nas obavezuje da u to čvrsto vjerujemo. Ovo se odnosi i na snove koji su u Kur’anu spomenuti na nekoliko mjesta, a koje ćemo navesti u ovom radu.
Najprije treba spomenuti san Jusufa, a.s., u kojem imamo mnoge pouke.
Kad Jusuf reče ocu svome: “O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše”, on reče: “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj. (Jusuf, 4.,5.)
Jusuf, a.s., je usnio san i ispričao ga svome ocu Jakubu, a.s. No, bitno je istaći koliko Jakub, a.s., drži do sna djeteta, te i njegov savjet: “Ne kazuj svoga sna braći svojoj”. Nijeli ovo i za nas savjet da svoje snove ne pričamo “braći svojoj”. Potvrda ovome je i hadis u kojem Poslanik kaže: “Ispričaj svoj san svojoj dragoj osobi ili osobi koja je upućena u tumačenje snova.”
Drugi san koji se spominje je san dvojice zatvorenika.
S njim su u tamnicu ušla još dva momka. ”Ja sam sanjao da cijedim grožđe”, reče jedan od njih. “A ja, opet”, reče drugi, “kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek.” (Jusuf, 36.)
Iz ovog kur’anskog Teksta možemo vidjeti da i nemusliman može usniti istinit san. Oba ova sna kao i san vladara Egipta bili su snovi nevjernika, a protumačio ih je Jusuf, a.s.
O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači! (Jusuf, 41.)
No, prije samog tumačenja sna Jusuf poziva ovu dvojicu da prime islam, iz čega se jasno zaključuje da su oni zaista bili nevjernici.
“Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti”, reče Jusuf. “To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, i ispovjedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf, 37-40.)
Iz ovog odlomka vidimo kako Jusuf mudro postupi u situaciji koja mu se iznenada ukazala. Nakon što su ova dvojica mladića povjerila svoj san Jusufu jer ga smatraše dobrim čovjekom, Jusuf iskoristi priliku da ih pozove robovanju Allahu.
U suri Jusuf još se spominje i san vladara Egipta.
I vladar reče: “Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumačte mi san moj ako snove znate tumačiti?” (Jusuf, 43.)
Ovaj san bijaše zamršen i nejasan i za dvorske tumače snova. “Zbrkanih li snova!”, rekoše oni, “mi snove ne znamo tumačiti.” (Jusuf, 44.)
Tada se dosjeti onaj jedan drug iz tamnice koji bijaše spašen, te zatraži dozvolu da ga pošalju Jusufu. Jusuf mu i protumači san.
“Sijaćete sedam godina uzastopno”, reče, “pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti.” (Jusuf, 47-49.)
Sljedeći san koji je spomenut u Kur’anu je san Ibrahimov u suri Es-Saffat na osnovu koga je uspostavljeno klanje kurbana.
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?” “O oče moj”, reče, “onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” I kurbanom velikim ga iskupismo. (Es-Saffat, 102-107.)
Evo primjera kako čovjek treba biti pokoran Allahu i kako dijete treba biti pokorno svome roditelju. Ismail, a.s., na upit svoga oca o snu nije se kolebao, već se odmah pokorio tvrdeći kako će uz Allahovu pomoć sve izdržati.
U Kur’anu se san spominje još i u suri El-Feth.
Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni, ako Allah bude htio, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao. (El-Fath, 27.)
Ovo se odnosi na san Muhammeda, a.s., koji je sanjao na Hudejbijji. Naime, usnio je da će osloboditi Mekku i ući u nju sa ashabima, sigurni, obrijanih glava ili skraćene kose. Taj je san ispričao ashabima. Pošto te godine nije mogao ući u Mekku, licemjeri su se obradovali što mu se san nije obistinio. Međutim, do naredne godine san mu se obistinio tačno onako kako je sanjao.
3. Podjela snova
Priča se da je hazreti Omer, r.a., rekao: “Hoćete li da vas obavjestim o čovjekovom snu kada zaspe. Tada se podigne njegov duh prema nebesima, pa sve što vidi prije nego stigne do neba to je netačan san, a sve što vidi kad stigne na nebo to je to što će biti.”
Čuveni tumač snova Muhammed ibn Sirin, jedan od tabiina, rekao je ovako: “Ne mora sve što čovjek sanja biti tačno, tačno je samo ono što ti dođe od uzvišenog Allaha preko meleka koji je zadužen za san koji se zove Rehail, a on to donosi iz Levhi Mahfuza.”
Ibn Sirin dijeli snove u tri vrste: san kao radosni nagovještaj od strane Allaha, dž.š., san koji je od šejtana i san koji je posljedica neke čovjekove preokupacije.
Neki tumači snova kažu da se melek koji je zadužen za san zove Sidikun.
Prenosi se od ashabe po imenu Ebu Derda da je rekao: “Kad zaspe čovjek uzdigne se njegov duh prema nebesima sve dok ne stigne do Arša (Prijesto Svemogućeg), pa ako je ta osoba čista po šerijatskim/pravnim propisima dozvoli joj se da učini sedždu Uzvišenom, a ako je nečista sedžda joj se ne dozvoljava.
Abdul Gani Nablusi, učenjak poznat po tumačenju snova ali i po tome što se bavio raznim islamskim disciplinama, kaže o snovima ovo: “Snovi se dijele na lažne i istinite. Lažnih je šest grupa, a to su:
- govor duše (nefs), njene ambicije i preokupacije,
- san zvani hulm; to je san koji se sanja kad čovjek zaspe nečist; takav san se ne komentariše;
- snovi koji dolaze kao zastrašivanje i sl. od strane šejtana;
- lažni san kojeg šejtan pokazuje; takav se san i ne treba ubrajati u snove;
- snovi koji nastaju zbog poremećaja u ljudskom tijelu npr. visoke temperature i dr.
- snovi koje izazivaju bolovi, tj. koji su rezultat ljudskih bolova.
Posljednje dvije grupe su formalno slične, međutim one se veoma razlikuju. Naime, govori se o dvije različite boli.
Istiniti snovi se dijele na pet grupa:
- san koji je jasno istinit i on je dio vjerovjesništva; primjer za to nam je Poslanikov san spomenut u suri El-Feth: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni”. Takav je bio i san Ibrahimov, a.s., u kome je vidio da treba sina da žrtvuje.
- dobar san koji je radost od Uzvišenog, Allaha, kao što kaže vjerovjesnik Muhammed, a.s.: “Najbolje što od vas neko može usniti je da sanja svoga Gospodara, Njegova Vjerovjesnika ili svoje roditelje muslimane.”;
- san kojeg ti pokaže melek koji se zove Sidikun prema onome kako meleka Allah poduči iz “Majke knjige”; on pomoću mudrih primjera za svaku stvar pokazuje to znanje;
- san koji se zove mermezeh, tj. onaj san kojim se aludira; on ide preko duša (Ervah). Npr. kad čovjek vidi u snu meleka koji mu kaže: “Žena hoće da ti naspe otrova preko ruke tog i tog tvog prijatelja”; s tim mu duh tog meleka aludira da taj njegov prijatelj čini prostituciju s njegovom ženom, tako da se taj san tumači, jer je prostitucija skrivena kao otrov;
- san koga treba tumačiti potpuno suprotno; npr., ako neko sanja da uz neki instrument (muzički) svira u džamiji taj će se pokajati uzvišenom Allahu od pokvarenog i negativnog te će se tako raširiti njegov spomen, ili ako neko sanja da uči Kur’an u kupatilu, bit će poznat po pokvarenosti; jasno je da se ovdje misli na pojedine snove.
4. Zaključak
Pored ustanove kurbana, još jedna važna ustanova za muslimane uspostavljena je putem sna. Naime, nakon Poslanikova preseljenja u Medinu i savjetovanja sa ashabima o tome kako da oglašavaju početak namaskog vremena, te nakon što je Abdullah bn Zejd u snu čuo ezan i ispričao ga Poslaniku, a.s., ezan je uspostavljen. Isti san sanjao je i h. Omer, r.a., što je samo bila potvrda Zejdovom snu.
Kao što se da zaključiti, Poslanik je davao veliku važnost značenju sna, uspostavljajući njime jednu jako važnu ustanovu kao što je ezan.
San kao što vidimo nije zapostavljen ni u Kur’anu niti u hadisu. No, zapitat ćemo se koliko mi posvećujemo pažnje ovoj problematici. Možda će nam stvarni pokazatelj biti i činjenica, da na ovu temu, na našem jeziku ima vrlo malo radova sa islamskog aspekta.