Hazreti Ibn Arebijeva knjiga Mevāki’un-nudžūm (VII dio)
Priredio i preveo: Kenan Čemo
Datum: 28.12.2006.
Vasijetnama
Sadržaj predočen u Uvodu izložen je. Pa ipak, svim dervišima i duhovnim putnicima hzr. Ibn Arebī na koncu Mevāki’un-nudžūma dariva još jedan poklon, obimom mali ali sadržajem neprocjenjivim, duhovnu vasijetnamu ili testament, praktične savjete i smjerokaze koji vode prolasku kroz sfere čovjekove duše. Podijeljena je u 15 tačaka. Zbog njezine važnosti i ljepote donosimo je u haman punom prijevodu:
- Sohbet (druženje) rezultat je duhovne razgale (best), a istinski za njega su spremni samo duhovno jakî, oni koje na zanose halōvi. Prava definicija sohbeta je da čovjek od svoga druga ne prima doli ono što njegov Gospodar od njega prima. U suprotnom, tog svog druga on iznevjerava i obmanjuje u sohbetu. Njegov šart, uvjet sohbeta, je savjet (nesīha) a njegov edeb sustezanje od gruba ophođenja sa prisnim prijateljem, s jedne strane, te trpljenje njegove (eventualne) grubosti, s druge strane.
Sohbet ima svoje razine sukladno datim stanjima i situacijama. Ukoliko je osoba s kojom sohbetiš iznad tebe, prema njoj se odnosi s poštovanjem, ukoliko je tvoga ranga, tad se sa njom druži vjerno i čestito, a ukoliko je ispod tebe, u tom slučaju sa njom se ophodi milošću. Ukoliko ti je sohbedžija kakav učenjak, tad ga hizmeti (služi) i veličaj. Ukoliko je kakva neznalica, sa njom mudro postupaj, taktički. Ukoliko je riječ o kakvu bogatašu, sa njim zāhidski (uzdržavajući se) ti sohbeti. Ukoliko je kakav siromah, sa njim dobrostivo se druži, a ukoliko si sa sufijom, njemu s teslīmom (predavanjem, prepuštanjem) ti se prikuči.
No znaj i da je sohbet s Dželīlom (Veličanstvenim Bogom) preči od sohbeta s halīlom (prijateljem). Dželīl tebe čuva a halīla ti moraš da čuvaš. Dželīl tebi daje a halīlu ti moraš da daješ. Dželīl tebe nosi a halīla ti moraš da nosiš. Dželīl se brine o tebi a o halīlu ti moraš da se brineš. Dželīl ti je gdje god zaželiš a halīlu moraš biti gdje on zaželi. Alamet (znak) osobe koja odabere sohbete sa svojim Gospodarem u tome je da nema smiraja doli uz Njega, da pazi na Njegove naredbe i zabrane, da se milostivo ophodi sa svim stvorenjima, da je prijatelj onome kome je i On prijatelj a neprijatelj kome je i On neprijatelj, makar se radilo i o njegovu djetetu ili babi. Kako kaže Uzvišeni: „Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio,...“[1]
Onaj ko u sohbetu je s Bogom dragim,
taj ne mari što ponižen je danom svakim.
Onaj ko kuša osame u ljubavi za Njim,
njemu slast visāla postaje okusom jakim.
- Od mudrosti je poštivanje starijih, milost prema mlađima i obraćanje s blagim riječima svim ljudima. Kada se sretneš s nekim, budi prijatna izraza lica. Ukoliko to ne mogneš, onda bar na neki drugi način da od tebe on hajruje...
- Kada tvoj sugovornik govori, ti šuti ukoliko nije kakav ružan govor. Savjetuj ga u ime dragog Allaha na najfiniji način ukoliko vidiš da je spreman primiti savjet. U suprotnom, ispričaj se za napuštanje (sijela ili govora). Ukoliko ti drug nešto lijepo govori, onda ga lijepo i slušaj. Ne prekidaj ga dok govori i gledaj u njega sve dok govori, makar u tome što govorio i ne bilo kakve posebne fajde. Svako misli da je vrijedno ono što govori.
- Budi skrušen i ponizan. Znaj da je skrušenost (tevādu’) jedna od Allahovih tajni koje u Njegovim su riznicama. Tu tajnu On u punom obliku ne poklanja doli vjerovjesnicima i Svojim evlijama siddīkūnima. Nije svaka skrušenost skrušenost. Ona spada u najuzvišenije mekāme tarikata. Ona je zadnji mekām kojem stižu Božiji ljudi. Njena suština je znanje robovanja duše, a uz robovanje ne ide nikakvo rukovođenje i vladanje (rijāset). Zato je Šejhul-mešājih, Allah njime bio zadovoljan, i kazao kako je zadnje što izlazi iz srca siddīkūnâ uprao ljubav za rijāsetom, a njega može biti samo uz neznanje. Hazreti Īsā pejgamber, a.s., upitao je jedanput svoje ashabe: „Gdje niče sjeme?“ „U zemlji,“ odgovoriše. „Tako i mudrost ne niče doli u srcu koje je poput zemlje,“ reče im hzr. Īsā, a.s., ukazujući time na skrušenost i poniznost. Upravo na to smjerao je i Prvak ljudskog roda, s.a.v.s., kad je kazao: „Vrela mudrosti iz njegova srca pokazaše se na njegovu jeziku,“ a vrela se ne javljaju doli u zemlji, koja je mjesto vrijenja vode. Međutim, nemoj misliti kako je prava skrušenost ona koja se u izvanjskosti manifestira kod većine ljudi, pa čak i nekih dobrih. Ona je tek laskanje/ulagivanje (izvještačena skrušenost) čiji razlog je skriven od tebe, a laskanje mjeri se po onom čemu se laska. Istinska skrušenost je nešto izuzetno časno. Nju ne može svako postići. Ona je rezervirana samo za osobe temkīna (postojansoti) u znanju i tehakkuka (ozbiljenja) u tehalluku (kićenju Božanskim Atributima).
- Drži se zuhda (sustezanja od ovog svijeta, asketizma). Zuhd je jedno časno svojstvo. Ukoliko se kod određene osobe javi u punoj formi, on ga tad odvoja od pogledanja u stvoreni svijet. Njegov šart (uvjet) je da osoba ne osjeća nikakvu sklonost za onim od čega se sustegla, dok je njegov edeb da to od čega se sustegla ne kudi budući ipak pripada Božijim djelima. Neka joj zuhd bude samo radi uzvišenog Allaha. Ako tako postupi, dragi Allah dovodi je u Svoju blizinu, na duhovne poljane prisnosti s dragim Bogom...
- Nikome ne idi a da ga tvoj dolazak neće obradovati. Ljudima se obraćaj prema njihovu razumu i bit ćeš siguran (njihove eventualne zloće). Neki mudrac je kazao: „S ljudima suobraćaj na način da ako umreš, oni za tobom plaču, a ako negdje odeš, oni za tobom čeznu.“
- Nema časnijeg mezheba od tvoga mezheba, budući se vezuješ za uzvišenog Allaha. Ne prelazi ni u jedan drugi mezheb. On je (za tebe) najčasniji. Ustraj u svome hālu. Drži se sredine i ravnoteže. Ona je put pravih muževa.
- Vrijeme je Allahov dar kojeg ti je darovao. Zato ga iskoristi, budući se Njemu vraća a od tebe odlazi. Ukrasi ga takvalukom (bogobojaznošću) i dobrim djelima. U suprotnom, vrijeme će ti biti samo propašću...
- Druži se samo sa onima koji ti mogu uvećati u tvojoj vjeri, usavršiti je. Od onog koji ti umanjuje, samo šteti, od njega bježi kao od lava, ustvari i više. Lav ti može nanijeti štetu samo u dunjalučkim stvarima, a na budućem svijetu opet da postigneš visoke stupnje, dok ti loš drug (el-karīnus-sū’i) uništava i dunjaluk i ahiret...
- Ne sjedaj po putevima gdje prolaze muslimani. Ukoliko budeš primoran, duša te nadvlada, onda obaraj pogled, upućuj zalutalog, pomaži nejakom, otklanjaj ezijet (kakvu smetnju), odgovaraj na selam. Ne sjedaj pred kuću svoga brata muslimana. Kada hodaš kakvim putem, budi čedan u hodu, kao i kad sjediš. Ta čednost ogleda se u tome da od puta zauzimaš samo onoliko koliko ti je potrebno, nužni minimum. Drugim ljudima daji prostora. Ti (dervišu), ukoliko stojiš, imaš pravo samo na mjesto koliko zauzimaju tvoja dva stopala. Ebū Abdillāh Muhammed ibn Abdul-Kerīm pričao mi je kako je jedan pobožnjak išao s dva krčaga u rukama. Negdje na putu zaustavi ga neki njegov poznanik i otegnu s pričom, a on dva krčaga spusti na svoje noge.
- Vādžib (stroga obaveza) je poštivati šejhove. U to poštivanje spada da derviš ne oblači njihovu odjeću, da ne sjeda na mjesto gdje su oni imali običaj sjediti, da ne ženi šejhovu ženu s kojom se razveo ili koja je iza njega ostala, da im u lice ne odgovara, te da brzo obavi ono što mu šejh kaže. U to poštivanje spada i iskazivanje časti onome kome i šejh iskazuje čast. Iskazuj počasti onome kome i tvoj šejh iskazuje počasti. Ako ti ga dovede dovede, budi mu učenikom makar bio i učeniji od njega, budući šejh bolje zna šta je za tebe korisnije. Neka te to ne zavarava.
- Kad vidiš džamije, ne idi u njih doli s punim poštovanjem. U džamiju ulazi desnom nogom a iz nje izlazi lijevom nogom. Kad uđeš klanjaj dva rekata namaza. Ako mogneš, budi prvi koji dolazi u džamiju a zadnji koji iz nje izlazi. Kad budeš nazivao selam, nazovi ga svakom robu dobrom na nebesima i Zemlji. Ne govori odbojno i bestidno. U džamiju ne ulazi da bi u njoj spavao ukoliko imaš alternativu. Nema prigovora samo ako je uzmeš za svoj dom jer nemaš drugog mjesta za stanovanje.
- Kao što ti namaz ne vrijedi što se nećeš okrenuti prema Kibli, kad saznaš gdje je Kibla, tako isto nije ti dozvoljeno svoje srce da usmjeravaš nekom drugom mimo uzvišenom Allahu, kao npr. svojoj kući, porodici, dućanu i ostalom imetku (tj. da ti oni budu srčana preokupacija). Također, kao što ti je zabranjeno da učiš (jezikom) mimo Božije Riječi, tako ti je zabranjeno da u svome srcu zazivaš nekog drugog mimo Njega...
- Za razumnog je njegov govor iza njegova srca. Kad htjedne šta kazati, prvo pogleda u svoje srce. Ako je kakav hajr, progovoriće, a ako vidi da ne vodi dobru, suzdržaće se. S druge strane, kod budale je govor na vrhu njegova jezika...
- Čednost (el-vere’) je glava vjere. Ona je atribut duhovno ozbiljenih. Jedan sufija kazao je: „Ništa mi nije lakše od čednosti. Ono što me u duši zapeče, toga se jednostavno prođem.“...
[stihovi]
Za bereket i blagoslov, ovu knjigu završavamo riječima Uzvišenog, Njegovim vasijetom robovima Svojim u Knjizi Njegovoj. Sinak moj, trudi se da paziš na ono što ti Istiniti u Svojoj Knjizi oporučuje pa ćeš biti među sretnicima na oba svijeta.
„Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'“[2]...
[ajeti]
Kraj
[1] Kur’ān, sura el-Mudžādele, ajet 22.
[2] Kur’ān, sura el-Isrā’, ajeti 23, 24.