Risalei-salihije

Islamska misao, VII/’85., august, br. 80, str. 17.-21.; prijevod Risale s turskoga jezika: hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić
Datum: 05.08.2005.

Sadržaj:
1. Riječ priređivača stranice “Znaci”
2. Uvod u Risalu priređivača Aška Gašija
3. Integralni tekst Risale
4. Napomene


1. Riječ priređivača stranice “Znaci”

Djelo koje je pred nama predstavlja jedno od izuzetno bitnih tesavvufskih, i uopće, akaidskih djela. Riječ je o tumačenju duhovnoga uspona muslimana koji je stupio na tarikatski put. Poslanica se nalazila u rukopisu, tako da neki segmenti prijevoda iako znanstveno opravdani mogu kod čitaoca izazvati začudnost.

       Djelo “Risalei-salihijje” nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Kako je ispričao profesor dr. Omer Nakičević, ova poslanica nalazi se u svežnju s još nekoliko drugih poslanica hazreti šejha Muhammeda Nura Arebija. Sve su zamotane u kadifu pa se taj svežanj (medžmū‘a) naziva “Kadīfei-medžmūasi”.

        Djelo je sa turskoga jezika na bosanski preveo rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić. Nakon toga, Ašk Gaši napisao je kraći uvod u to djelo, i objavio u časopisu Islamska Misao.



2. Uvod u Risalu priređivača Aška Gašija

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu otku­pila je od nasljednika hadži hafiza Asima ef. Sirće, profesora-mudževida Gazi Husrevbegove medrese i II. imama Gazi Husrevbegove džamije, njegovu biblioteku. Ima nekoliko rukopisa koje je prepisao lično Sirćo. Jedan od tih rukopisa je i Ri­salei salihije od Muhammeda Nura Areba.

Risalei-salihijje je djelo o mekamima u tarika­tu, u originalu na turskom jeziku, na desetak stra­na većeg formata. Na posljednjoj strani rukopisa stoji da ga je “prepisao hafiz Asim ef. Sirćo 28. 11. 1921.”.

Poslije teksta Risalei-salihijje, na ovom rukopi­su navedeno je još devet redaka (satura) od pisca Muhammeda Nura i devet redaka Hajrullaha Akovalija. Hajrullah ef. je porijeklom iz okoline Bijelog Polja (Akova), a preselio je 1965. u Čeliću. Učio je medresu u Đakovici i tada se povezao sa pripadnicima melamijskog tarikata, kojem je i sam pripadao. U Istanbulu je stekao idžazetnamu (diplomu) muderrisa, a na teritoriji Bosne je dje­lovao kao muderris, sejjar vaiz (putujući vaiz), dok ga neki smatraju svojim šejhom u melamij­skom tarikatu. Sačuvano je nekoliko bilježnica od Hajrulaha ef. u kojima su uputstva (zaduženja) muridima (dervišima) u vidu učenja, zikra i dr.1)

O samom autoru Risalei salihijje imamo malo podataka. I podaci sa kojima raspolažemo su ug­lavnom usmena predaja među šejhovima i pripad­nicima melamijskog tarikata. Samo ime šejha (Areb) ukazuje na njegovo porijeklo iz Arabije, a prenosi se i to da je iz Mekke. Ispred imena stoji Sejjid, što ukazuje da je porijeklom vezan za haz­reti Pejgambera, a. s. Također se prenosi da je učio u Kairu i da je odatle upućen u Rumeliju (današnje područje Makedonije), sa zadatkom da vjerski djeluje kroz širenje melamijskog tarikata. Po njemu se ova grupa melamija naziva “melami­je nurije”. Prenosi se da je preselio na Ahiret 1305. godine po Hidžri (1887-88), a turbe mu se nalazi kod Strumice. Autor je više djela na tur­skom i arapskom jeziku, koja su, koliko nam je poznato, do sada neistražena.2)

Melamijski tarikat se proširio na području Ma­kedonije i Kosova, a melamije su se sastajali u malobrojnim tekijama i po kućama.3) Ovaj tarikat je po formi jednostavniji od nekih drugih tarikata, ali po nekim zahtjevima kojih se njegovi pripadni­ci pridržavaju je teži.4) Treba, međutim, naglasiti individualne mogućnosti i trud na ovom planu. Među melamijskim šejhovima bilo je znamenitih alima, pisaca i vjerskih prvaka. Neki od njih su ostavili neizbrisiv trag u našem vjerskom životu i tekijskoj književnosti, a mnogo toga tek predstoji da se istraži i spremi za eventualno objavljivanje.

Šejh hadži Omer Lutfi-efendija iz Prizrena (1870- 1928) ostavio je iza sebe oko šezdeset radova na orijentalnim jezicima iz raznih oblasti.5) Manje poznati šejh Abdul-Malik Hilmi, poznat i kao Malić-efendija, autor je nekoliko značajnih radova, a jedna njegova risala na albanskom jeziku je prevedena na srpskohrvatski od strane mela­mijskog šejha i muderrisa hadži Sulejmana ef. Kollarija iz Orahovca. Šejh Abdul-Malik je i os­nivač tekije u Orahovcu.6) Poznati su i neki pisci ilahija među melamijama, što tek treba da se istra­ži.

U djelu Risalei-salihijje govori se o sedam me­kama tarikata kroz koja prolazi salik (derviš, putnik ka Allahu) u procesu čišćenja srca (tasfijetul­-kalb) i odgajanja duše (terbijetun-nefs). Pored na­ziva “mekam”, šejhovi su dali razna imena, kao: “tavr, atvar” (faze), “mertebe, meratib” (stupnjevi), “ne­fs, nufus, enfus” (duše) i dr.7) Svaki mekam je ve­zan za određeno Božje ime (ism), a u tih sedam imena su sažeta sva Božja imena kojih u Kur’anu ima devedeset i devet. Salik se kroz djelovanje Bož­jih imena usavršava, čisti i odgaja.8) Putovanje sa­lika, tj. prolazak kroz mekame, naziva se seyri-su­luk. Seyri-suluk prate odredeni doživljaji, osjećaji, viđenja i snovi, što salik saopćava šejhu koji ga usmjerava i vodi (muršid).9)

Risalei-salihijje je Sejjid Muhamed Nur sasta­vio pred samo preseljenje, što znači u punoj zrelosti i znanju.10) U ovom djelu se koristi starija ta­bela mekama,11) a mi ćemo je ovdje navesti zajed­no sa novijom tabelom, radi boljeg pregleda:

Atvari-seb‘a (novija tabela)

Mekamati-seb‘a (starija ta­bela)

1. Nefsi-emmare (duša sklona zlu)

Tevhid-ul-ef‘al

2. Nefsi-levvame (duša koja sebe kori)

Tevhid-us-sifat

3. Nefsi-mulhime (duša nadahnuta)

Tevhidu-z-Zat

4. Nefsi-mutmeinne (duša smirena)

El-Džem‘u

5. Nefsi-radije (duša zadovoljna)

Hadretu-l-džem‘i

6. Nefsi-merdijje (duša s kojom je Bog zado­voljan)

Džem‘ul-džem‘i

7. Nefsi safije (Duša potpuno čista)

Ehadijjetu-l-džem‘i

Risalei-salihijje obiluje kur’anskim ajetima, hadisima, nekim citatima i primjerima u cilju lak­šeg razumijevanja mekama. Na početku djela se ističe važnost šerijatskih propisa i postupanje po tome, a bez toga nije moguć napredak u tarikatu. Ističe se važnost stalnog zikra, vezivanje za usav­ršenog šejha koji će murida uputiti i voditi. Na kraju djela nam se predočava nedostižna vrijed­nost hazreti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sel­lem. S obzirom, na veliki broj ajeta, djelo je za­nimljivo i sa aspekta tumačenja Kur’ana. U cilju boljeg pregleda i izučavanja ove tematike, prepo­ručujemo obraćanje na druge radove iz ove oblas­ti.12)



3. Integralni tekst Risale

(Na margini iznad naslova napisano je:)

Naš Pir i Efendija, naš Hodža, blizu prelaza na drugi svijet, napisao je jedno vrijedno djelo pod imenom:

 

RISALEI SALlHIJJE

 

Bismillahir-rahmanir-rahim

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Poznato je da tedžellijat 13) ima tri stupnja:

1. Pojava ljepote u djelima Božijim - asar;

2. Pojava preko svojstava Božijih;

3. Pojava Bića Savršenstva.

Da se ove pojave dožive i vide, vezane su za stepene tevhida, jednote Božije.

Čovjeku je potrebna “mudžâheda” - borba sa sobom odnosno sa strastima, jer je Allah u Kur’anu rekao:        “…i borite se na Allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje!”14) Mudžaheda ima više vrsta, ali mudžahedei-muhammedija je ovakva:

1. Truditi se da se nauče šerijatski propisi. Jer, postupanje po Šerijatu je vezano za poznavanje Šerijata: šta je ispravno i šta nije ispravno, odnos­no čime se kvari šerijatski propis. Ako se ne poznaje Šerijat, onda će poznavanje Božijeg zakona biti zanemareno, neće se po njemu znati i moći po­stupati.

2. Truditi se da se saznaju tarikatske tajne, a to je zikri-dâim (stalni zikir),15) jer se nemar (gaflet) odstranjuje sa zikri-dâimom. Za upućivanje u zikri­-dâim potrebno je poučavanje i talkin16) od strane ehli-zikra17). Jer, Allah dž.š., u Kur’anu kaže: “…za­to pitajte učene ljude (ehle-z-zikr) ako ne znate vi!”18), tj. ako ne budete znali način zikra, prema ovom ajetu, pitajte šejhove kako se zikr čini da vas poduče i da vam objasne. Ako ne učinite tako, zikr samo brojem neće dati tražene rezulltate.

3. Tajne hakikata,19) što znači ljepote jednote posmatrati (mušahede).20) To se postiže dizanjem zastora dvojnosti. Da se ove tajne hakikata razumi­ju, kao i mekami tevhida i ittihâda (jednote i jedin­stva) da se otkriju, treba muršidi-kjamil21) da podu­či i uputi.

Tri su stupnja jednote (tevhida):

1. Tevhidi ef‘âl - jednota djelâ,

2. Tevhidi sifât - jednota svojstava,

3. Tevhidi Zât - jednota Bića.

Savršeni (ehli-kemal) su dali razna imena za ova

tri stupnja.

Četiri su stupnja jedinstva (ittihâda):

4. Džem‘ - (Skup)

5. Hadretu-l-džem‘ - (Veličanstven skup)

6. Džem‘-ul-džem‘ - (Skup skupa) i

7. Ehadijjetu-l-džem‘ (jednost skupa)

I za ove stupnjeve savršeni su dali više imena.

Treba znati da su tri stepena (mertebe) tevhida: ef‘âl, sifât, Zât. To su stepeni prijateljevanja sa Bo­gom, dž.š. (evlijaluk). Džem‘ je stupanj siddikijeta (Istinitost, iskrenost, kao u Ebu Bekra, r.a.), hadre­tu-l-džem‘ je stepen bliskosti (kurbijjet), džem‘u-l-­džem‘ je stepen nubuweta.22) Također treba znati da je početak za stepene hakikata Tevhidi-efâl.

TEVHIDI-EF‘ÂL

Definicija ovog mekama je: Poslije saznanja sli­ka iz Alemi-Berzaha (Međusvijeta),23) istinu Božije­ga djelovanja osjetiti sa užitkom (zevk), tj. osvjedo­čenje sa sigurnim znanjem. Šta je to reći “Slike iz Berzaha”? To su viđenja slika prije pojave njihova redosljeda, toka. Naprimjer: oblak je jedna slika, nebo je jedna slika, planina je jedna slika, životinje su jedna slika, ljudi su jedna slika. Slično tim slika­ma, tj. njihovim vezama i dodirima, kažemo “Slike iz Berzaha”. Iz ovih slika pojave, djelovanja općeni­to, sva su od Istinitog.

Sva djela u odnosu na nas, dobra i loša, vežu se Istinitom. A njihova dobrota i njihova ružnoća od­nosi se na nas, jer je sve dobro što se odnosi na Boga, čist je od ružnih imena, pa stoga Allahovi lju­di (ehlullah)24) kažu da djela pripadaju Bogu. Neće­mo reći “Allah je učinio blud”, jer riječ “blud” traži kome se pripisuje. Ako se djelo ne bi pripisivalo čovjeku, onda se dobrota i ružnoća ne bi iskazivali riječima.

Djelo salika25) u toku zikra26) veže se za izreku: “La fa‘-ile illallah”, što znači: “Nema drugog činio­ca osim Allaha”.

U Kur'anu je dokaz tome: “Bog je stvorio vas i ono što vi radite”27). Ovome stepenu ima mnogo dokaza. I ovaj ajet je dokaz: “I opteretili smo ih na kopnu i na moru…”28). I ovo je dokaz: “Privlačno je za ljude da (strastveno) vole žene, sinove, nagomi­lano zlato i srebro…”29). Kadi Bejdavi u “Tefsiru” kaže: “Čitanje (učenje) ovog ajeta sa ref-om dam­me (u pasivu) dokaz je da, u stvarnosti, svaka stvar koja se čovjeku pokazuje lijepom, jeste istinita.”

TEVHIDL SIFÂT

Drugi stepen Jednote je Tevhidi-sifât (Jednota svojstava). Definicija tih sifata je: Hajat (Život), ‘Ilm (Znanje), Iradet (Volja), Kudret (Moć), Sem‘ (Sluh), Besar (Vid), istina je! A to znači: Allah je taj koji ži­vi, Allah je taj koji zna, Allah je taj koji hoće, Allah je taj koji govori, koji čuje, koji vidi. Na ovaj način, salik sa uživanjem saznaje da je sa tim svojstvima opisano Allahovo Uzvišeno biće. Ovi sifati saliku su ogledalo, i na tom ogledalu doživljava uzvišena svojstva Hakkova (Istinitog).

 

Dokazi iz Kur’ana za ova svojstva:

 

Da stvarno život pripada Allahu dokaz je ovaj ajet: “Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni!”30) To znači da život pripada samo Allahu, a na drugom što se vidi život, to je život od Živog Boga, dž.š. Jer, u Šerijatu, stvari su žive sa Božijim Životom, u čemu su učenjaci ehili-sunneta i ehli-­kelama (apologetici) složni.

Da Znanje pripada Allahu kazuju ovi ajeti: “Reci: Znanje je samo kod Boga”31), i: “Allah sve zna a vi ne znate.”32)

Da Moć (Kuvvet) pripada Allahu govore ovi do­kazi: “Nema kretanja, snage i moći, osim kod Alla­ha, Uzvišenog i Velikog!”33), i: “Slava tvome Gos­podaru, Gospodaru snage (i neka je čist) od onoga što Mu pripisuju.”34), i: “Sva moć pripada Allahu.”35) Da je Volja (Iradet) od Boga, dokaz je ajet: “Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju.”36)

Da su sluh i vid od Istinitog, dokaz je kur’anski ajet: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.”37)

A veza ovog mekama je: “La mevsufe illallah” - Nema opisanog osim Allaha!

TEVHIDI-ZÂT

Treći stepen Jednote je Tevhidi-Zât (Jednota Bića). Postojanje je samo kod Boga, nema drugog postojanja (osim Boga), prema Kur'anu: “Sve propada osim Njegova lica (Bića)”38), i: “Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je, a ostaje li­ce tvoga Gospodara, uzvišeno, (savršeno) pleme­nito.”39). Svaka stvar propada i prolazi, samo Biće Božije ne prolazi. Stvari propadaju, pa pošto su stvari nepostojanje, nemaju vudžûda, samo postoji i ima Allah, postojanje drugog nema.

Obrati pažnju, veza40) ovog mekama je: “La mevdžude illallah” - Nema drugog postojanja osim Allaha.

Društvo ovog stupnja su Allahovi ljudi (ehlullah). Nazivaju ih i “ehli-fenâ”41). Oni u odnosu na me­kam nisu mukellef42), ali ne mogu podnijeti da im se sve otkrije, pa u većini svoga vremena slijede pamet i razbor, i rade po tome. Pripisuju se ljudima užitka (Ehli-zevk). Oni su i mukellef i, radi toga, neko vrijeme su sa isprikom (uzurli), a neko vrije­me su potišteni, tužni i obavezni (kederli). Tako, u vrijeme svjesne prisutnosti sa Bogom (hudur), što god se pojavi smatraiu se ispričanim, ali kada u tom stupnju ne proživljavaju užitke hudura, potiš­teni su.

Društvo ovog stupnja su evlije43). Evlije su uvi­jek u jednom od dva stanja: Kada su u momentima svoga mekama, onda im je otkriveno (ehli­-kešf)43a) a kada su ispred zastora, onda su kao i ostali ljudi (ehli-hidžâb). Za njih je došao ajet: “Zaista za Božije prijatelje nema straha niti će oni tugovati.” 44)

A za koga se kaže "ehlullah«, ako te neko upita, odgovor je: To su oni koji Božija djela i svojstva i imena upoznaju, i koji svoja djela i svojstva i biće svoje su utopili u Biće Istinitog, u svojstva Istinitog i u djela Istinitog, i otkriju - bude im jasno – da su djela, svojstva i Biće od Istinitog - to su evlije.

Mekami-džem‘ - Četvrti mekam

Na ovom stupnju salik postane snaga Hakka (Is­tinitog). Preko njegove snage pojavljuje se Allah, a sam on bude skriven (batin). Na ovom stupnju stvari budu skrivene u Hakku, tako da su te dotič­ne stvari “slike zbivanja” (suveri-ekvan), tj. slike zbivanja su predočavanje stvari u času kad zatvo­riš oči a slike se pojave u tvom pamćenju. Na ovom stupnju stvari su skrivene u Božijem znanju, a Biće Božije je jasno. Kada na ovom mekamu salik po­gleda na stvari, gleda na Božanske slike, i sve je to iskazivanje (davanje imena), slavljenje imena Boži­jeg u svim propisima Božijim.

Ovo predočava ajeti-kerim: “Allah i meleki Nje­govi blagosilju Vjerovjesnika”45), znači, sva Božija svojstva da teku i kako teku, istina je. Stoga je na Mi‘radžu rečeno Pejgamberu, a.s.:

“Stani, Muham­mede, jer tvoj Gospodar čini salavat (na tebe)!” I ajet: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega.”46)

Na ovom mekamu salik se mnogo ne zadržava, jer, u stvarnosti, ovo i nije mekam nego stanje uta­panja; od toga se on sastoji.

Događaj o Medžnunu i Lejli. Medžnun kaže: “Lejia je moja, osim mene drugi nema Lejle.” Ovaj Medžnunov govor predočava stupanj Džem‘, da se stvari vraćaju u skrivenost (batin).

Drugi primjer. Ako u zidu ima direk, kad jutarnje sunce padne na zid ukazuje sjenu direka. Nakon izvjesnog vremena, kada se sunce podigne visoko i u vrijeme zenita, od one sjene ne ostaje trag, jer se sjena u direku skriva (batin). Isto tako, salik zbog predočenja (šuhûd) i užitka (zevk), kada se Hakk potpuno ukaže, stvari (drugo osim Hakka) budu skrivene u Biću Istinitog kao što se sjena di­reka skrije u direku i vanjskog postojanja sjene ne bude, za oko ne ostane nikakav trag. Kao što je sjena odraz postajanja direka, tako i stvoreno ne­ma stvarnog postojanja. Samo u znanju to je jedna stvar (tijelo), na vani uopće nema njenog postoja­nja. I kao što se ne može nijekati postojanje sjene, tako se ne može nijekati ni postojanje stvorenog.

Stoga, ono što je stvoreno (halk) jeste rezultat Božijeg imena Zahir47) i, uopće, pokazuje pojavu imena Zahir; na vani nema njegovog postojanja. Zato su Allahovi ljudi rekli: (Ajani-sabite)48) “Bi­tak stvari nisu čuli ni mirisa postojanja, a kamoli da postoje!”

 

 

 

Hadretu-I-džem‘ - drugi mekam Ittihada a peti mekam Tevhida. Reći “Hadretu-l-džem‘” znači: Istiniti je skriven, a stvoreno je vidljivo. To znači, ono stvoreno, što je bilo skriveno u Božijem znanju (batin), bilo je i čuvano u Božijem znanju. Imena iz tog znanja Istiniti je pokazao Svojim po­stojanjem i Svoje presude vezujući za značenje svojih imena, Njegova imena su postala jasna a Bi­će skriveno. U ovom stanju, stvoreno vidi, zna i ču­je, ali sa istinitim, jer u džem‘u Istiniti vidi, čuje i go­vori ali sa snagom čovjeka.

Kao što je rečeno: “Postao sam njegov sluh preko koga čuje, i njegov vid preko koga vidi...” (do kraja hadisi-kudsije). Na ovom stupnju Istiniti je snaga čovjeka (halka). Čovjekov život je sa Isti­nitim, čovjekova moć je preko istinitog, vid, sluh su sa Istinitim (Hakk). “Zaista Allah vidi (sa, preko) robova.”49)

“Allah govori preko jezika svoga roba”50) “Čuo je Allah onoga ko Ga hvali!”51)

Ovaj stupanj Allahovi ljudi su nazvali neobavez­no približavanje (Kurbi-nevafil)52). Ko bude do­spio na vrhunac ovoga mekama, taj zna svačije znanje, i čuje i vidi. To znači, od njega teku kera­meti53) znanja i savršenstva svojstava. Jer onaj ko­ji sa Istinitim vidi i čuje i zna, njegov sluh i vid i zna­nje su svakako sretni. Onaj koji je na ovom stup­nju, gdje god pogleda, njegov pogled je uperen na stvoreno (halk), ali, bez sumnje, skriveno se odno­si na Boga (Hakk). Za one koji su dostigli ovaj stu­panj naziv je Mukarreben (Allahu bliski)54). Što je za druge dobro, kod njih se smatra ružnim: “Dobra djela odabranih su ružna djela za mukarrebine.”55)

Džem‘ul-džem‘ - treći mekam Ittihâda a šesti mekam Tevhîda. Kada bi salik na ovom stupnju bio upitan za značenje kur’anskog ajeta: “On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi”56), odgovorio bi: Prvi je moj, Posljednji je moj, Vidljivi je moj, Nevidljivi je moj. Ili osobi prema sebi: Prvi je tvoj, Posljednji je tvoj, Vidljivi je tvoj, Nevidljivi je tvoj! U ovim odgo­vorima govori istinu. Jer, u njegovom osvjedočenju Istiniti pokazuju svoje postojanje u tom liku, a na način pojave poznat je njemu (ehlullahu).

Na kraju, ove mekame lijepo ko ne okusi, taj taj­ne Kur’ana i tajne pejgambera i evlija neće uspjeti znati i takav je gori i niži od životinje. Njih pokazuje kur’anski ajet: “Oni su kao stoka, čak i gori.”57) O brate. Ako ovo objašnjenje ne možeš razumjeti, bez koristi odlaziš i dolaziš i nikakav užitak nećeš postići.

I još neka znaš. Iza ovoga mekama ima još je­dan mekam, i taj stupanj objasniti niti ja imam sna­ge niti se može predočiti i iskazati da razumiješ. Jer taj mekam je:

Ehadijjetu-l-‘ajn i Mekami-Muhammed (Ehadijjetu-l-džem‘)58)

Samo Gavsi-‘azam ima na to vlast59). Iz paž­nje, on nas može tome podučiti, ali mi od tog me­kama ne možemo dobiti užitak (zevk), jer je u Kur­’anu rečeno: “I ne prikučujte se imetku siročeta.”60) Siroče (jedinac, jetim) je hazreti pejgamber, a.s., a njegov imetak je Ehadijjet. Nama je to zabra­njeno jer mi ne možemo da se prikučimo. Ako nas Pejgamber, a.s., lično učini talkin, dobit ćemo i sazna­t ćemo taj užitak; taj zevk se drukčije ne može postići!

Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Mu­hammedin ve sahbihi ve sellim ta‘zima!

Devet redaka

1. Ovi mekami ne mogu se otkriti, niti doživjeti, niti vidjeti,

2. osim “sahibi veledi kalb”; drugi ne može biti pripadnik užitka (Ehli-zevk).61)

3. Samo sâlikik stalnog zikra može osjetiti slast,

4. Pripadnike užitka i osvjedočenja Muhammeda ove istine talkin čini,

5. “Veledi-kalb” sâlike Muhammedova Istina talkin čini.

6. Društvo su stalnog zikra oni koji potpadaju pod “Muhammedovu Istinu” (Hakikati-Muhammedijja).62)

7. Onaj koji je stupnja “Muhammedove Istine”, on je “Muhammedski”.

8. Ko je na stupnju “Muhammedove Istine” po­smatra sedam mekama,

9. I otkrit će i užitak i “darovano znanje” (‘ilmi-­ledun)63) - taj je pripadnik otkrića i osvjedočenja (ehli kešfi šuhud)!

Devet redaka Hajrullah ef. Abdurahmanovića

1. O braćo! Ovih devet redaka otkri, bit ćeš pripadnik osvjedočenja,

2. I tajnu i užitak i sedam mekama uživat ćeš i gledati.

3. Njih je napisao vaš brat Akovali Hajrullah.64)

4. Naš Baba bio je u Đakovici brat, hvala Allahu

5. Ja sam jedan od njegovih najponiznijih robova, hvala Allahu.

6. O moja braćo, molim vašu dovu,

7. Jer svakog časa činim grijeh

8. Od najprezrenijih sam robova, znam sebe

9. Na licu Zemlje najveći sam griješnik, znam se­be!65)



4. Napomene

1) Ahmed Abdurahmanović, “Merhum Hajruddin ef. Abdurahmanović, muderis iz Čeliča”, Glasnik VIS-a, br. 11-12., 1966., str. 607.; naš rad: “Nešto o melamijama kod nas”, Glasnik VlS-a, br. 5., 1983., str. 661.

2) U literaturi se još spominju “melamije-bajramije” i “melamije ­kasarije”. Ove prve detaljnije opisuje Halil Inaldžik u svojoj Istoriji Os­manlija. (str. 271.) i spominje Hadži Bajrama Velija kao melamijskog derviša u najširem smislu riječi, te melamijskog kutba Ismaila Mašukija i Hamzu Balija (Bosna-pogubljen 1574.). Muhammed Nûr je lancem (silsila) povezan se nakšibendijskim tarikatom i osnivačem šâh Muha­medom Behâuddinom el-Buhârijem. Spominje se da je komentarisao djela Divan Nijazi Misrija i Varidât Bedruddina Semavija, čiji rukopisi postoje.

3) Poznato je tek nekoliko melamijskih tekija na Kosovu, ali je vje­rovatno da je postojalo neko mjesto okupljanja i u Strumici, u čijoj bli­zini je i turbe Sejjida Muhammeda Nûra, te u drugim mjestima Makedo­nije. Imamo mjesta (Đakovica npr.) gdje su se melamije okupljali u zna­čajnom broju ali samo po kućama, dok su u drugim mjestima bile izgra­đene i melamijske tekije (Prizren, Orahovac, Suhi Dol).

4) Melamijski derviši nemaju posebno odijevanje, znakove i obiljež­ja, dok su se šejhovi oblačili prema svome zanimanju. U učenju mela­mijskog tarikata težište je na individualnom naporu svakog pojedinca prema svojim mogućnostima. Neki prenose da se melamije drže princi­pa da su stalno (ili gotovo stalno) pod abdestom i da se trude da ne izostavljaju sunnete ikindije i jacije.

5) Fejzullah Hadžibajrić, “Omer Lutfijin Tahmîs na Bošnjakovu Kal­du o Fusûsul-Hlkemu”, Anali GH biblioteke, V - VI., str. 187.

6) Podatak Hjha h. Sulejmana ef. Kollarija. Risala koju je preveo u prevodu se naziva -Risala Cvijeće. Hilmijlno neka bude kod Boga pri­mljeno-. a sadržaj je komentar arapskih beitova koji se pripisuju Imam Sarani-ju (Gotovo isti bejtovi se pripisuju Sejhu Muhjuddinu Arebiju). Podatak da je Risala u originalu na albanskom jeziku je značajan. jer III!m do s8da nije poznat nijedan tesawufsko-tarikatski rad na alban­skom jeziku. dok je literatura o islamu uo~te takoder neistr8Žena i ne­poznata.

7) VIdi: Selim Sami Jašar: Tuhfa (Dar). Bejtovi o mekamima. Saraje­vo 1984., i: Šejh Abdul Kadir Gejlani. O tarikatskim stupnjevima, Islam­ska misao br. 70., str. 18.

8) Tih sedam imena su: La ilahe illallah (1. mekam). Allah (2). Huu (3). Hakk (4). Hajj (5). Kajjum (6). Kahhar (7). Neki šejhovi kod pojedinih mekama dodaju još neka Božija imena. Vidi: napomena (7), Šejh Abdul­ Kadir Gejlani...

9) Muršid ili šejh je onaj koji vodi murida, derviša ili salika. On je muridova veza. Učitelj i odgajatelj. U tarikatskoj literaturi je obrađeno koje uslovee treba ispunjavati šejh da bi kao takav djelovao (Fejzullah Hadžibajrić, Riječ dvije o proglašenju tarikatskih šejhova, Šebi-Arus 1983., str. 40.);

10) Vidi početak Risalei-salihijje.

11) Fejzullah Hadžibajrić, Oda Bogu Abdullaha Bošnjaka, Anali GHb biblioteke. knj. I-II/1974., str. 21. -22.

12) Kod nas je u posljednje vrijeme objavljeno više radova na temu sedam mekama tarikata. Najiscrpniji rad je prijevod “Tuhfe” šejha Seli­ma Samija Jašara u izdanju Tekijskog odbora Hadži-Sinanove tekije u Sarajevu (1984., preveo s turskog hadži Fejzullah Hadžibajrić). Tu spadaju i slijedeći radovi: O tarikatskim stupnjevima (El-matleb fi meratibi­t-tarik) šejha Abdul-Kadira Gejlanija (Islamska misao br. 70., str. 18.); O sedam mekama od šejha Muhammecla Fekija (Zemzem br. 5-6. 1984., str. 35.); Fazlur Rahman, Duh Islama, str. 225. (Poglavlje: “Sufijska bratstva”); Halvetijski tarikat, Zemzem br. 1, 1984. U rukopisu se nala­ze još ovi nama poznati radovi: Mizânun-nufûs šejha Hafiza Hulusija, Ogledalo svemira (Seyri-suluk) šejha Mustafe Fevzija, Sedam mekama duše (Kratka predavanja) šejha Sejjid Muhjuddin Ensarija. Risala šejha Abdul Malik Hilmija. U svom radu Oda Bogu Abdullaha Bošnjaka (vidi nap. 11.), šejh Fejzullah Hadžibajrić je dao originalan i iscrpan pregled i objašnjenje sedam mekama Seyri-suluka i Men-aref dersa (Predavanje o spoznaji).

13) Tedželli - pojava Istine, jasne pojave, pokazati se, pojaviti se, udostojen biti doživljajem i pojavom Allahove, dž.š., dobrote. (Sva ob­jašnjenja su data prema: Ahmed (Omer) Zarifi-Baba, Zbirka savjeta i uputa (Tumač nekih riječi i izraza), preveo s turskog i rječnik napisao Adem Karađozević); šejh Selim Sami, Tuhfa, Rječnik imena i pojmova (str. 47.).

14) Tevbe, 41. (prijevod: Besim Korkut, Sarajevo 1977.). U ovom aje­tu autor Risalei-ssalihijje naglašava borbu nefsom (dušom, enfusikum), što je Korkut preveo sa “živote svoje”. Neki ajeti su navedeni u prijevodu po Pandža - Čauševiću (Zagreb 1969.), a neki po B. Korkutu, dok je negdje bilo nužno uvesti određene korekcije prijevoda ili dati sasvim drukčiji prevod, radi tumačenja samog autora.

15) Zikr - sjećanje, podsjećanje, spominjanje Božjeg imena. Ima­mo: zikr jezikom, zikr srcem, zikr visokim glasom, skriveni zikr, skupni zikr, pojedinačni zikr. Cilj tarikata je postizanje trajnog zikra.

16) Talkin - način Zikra čemu podučava šejh murida.

17) Ehli-zikr - Ljudi od zikra, koji pripadaju zikru, šejhovi.

18) Enbija, 7. (Korkut). U suri Nahl, 43. ajet, isti dio Korkut prevodi sa “Pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate”(?!)

19) Hakikat - stvarnost, bitnost, bit, srž, istinitost, konačište saliko­va seyri-suluka kada se on nalazi u istini i nastupa sa istinom.

20) Mušâhede - Jasno nešto očima vidjeti, Hakkov svijet vidjeti, posmatrati i doživljavati.

21)        Muršidi -kjâmil - sacršeni i upotpunjeni vodič, šejh, upućivač,         vođa; koji upućuje, uči i vodi salika.

22) Nubuvvet - poslanstvo.

23) Alemi - berzah - sfera kojoj pripada salik prvog mekama seyri suluka. Naziva se i Alemi-misal (Svijet primjera).

24) Allahovi ljudi (ehlullah) - Allahovi, dž. š., prijatelji (evlije). Vidi kraj trećeg mekama (Tevhidi-Zât).

25) Sâlik - putnik (Allahu), derviš, osoba koja napreduje u Mekâmima seyri - suluka i nalazi se na određenom stadiju.

26) Vidi nap. 15. Zikr se dobija od šejha kao zaduženje i obaveza (bejat), što se u nekim detaljima razlikuje kod raznih tarikata. Râbita je veza, povezivanje srca i uma u zikru, a znači još i duhovnu vezu sa šejhom, a time sa pirom i Muhammedom, a.s.

27) Sâffat. 96. (Čaušević);

28) Isrâ, 70. (prijevod odstupa);

29) Ali Imran, 14. (Čaušević). Ukazuje se na riječ “zujjine” (ukrašeno)

30) Bekare, 255. (Korkut)

31) Mulk, 26. (odstupanje p.),

32) Bekare, 32. (Korkut);

33) Hadis. U suri Kehf, 39. ajet sličnog sadržaja.

34) Sâffat, 180. (Čaušević);

35) Bekare, 165. (odstupa p.),

36) Kasas, 68. (Korkut);

37) Šura, 11. (Korkut);

38) Kasas, 88. (Čaušević);

39) Rahmân, 26. (Čaušević).

40) Râbita - vidi nap. 26.

41) Ehli-fenâ - koji su nestali, izgubili svoje postojanje pred Bož­jim. Prva tri mekama su stanje fenâa, a druga tri stanje bekâa (Vječnost).

42) Mukellef - Musliman zadužen šerijatskim propisima.

43) Evlije (jedn. veli) - Božiji prijatelji;

43a) Kešf - otkrovenje, ima viša vrsta kešfa: kešfi-nazari (vidna ot­krića), kešfi-Šuhudi (otkrića srca, osvjedočena otkrića), kešfi-ilhâmi (ot­krića višim nadahnućem), kešfi-ruhâni (duhovna otkrića). Pogled u kruž­nicu vječnosti.

44) Junus, 62. (Čaušević),

45) Ahzab, 56. (Korkut),

46) Ali Imran, 18. (Korkut).

47) Zahir - Jasni, Vidljivi; jedno od 99 Božjih imena.

48) Ajâni-sâbite - ostvarene pojave koje su bile u Allahovom zna­nju.

49)) Mu'min, 44.

50) Hadis.

51) Semi‘ Allahu li men hamideh.

52) Za razliku od Kurbi-nevafila (neobavezno - nafila približavanje), koje nastupa nakon četvrtog mekama, prva tri mekama se nazivaju Kurbi-ferâid (Obavezno približavanje) koje obuhvata seyri suluk do čet­vrtog mekama (džem‘).

53) Keramet - nadnaravno djelo ili svojstvo koje dobija salik kao dar od Allaha na određenom stupnju. Keramet nije cilj evlija.

54) Sura Vaki‘a, 11. ajet spominje mukarrebine;

55) “Hasenetu-l-ebrar sejjiâtu-l-mukarrebin”.

56) Hadid, 3. (Korkut).

57) ‘Araf, 179. (Korkut)

58) Ehadijjetu-l-‘ajn - Jednost osnove (materije, bitka).

59) Gavsiazam - Stožer evlija, stvarni nasljednik Muhammeda, a.s.

60) En‘am, 152. (Čaušević).

61) Veledi-kalb - osoba u koje je srce očišćeno i sjajno, spremno da primi uzvišene istine i spoznaje u punoj mjeri.

62) Hakikati - Muhammedijja - Muhammedova Istina (Stvarnost). Vidi Četvrti mekam, šejha Abdul-Kadira Gejlani: O tarikatskim stupnje­vima (Islamska misao br. 70., str. 18.).

63) ‘Ilmi-ledun - Božije znanje. Tajanstveno Hakkovo znanje koje samo Njemu pripada. Tim tajanstvenim znanjem neposredno je Allah, dž.š., obdario pejgambere i evlije (kao hz. Hidra, sure Kehf 64. ajet).

64) Vidi uvodni dio.

65) Izgleda da je h. hfz. Asim ef. Sirćo prepisao Risalei-salihijju sa rukopisa kojeg je prepisao Hajrullah ef. Abdurahmanović, kako se vidi iz njegovih devet redaka (satura). Baba kojeg tu spominje je šejh Sulej­man iz Đakovice, murid Muhammed Nura. Šejh Sulejman je proglasio za šejha Hasan ef. - šejha Hajrullaha ef.