Pitanja i odgovori (71): Tajni brak

Da li je moguće, jeste da ako smatrate ovakav brak mogućim i priznatim kod Allaha, da nam preporučite nekoga u Sarajevu ko bi bio voljan da nas vjenča, jer nismo sigurni kome da se obratimo?
 

Na pitanje odgovara

Odgovor

Željeli bismo prije svega naglasiti da smo dobili nepotpun email, kao da njegov početni dio nedostaje. Stoga naglašavamo da smo Vaše pitanje shvatili kao pitanje o dozvoljenosti tzv. tajnog braka. Ovo, u širemu značenju, može značiti troje.
Prvo, da se raspitujete za tzv. „tajni brak“ (misjar), kada se muškarac bez znanja svoje supruge oženi još za jednu ženu. Ova praksa u našemu vremenu podrazumijeva i vjenčanje para bez znanja roditelja/staratelja.
Drugo, da govorite o činu samo šerijatskog vjenčanja, bez građanskog sklapanja braka. Ova pojava je kod nas česta nakon rata, a također, u praksi, može imati elemente gore spomenutoga tajnog braka.
Treće, da problematizirate instituciju tzv. privremenog šerijatskog braka (mut‘a) koja se njeguje unutar šiitskog interpretativnog toka. Ovaj običaj usvojile su i neke sunnijske muftije u arapskom svijetu, pozivajući se na princip nužde (darūra) i davši mu drugi naziv. No, bît je ista.
Shodno stavu naših domaćih zvaničnih vjerskih vlasti, ni jedan od gore tri navedena oblika braka nije dozvoljen u našemu vremenu na našem prostoru, a, ne ulazeći u detalje vezane za metodologiju deriviranja propisa (usul-i fikh), iz jednostavnoga razloga: što osobe koje ulaze na taj način u brak nisu pravno zaštićene.
Napomenut ćemo da se za sva tri oblika braka mogu pronaći osnove u životu prve generacije muslimana, no, s nastankom moderne države i njoj odgovarajućeg uređenog društva, nužni su dodatni elementi kako bi, što je osnova svega, bračni par u potpunosti uživao sva svoja prava i odgovorno ispunjavao sve svoje obaveze.
Zamolili bismo Vas da nam oprostite na ovolikoj slobodi, ali Vam preporučujemo da se upitate: Zbog čega Vam je nemoguće ispuniti valjanu proceduru, u smislu zadovoljenja građanskog čina sklapanja braka, i šerijatskog vjenčanja?
Shodno iskustvima na koja smo nailazili, jedan dio bračnih parova vjerovao je u čvrstinu svoje vjere i odanost šerijatskim propisama, istodobno voleći osobu s kojom ulaze u brak. No, vrijeme je donijelo određene kušnje što je za posljedicu imalo rastavu nekih brakova. Kako biste vi tretirali npr. ženu koja je, pred očima javnosti, otišla živjeti s muškarcem ne vjenčavši se s njim a potom se vratila svojim roditeljima, ili, jednostavno, nastavila živjeti sama? Ugroženi su i muškarac i žena, s tim da je ženama mnogo teže.
Ljudi koji, ovo moramo naglasiti – izuzetno neodgovorno, pozivaju osobe da sklapaju brak na jedan od u uvodu spomenuta tri načina, istovremeno ne ističu da je osnovna karakteristika islamskog braka – javnost!
Shodno kur'anskim ajetima i hadisima hazreti Muhammeda, blagoslovljen je, saznajemo da je brak: 1. sveti čin, 2. da je javni čin. Forme se vremenom mijenjaju, no, suština ostaje.
Svetost čina ogleda se i u poštivanju osobe s kojom ulazimo u brak, naša želja da je što je moguće više zaštitimo od mogućih loših osobina naših neodgojenih duša. Kako se u časnome Kur'anu ističe: „Ja ne pravdam sebe, tá duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Moj Gospodar, zaista, prašta i samilostan je.“ (12:53) Tu milost treba steći, a ne se sa njom poigravati.
Zaruke (hitba) su tajni akt, ali je čin vjenčanja (velīma) javni akt. Hazreti Muhammed, blagoslovljen je, izričito je rekao da je jednodnevno javno obilježavanje braka obaveza, dvodnevno pohvaljeni i preporučeni čin, ko ga je u mogućnosti izvršiti (sunnet), a trodnevno je dobrovoljni čin (nafila).
Svadba našeg voljenog i dragog hazreti Muhammeda, blagoslovljen je, i hazreti Safije, trajala je tri dana (predaju bilježi Ebu Ja‘lā, prenoseći je od hazreti Enesa).
Pred velikim brojem ljudi postoje kušnje koje ih sprečavaju u ispunjenu šerijatski dozvoljenih želja. Ali to ne znači dozvolu kršenja šerijatskih propisa, niti može biti opravdanje vjernicima za svjesno činjenje nepromišljenih stvari.
Naš dragi Gospodar nas u ovome pomaže na dva načina: prvi je strpljenjem: „I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!“ (24:33) a drugi je molbom, pa doslovno u naredbi, imperativu, Uzvišeni kaže: „I Allaha iz izobilja Njegovoga molite. Allah, zaista, sve dobro zna!“ (4:32)
U časnim ajetima je navedeno da se po ovome pitanju uzvišenome Gospodaru obraćamo zazivajući Ga Njegovim Lijepim Imenom „Allah“. Stoga je lijepo da sebi odredite neko vrijeme u toku dana kada možete s namjerom (nijetom) na želju (murâd) vjenčanja (ili bilo koju drugu potrebu) proučiti stotinu devedeset i osam (198) puta: „jâ Allâh“.
Lijepo je, ko je to u mogućnosti, da osoba bude pod abdestom, da je pristojno obučena, da je okrenuta prema kibli, da pristojno sjedi (po mogućnosti na koljenima), i da je koncentrirana na to što uči, da joj je, kako se kaže, „prisutno srce“ (huzur).