12 Aug 2011

Pitanja i odgovori (75): Ime Allah

Objavio: znaci
Na pitanje odgovara: 
Samir Beglerović

Zanima me da li je Allah, dž.š., kada se obraćao Musa, a.s., koristio ime Jahve ili je to laž Hrišćana na Allaha dž.š. Kako često dolazim u raspravu sa Hrišćanima, oni uvijek govore da je ime Allah bilo i prije islama i da su Arapi tako nazivali ''boga mjeseca''. Molim vas da mi razjasnite to, iako mislim da su to laži. Hvala i neka vas Allah nagradi.

 

Odgovor: 

Govoreći o značenju Božijega vlastitoga Imena "Allah", trebamo imati u vidu tri osnovne stvari.

Prva, da je nužno pozivati se na Kur'an i Sunnet te znanost arapskoga jezika (u najširemu smislu);

druga, da se za pojam "Bog" te "božanstvo" označavaju sintagmama "Allah", za Boga, bez množine, te "ilāh", za božanstvo, s množinom "ālihe";

treća, s obzirom da je osnovni nauk islama vjerovanje u Božije jedinstvo (tevhîd), samo sintagma "Allah", odnosno pojam "Bog", ima autentičan, pozitivan, karakter, dočim se pojmu u množini "božanstva", kao oznake egzistiranja više od jednog božanskog bića, odriče svaki pozitivni karakter, tj. smatra se ništavnim (bātil).

O vlastitome Božijem Imenu "Allah" raspravljalo se posebno iz perspektive lingvistike (jezika), te teologije (prof. Adnan Silajdžić).

 (1.) U oblasti lingvistike rasprave su se vodile, i leksikografi su se podijelili, u dvije grupe.

Jedna smatra da je Ime "Allah" izvedeno (teorija o izvedenosti Imena "Allah"), i ovu grupu čini većina muslimanskih učenjaka, a oni su se, opet, međusobno podijelili:

(a) na one koji smatraju da je Ime "Allah" izvedeno iz korijena " '-l-h", odnosno "w-l-h", a izraženo složenicom "al" (određeni član) + ilāh; ova je teza najčešće podržavana;

(b) one koji smatraju da je Ime "Allah" izvedeno iz korijena "l-w-h", a izraženo složenicom "al" (određeni član) + "lāh"; u ovome smislu pojam "lāh" izraz je glagola "lā-ha", a značenje bi bilo "skriveni Bog", "zakriveni Bog"

(c) one koji smatraju da je Ime "Allah" izvedeno iz suglasnika "H", sa značenjem "Hu", "On" (u gramatici treće lice jednine muškoga roda)

Druga grupa smatra da Ime "Allah" nije izvedeno (teorije protiv izvođenja Imena "Allah"), da je riječ čisto o vlastitom Imenu (ism hāss lahu), koje ne označava nikakav atribut. Jedan od zagovornika ove teze Abū Zayd al-Balhī smatra da je oblik ovoga imena posuđen iz sirijskog odnosno hebrejskog jezika (otuda i moguća sličnost sa tetragramom "y-h-w-h" u judaizmu).

O tetragramu "y-h-w-h" već smo odgovarali na našoj stranici, pa Vas molimo da pogledate tekst: "Pitanja i odgovori (46): o hebrejskom tetragramu JHVH i Božijem Imenu 'Allah' ".

 

(2.) Motreno kroz kontekst povijesti religija (Mirča Elijade), u vrijeme prije spuštanja posljednje objave Kur'ana, u Meki, rodnom mjestu posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, blagoslovljen je, smatrano je da je Gospodar Kabe "Allah", a taj isti pojam koristili su i arapski kršćani i jevreji za dragoga Boga. No, za razliku od kršćana i jevreja, arapski višebošci su ovo vrhovno božanstvo više doživljavali kroz deistički koncept deusa otiosusa, božanstva koje je stvorilo svijet i sve na njemu a potom se od svijeta "distanciralo". Stoga je i među narodom i među svećenicima (kāhin) više pažnje poklanjano božanstvima ženskoga roda: al-manāt (sudbina), "al-Lāt" (kao ženski rod imenica "ilāh"), te al-‘uzzāt (moć), koje su smatrane kćerkama vrhovnog božanstva.

Pored ovoga te religijskih koncepata judaizma i kršćanstva, Arabija prije dolaska posljednje Božije objave Kur'ana poznavala je, doduše u znatno manjim oblicima, i koncepte jasnog obožavanja jednoga božanstva kao vrhovnog (henotizam), te gajenje kulta jednoga Boga (monoteizam), kao što je to bio slučaj sa kultom ar-Rahmān-a.

Ne postoje nikakvi argumenti da je Imenom "Allah" označavano božanstvo Mjeseca, ili slično, prije je riječ o temeljnoj neupućenosti u ovaj problem, ili, pak, o tvrdnji koja sadrži, u nekome kontekstu, krajnje negativne namjere poznate zagovornicima te ideje. Osim toga, uvjereni smo da to nije stav većine hrišćana/kršćana, već jednog manjeg broja s kojima ste Vi dolazili u susret.

Nekoliko stoljeća nakon preseljenja poslanika Muhammeda, blagoslovljen je, na drugi, vječni svijet – ahiret, pojedine muslimanske dinastije počele su isticati na svojim državnim, "nacionalnim", zastavama simbole Mjeseca ili Sunca ili zvijezde, te su, u tome periodu, kao neki tek načelan ali ipak prepoznatljiv simbol islama postali polumjesec i zvijezda. Kako smo vidjeli, riječ je o interpretativnoj a ne konstitutivnoj tradiciji islama.

Dragi Allah u Kur'anu kaže: "Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Milostivi (Er Rahman)', a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.'' (17:110)

U našoj je vjeri i tradiciji da dragoga Boga zovemo nekim od Njegovih lijepih Imena kojima Ga imenuju dva osnovna vrela islama – Kur'an i Sunnet. Njih je 99, a ime ''Allah'' samo je jedno od njih. Sama riječ ''Allah'' jedina je riječ kojom se u arapskom jeziku može prevesti naša riječ ''Bog'', ili engleska riječ ''God'', naprimjer, ili riječ iz bilo kojega jezika kojom se u tom jeziku imenuje Jedini Bog.

Suština je u tome da se pozivi, molitve (dove) i sl. upućuju ka Stvoritelju svih svjetova – dragome Bogu, Jednome kome se ništa i niko ne može pridružiti. Dakle, iskreno se iz srca obraćati dragome Bogu sa jasnom sviješću o tome da je On jedan i da Mu se ništa ne može pridružiti – to je ono što je bitno, a ime kojim Ga pri tome zazivamo može biti bilo koje od Njegovih Lijepih Imena.