Isa, alejhisselam (IV dio)
Autor: Haris Čengić
Datum: 26.12.2003.
SADRŽAJ:
Povratak pred Sudnji Dan
Isaovo, alejhisselam, ubijanje prokletog Dedždžala
Odnos prema kršćanstvu u vrijeme drugog boravka
Isa, alejhisselam, predvodnik Ummeta pred kraj vremena
Povratak pred Sudnji Dan
Vjerovanje u ponovni silazak Mesiha Isaâ, alejhisselam, sastavni je dio islamskog Akaida (nauke o vjerovanju) gdje se jasno ističe da Mesih Isa, alejhisselam, nije ni ubijen ni razapet, već se to ljudima samo pričinilo, a on je živ uzdignut na nebo (o ovome smo detaljnije govorili ranije), gdje čeka vrijeme za ponovni povratak na Zemlju i dovršenje svoje vjerovjesničke misije. Povratak Isaov, alejhisselam, u islamu se tretira kao jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana, što je utemeljeno i na Kur'anu i na Sunnetu, kao osnovnim vrelima islama. Navodimo sljedeće ajete časnoga Kur'ana:
A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede;
I on (Isa, alejhisselam) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put, i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.
A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!" (43:57-64)
Allahove riječi: ve innehu le'ilmul-lis-sa'ati Besim Korkut u svojemu prevodu časnog Kur'ana prevodi ovako: Kur'an je predznak Smaka svijeta. Međutim, većina islamskih učenjaka govori da se zamjenica innehu (on) odnosi na Isaâ, alejhisselam, a ne na Kur'an, i to ne samo zbog toga što se i ajeti što neposredno prethode, i ajeti što neposredno slijede nakon ovog ajeta, jasno i apsolutno nedvosmisleno odnose na Isaâ, alejhisselam; već još više zbog toga što postoje mnogi vjerodostojni hadisi u kojima Resulullah, Muhammed, alejhisselam, jasno i nedvosmisleno govori o povratku Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlju na kraju vremena, tj. malo pred Sudnji Dan. Te hadise bilježe mnogi sakupljači hadisa (Buhari, Muslim, Ahmed i drugi) i oni po mišljenju većine uleme dostižu stepen mutevatira (maksimalne vjerodostojnosti), tako da se u njih ne sumnja.
U tim hadisima se ističe da će, inša'Allah, Mesih Isa, alejhisselam, sići pred sam kraj vremena (tj. pred Sudnji Dan) među Ummet[1] Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao pravedan vladar; jasno će i nedvosmisleno potvrditi časni Kur'an kao konačnu Allahovu objavljenu Knjigu kojom se zatvara ciklus objavljivanja Božijih Knjiga i Božijih Zakona na ovom svijetu; potvrdit će istinitost poslanstva Muhammeda, alejhisselam, koji je poslat ne samo jednom narodu već čovječanstvu u cjelini; potvrdit će da Resulullah, Muhammed, alejhisselam, u svojstvu ''pečata vjerovjesnika'', tj. konačnog Allahovog poslanika, pečati lanac vjerovjesnika tako da više neće biti novih Allahovih vjerovjesnika i poslanika nakon njega; neće više slijediti Indžil nego Kur'an i Sunnet Muhammeda, alejhisselam, i u tom smislu će, zajedno sa Imamom Muhammedom El-Mehdijem,[2] predvoditi Ummet; polomiće križ i pobiti svinje; predvodit će muslimane u konačnoj bici protiv sljedbenika prokletog Dedždžala kojom prilikom će on, svojom mubarek rukom, ubiti Dedždžala; uspostavit će mir i pravdu na Zemlji i ujediniti čovječanstvo u islamu, jer će tada sve druge vjere nestati; u vrijeme njegove vladavine dragi Allah, Svemilosni, će na Zemlju spustiti Svoju veliku i posebnu milost koja će obuhvatiti sva stvorenja na čitavoj planeti, tako da će lavovi boraviti u društvu gazela koje će mirno pasti, isto tako i vukovi u društvu ovaca, a djeca će se igrati sa otrovnim zmijama koje ih neće ujedati; materijalnih bogatstava će biti u obilju, ali ljudi više za njima neće mariti nego će jedna iskrena sedžda vrijediti više nego sva materijalna bogatstva i Zemlje i nebesa; oženit će se i, kako se prenosi, dobiti dijete; kada istekne vrijeme njegovog dunjalučkog života preselit će, kao i svi ostali ljudi, na ahiret i biti ukopan u Medini uz Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam[3]; nakon toga čovječanstvu ostaje još samo čekati Sudnji Dan koji će doći u svoje vrijeme, koje poznaje jedino dragi Allah, Gospodar svih svjetova i to nije otkrio nikome od Svojih stvorenja.
Evo, ovo je, uglavnom, ono što vjerodostojni hadisi koji se prenose od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, govore o drugom boravku Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlji i sve ovo spada u islamski akaid.
Mi ćemo se ovom prilikom, inša'Allah, između svega što je već navedeno o vremenu povratka Mesiha Isaâ, alejhisselam, pokušati posebno osvrnuti na tri pitanja, a to su: Mesihovo ubijanje prokletog Dedždžala, zatim njegov odnos prema kršćanima i jevrejima u to doba, i na kraju njegovo predvodništvo Ummeta Muhammeda, alejhisselam.
Isaovo, alejhisselam, ubijanje prokletog Dedždžala
Mesih Isa, alejhisselam, zaista je veoma značajno znamenje dragog Allaha na Zemlji. Velika mudrost Mudrog, Gospodara svjetova svih, sadržana je u stvaranju i egzistenciji Njegova roba Isaâ, sina Merjemina, alejhisselam. Kur'an časni jasno ističe da, iako je sin Merjemin Allahov Rûh (Duh) i Riječ koja je spuštena Merjemi: ... Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Rûh (Duh) od Njega ...; njegova bît i supstanca ostaju potpuno u granicama ljudskog i nemaju ničeg Božanskog u sebi: ... zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! ... (citati su preuzeti iz četvrte sure časnoga Kur'ana, ajeta 171, koji smo ranije u cjelosti citirali u ovom tekstu).
Isto tako, iako je Merjema svog sina rodila bez muža, ona nije ''začela po Svetom duhu'', niti je ''Božje sjeme'' u njenoj mubarek nutrini postalo čovjekom, dragom Allahu se utječemo od ovih teških i opasnih zabluda. Njezino čedo nastalo je samo od njezina sjemena direktnom Allahovom riječju: ''Kun (Budi)!''; i niko nije njegov otac. Mesih Isa, alejhisselam, stvoren je začudno, samo od majke i bez oca, baš kako je i prvi čovjek, Adem, alejhisselam, stvoren direktno od zemlje, i bez majke i bez oca:
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!"; i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! (3:59,60)
Međutim, njegovo začudno rođenje i velike mu'džize kojima ga je dragi Allah obdario utjecali su na neki način[4] da mnogi ljudi, nažalost, padnu u, ništa manje nego, širk[5] po pitanju ličnosti Isaâ, alejhisselam. Problem je u tome što se njegova ličnost veže za vjerovanje u Božje otjelovljenje, odnosno za vjerovanje da se Allah, neuzubillah, ponekad otjelovljuje u ljudskoj formi i tako boravi među ljudima na Zemlji. Ovo je teška zabluda koja vodi u čisti širk jer tako ljudi počinju nazivati bogovima Allahove robove, za koje oni vjeruju da su Njegovo otjelovljenje na Zemlji.
Ova ubitačna zabluda itekako je prisutna kod kršćana koji otvoreno Mesiha Isaâ, alejhisselam, u svojim molitvama, obredima i propovjedima nazivaju, ne samo ''Božjim sinom'', već i ''Bogom od Boga'' ili ''Bogočovjekom'', neuzubillah.
Isto se javlja i kod jevreja koji, da paradoks bude veći, u svome vjerovanju inače insistiraju na monoteizmu. Međutim, ipak se i kroz njihovu vjersku tradiciju odnekuda provlači vjerovanje da je Uzejr, alejhisselam, Allahov sin, neuzubillah.
Kur'an časni jasno ističe ovo skretanje jevreja i kršćana:
Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kazu: "Mesih je Allahov sin." To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, ubio ih Allah! Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.
Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (9:30-33)
Osnovu za ovakvo, kod njih prisutno, vjerovanje u mogućnost Božijega otjelovljenja na Zemlji nalazimo u knjigama Starog zavjeta gdje je Jahve [6] više puta prikazan kao Biće otjelovljeno, neuzubillah, u ljudskom liku. Tako nailazimo na Jahvea koji zajedno sa dva anđela (meleka) dolazi u goste Abrahamu (Ibrahim, alejhisselam) i jede hranu kojom biva čašćen;[7] zatim susrećemo Jahvea kako se hrve sa Jakovom (Jakubom, alejhisselam), pa čak biva i nadjačan;[8] primjera ovakvih ima još, ali se mi zadržavamo samo na onom prvo navedenom, zato što i Kur'an časni spominje slučaj kada su tri meleka u ljudskom liku, na svome putu za grad Sodomu, posjetila Ibrahima, alejhisselam, kako bi mu donijeli vijest o budućem rođenju njegovog mlađeg sina Ishaka, alejhisselam.[9] Ovdje se sasvim jasno vidi kako je judeo-kršćanska tradicija kasnije, vjerovatno u nekom od mnogih prepisivanja, jednog od Allahovih meleka zamijenila sa otjelovljenim Jahveom (Allahom), neuzubillah. Ovakva iskrivljenja originalnih riječi dragog Allaha prisutna su, dakle, u tekstovima Starog zavjeta, što čini zamisao o Bogu koji u ljudskom obliku silazi među Svoj narod, u očima i jevreja i kršćana prihvatljivom. Zbog toga je njihovom umu i moguće prihvatiti Uzejra, alejhisselam, i Isaâ, alejhisselam, kao Allahove sinove, odnosno kao Allahovo otjelovljenje na Zemlji, neuzubillah.
Vjerovanje u Božije otjelovljenje nalazimo i u drugim religijama, napose u hinduizmu gdje postoji razvijeno učenje o avatarima koji predstavljaju način božanskog pojavljivanja na Zemlji u ljudskom obličju. Po tom osnovu u hinduizmu imamo prisutan čitav panteon bogova i polubogova, pa je tako hinduizam,[10] u svim svojim različitim pravcima, postao obična paganska, mnogobožačka i idolopoklonička religija i tradicija.
Dakle, zabluda o Božijem otjelovljenju uveliko je prisutna među potomstvom Adema, alejhisselam, a ona će, prema predajama koje se uzimaju za vjerodostojne, svoj vrhunac doseći u liku prokletog Dedždžala.
Mesih Ed-Dedždžal je, prema islamskom akaidu, jedan od velikih predznaka Sudnjeg Dana. Riječ je o mladom čovjeku koji će se pojaviti na Zemlji pred kraj vremena, malo prije povratka Mesiha Isaâ, alejhisselam. Njegova pojava i boravak na Zemlji, vjerovatno je najveća kušnja koja je ikad zadesila čovječanstvo, jer će Allahovom voljom, Dedždžal biti obdaren velikim mu'džizama.[11] On će, u tom smislu, moći da oživljava mrtve i podiže ih iz njihovih grobova, njegovom naredbom će kiša padati i usjevi nicati. Takođe se prenosi da će moći čuti i vidjeti na velikim daljinama i da će se moći prebacivati svuda po Zemlji u trenu oka. Sve ovo neće biti nikakve čarolije, pričine ili vradžbine, već istinska djela koja će, sa Allahovim dopuštenjem, Dedždžal činiti.[12]
Dedždžal će tvrditi za sebe da je on Bog (Allah) i tražiti da ga ljudi takvim svjedoče i prihvate, i u tom smislu mu ibadet čine, a svoju božanstvenost će ''dokazivati'' naprijed spomenutim velikim čudima, što će obmanuti mnoge ljude pa će ga slijediti, nažalost kako se prenosi, u velikom broju i tako stradati zbog najtežeg grijeha širka. Da dragi Allah sačuva sve čestite ljude, a i nas i naše bližnje, koliko nam dopušta da Ga molimo, od ove propasti.
Veoma je moguće, a dragi Allah najbolje zna, da će Dedždžal, u želji da učvrsti u zabludi one što eventualno mogu posumnjati u njegovu ''Božiju bît'' po osnovu toga što je on, očevidno, čovjek od krvi i mesa, za sebe govoriti da je otjelovljenje Boga na Zemlji.
Od njegove fitne jedinu istinsku zaštitu i spas imaće samo istinski vjernici koji se na dragog Allaha oslone i od Njega zaštitu zatraže. U tom smislu su posebno zaštićeni iskreni muslimani (mu'mini), dakle oni koji istinski svjedoče i slijede Kur'an kao Allahovu Riječ objavljenu na arapskom jeziku, u kojem se stalno ljudima ponavlja ispravna informacija o Bogu i Njegovoj bîti i prirodi, i gdje se na potpuno jasan, da jasniji ne može biti, način kaže da dragom Allahu, Jedinom, Bogu osim Kojeg boga nema, apsolutno ništa slično niti uporedivo ne može biti, i da je apsolutno nezamislivo da On može imati tijelo odnosno tjelesni oblik:
Reci: "On je Allah, Jedan!
(Kul hu vallahu ehad)
Allah je Utočište svakom!
(Allahus-Samed)
Nije rodio i rođen nije,
(lem jelid ve lem juled)
i niko Mu dostojan nije!"
(ve lem jekullehu kufuven ehad)
(Kur'an, sura 112.)
Svakome ko čvrsto vjeruje u navedene ajete[13] jasno je da nikada i niti na koji način dragi Allah ne može imati tjelesni oblik,[14] kao i to da se dragi Allah ne pojavljuje na Zemlji u bilo kakvom vidljivom i poznatom obliku.[15]
Prema tome, kur'anska sura El Ihlas velika je Allahova milost i valjana zaštita od kušnje Mesiha Ed-Dedždžala kojoj je suština upravo u tome što će se tvrditi da se Bog, neuzubillah, pojavio u ljudskom tijelu i liku. Ali, i pored toga je dragi Allah od Svoje neizmjerne milosti i pažnje vjernicima pružio još neke druge stvari za zaštitu kao što su učenje početka i/ili kraja sure El Kehf (Pećina), zatim boravak u zaštićenim svetim područjima Meke i Medine i na koncu činjenica da će Dedždžal imati samo jedno (kako se prenosi, lijevo) oko, a drugo oko bit će mu sasušeno, bez ikakva sjaja, i bit će, kako nam to slikovito kaže Resulullah, Muhammed, alejhisselam, ''nalik na bobu grožđa''. Pa ako i taj očevidni znak upozorenja nekome ne bude dovoljan (jer je zdravom razumu nemoguće zamisliti ''Boga'' koji sebi ne može iscijeliti invalidno oko), na Dedždžalovom čelu će stajati jasan natpis o tome da je on nevjernik i poricatelj dragoga Allaha, Boga, Jednoga, Gospodara svih svjetova,[16] natpis koji će moći pročitati i razumjeti svi iskreni vjernici ma kojim jezikom govorili.
Po našem mišljenju, da to još jednom naglasimo, suština kušnje lažnog mesije, Mesiha ed Dedždžala jeste u tome hoće li se ili neće povjerovati u Boga u ljudskom liku, u liku čovjeka od krvi i mesa. U tom smislu smatramo da je stvarna ličnost Dedždžala ujedno i simbol zablude vjerovanja u Božije otjelovljenje na Zemlji. To nam mišljenje učvršćuje i simbolika Allahove odredbe da će baš Mesih Isa, alejhisselam, lično ubiti svojom mubarek rukom Mesiha Ed Dedždžala.
Naime, Mesih Isā, alejhisselam, istinski mesija ubija lažnog mesiju Dedždžala kog će mnogi ljudi smatrati, neuzubillah, otjelovljenim Bogom, i na taj način sasvim jasno i očevidno razbija zabludu vjerovanja u Božije otjelovljenje na Zemlji, istu onu zabludu koju mnogi zabludjeli ljudi pripisuju i njemu.
Upravo zbog tog pripisivanja Mesihu Isau, alejhisselam, sinu Merjeminu, smatramo da je Allahova veličanstvena mudrost, a samo On, Jedan, Jedini, hvaljen neka je, zna da li je uistinu tako, odredila da upravo Mesih Isa, alejhisselam, uništi tu Bogohulnu ideju o Allahovom otjelovljenju ubijanjem prokletog Dedždžala, koji je njezin najveći simbol. To je, kako nam se čini, možda i jedan od razloga ponovnog silaska Isaovog, alejhisselam, na Zemlju, a samo dragi Allah zna da li je zaista tako.
Odnos prema kršćanstvu u vrijeme drugog boravka
Vjerovanje u Božijeg sina, odnosno u trojstvo i Božije otjelovljenje na Zemlji, iako je najveća, nije i jedina zabluda kršćanskog vjerovanja. Stoga će, inša'Allah, Mesih Isa, alejhisselam, u svom drugom boravku na Zemlji, uz eliminaciju dogme o trojstvu, veliki trud uložiti da se ispravi zabluda o otkupu grijeha kroz žrtvovanje Božijeg sina, kao i da se kršćanstvo vrati slijeđenju istinskog Allahovog Zakona (Šerijata).
Simbol ''Isusovog mučeničkog žrtvovanja za otkup grijeha čitavoga čovječanstva'' jeste raspeće, odnosno križ (krst), koji je radi toga jednoglasno prihvaćen od strane svih kršćana za simbol njihove vjere.[17] Kako je, dakle, križ općeprihvaćeni simbol kršćanstva ili, možda, bolje rečeno, simbol pavlovskog kršćanstva, to onda lomljenje križa, koje će, kako nam to sasvim jasno govore hadisi od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, učiniti Mesih Isa, alejhisselam, predstavlja simbol potpunog rušenja vjere i tradicije koju danas nazivamo kršćanstvom.
Isa, alejhisselam, će, po svom povratku, jasno, žustro i odlučno govoriti kršćanima istinu o njima i njihovom skretanju od istinske Allahove vjere, ne bi li im postalo jasno da dragi Allah nije jedan od trojice,[18] niti je on Božiji sin; odnosno ne bi li im postalo jasno da grijesi ne mogu biti otkupljeni pasivnim učlanjenjem u bilo kakvu zajednicu (Crkvu), već se, naprotiv, svako za sebe mora aktivno potruditi, boriti se i napor uložiti[19] na Allahovom putu sa željom da Mu se umili iskrenom tevbom (pokajanjem); iskrenom, bezuvjetnom i potpunom predanošću; ispravnim vjerovanjem i ponašanjem; činjenjem dobra i nečinjenjem zla; slijeđenjem Njegove upute i Njegovog Zakona; a sve to kako bi Allahova Riječ nad svime gornja bila; i sve to opet u nadi da će dragi Allah, po milosti Svojoj neizmjernoj, dati spasenje i nagradu džennetskog boravišta u vječnosti budućeg svijeta.
Sve ove zablude, koje su predstavljene simbolom raspeća (križa), po nama su razlog što će riječi i propovijedi Isāove, alejhisselam, u crkvama, ali i svim drugim mjestima gdje će se kršćani okupljati u to buduće vrijeme, biti praćene njegovim javnim uklanjanjem križeva, raspećâ, statua ''Gospe'' i raznih svetaca, na identičan način kako su svojevremeno Allahov prijatelj, Ibrahim, alejhisselam, i njegov potomak Resulullah, Muhammed, alejhisselam, uklanjali idole i sve druge materijalne simbole iskrivljenoga vjerovanja. Dragi Allah najbolje zna.
Osim ovoga, hadisi nam jasno govore da će Isa, alejhisselam, ''ubiti svinju''. Ubijanje svinje, po našem shvatanju, između ostalog, može i da simbolizira povratak izvornom Allahovom Zakonu (Šerijatu).
Naime, zabrana jedenja svinjskog mesa sasvim sigurno je bila jedna od Allahovih naredbi u okviru Šerijata Musaâ, alejhisselam. To čak ni kršćani ne negiraju. Oni takođe ne negiraju ni činjenicu da je Isa, alejhisselam, dosljedno slijedio Šerijat koji je u to vrijeme bio važeći, i da stoga, niti on lično nije jeo svinjsko meso, niti je smatrao to dozvoljenim. I pored toga se, nakon Isaovog, alejhisselam, uzdignuća, u kršćanskoj vjeri i tradiciji afirmisala dozvola jedenja svinjetine!?
Isti je slučaj sa obrezivanjem muškog uda što je tradicija (sunnet), koliko je nama poznato, svih Allahovih vjerovjesnika i poslanika, pa ipak su se kršćani odrekli te tradicije, iako i oni sami priznaju da je Isa, alejhisselam, lično bio obrezan.
Prema tome, kršćani su, odričući se zabrane jedenja svinjetine i prakse obrezivanja (sunećenja), jasno i očevidno odstupili od primjene Allahovog zakona u svakodnevnom životu, o čemu i Barnaba govori u, ranije citiranom, uvodu svojega evanđelja: ''... mnogi, postavši prevareni od Satane, pod izgovorom pobožnosti, propovijedaju najbezbožnije dogme, nazivajući Isusa sinom Božijim, odričući se obrezivanja koje je Bog naredio za svagda, i dopuštajući svako nečisto meso ...''.
Pošto će, bez sumnje, Mesih Isa, alejhisselam, kad se, inša'Allah, vrati na Zemlju ponovo afirmisati dosljednu primjenu i potpuno slijeđenje Allahovog zakona, Šerijata, u cjelokupnom čovjekovom življenju, radu i djelovanju, smatramo da čin njegovog ubijanja svinje može simbolički predstavljati povratak kršćana u okrilje Allahovog zakona i istinske vjere, a dragi Allah najbolje zna.
Naravno, mi ovim nipošto ne odbacujemo, već naprotiv prihvatamo, i drugu moguću simboliku čina ubijanja svinje.
Tako Isaovo, alejhisselam, ubijanje svinje može simbolizirati čišćenje ljudskih srcâ od nekih izuzetno ružnih osobina (sklonost haramu, pohlepa, proždrljivost) koje svinja simbolizira u islamskoj tradiciji, pa i u drugim tradicijama.
Zatim, ovaj čin može biti i simbol Isaove, alejhisselam, odlučne i beskompromisne borbe na Allahovom putu (džihada) u tom vremenu protiv svih ljudi koji su sami sebe, zbog svojih harama, nezajažljive pohlepe i krvoločne proždrljivosti, sveli na nivo svinje i postali svinje u ljudskom liku. U stvari takvi su i gori od svinje kao životinje, jer čovjek, koji inače može biti bolji od meleka, kad se ponaša poput životinje gori je od nje same.
U hadisima se još navodi kako će Mesih Isa, alejhisselam, u vremenu pred Sudnji Dan ukinuti džizju,[20] što implicira na to da će i jevreji i kršćani[21] u to vrijeme prihvatiti islam, izvornu vjeru čovjekovu, u njezinom konačnom obliku što je objavljen Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam. O tome ćemo, ako dragi Allah dadne, pokušati ponešto reći u narednom, završnom dijelu ovog kazivanja.
Isa, alejhisselam, predvodnik Ummeta pred kraj vremena
Povratak Mesiha Isaâ, alejhisselam, na Zemlju, inša'Allah nešto prije Sudnjega Dana, milošću dragog Allaha, Gospodara svih svjetova, za čovječanstvo predstavlja još jednu Njegovu veliku blagodat, ali i veoma značajnu odgovornost, budući da će se time okončati trenutni period izostanka prisustva nekog od Allahovih poslanika i vjerovjesnika na Zemlji, pa će se tako povećati odgovornost ljudi za ispunjenje obaveze poslušnosti vjerovjesniku dragog Allaha, jer kada je vjerovjesnik tu među nama, onda nam je maksimalno sužen prostor opravdavanja neposluha nepoznavanjem i nedovoljnim razumijevanjem onoga što nam je naređeno.
Sa preseljenjem na ahiret posljednjeg od Allahovih poslanika i vjerovjesnika izaslanih čovječanstvu, Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, započeo je sadašnji period ahiri zemana (posljednjeg vremena pred Sudnji Dan), koji je po nebeskom računanju vremena veoma kratak, ali po našim kalendarima traje, evo, već više od hiljadu i četiri stotine godina. Za svo to vrijeme postoji kontinuitet pojavljivanja na Zemlji učenjaka nasljednika posljednjeg poslanika Muhammeda, alejhisselam. Riječ je o Allahovim istinskim i iskrenim robovima, Njegovim miljenicima (evlijama), koje On po Svojoj volji odabira i poučava ih ispravnom tumačenju Kur'ana i Sunneta, odnosno islama općenito u njihovom vremenu, kako bi oni mogli od Muhammeda, alejhisselam, preuzeti emanet u vremenu u kojem im je sudbina da žive i nastaviti njegovu misiju pozivanja ljudi u islam, poučavanja islamu i predvođenja u njegovu prakticiranju. Ali, pošto je riječ samo o učenim ljudima i evlijama, njihova svjetlost (nûr) nije toliko snažna kao što je poslanički i vjerovjesnički nûr,[22] pa je vjerničkom srcu, ali i njegovoj nestrpljivosti (dragog Allaha molimo da nam oprosti na tome) veoma draga pomisao ponovne pojave poslanstva i vjerovjesništva na Zemlji.[23]
Ovo još više zbog toga što u odnosima među muslimanima, a pogotovu između sljedbenika Knjige i muslimana ima mnogo nerazjašnjenih stvari koje čekaju presudu sa Neba. Tu presudu na Zemlju će donijeti Mesih Isa, alejhisselam, kada se, po volji i odredbi dragoga Allaha, vrati.
On će tada čitavom čovječanstvu još jednom sasvim jasno kazivati istinu o islamu kao prirodnoj vjeri čovjekovoj, vjeri sa kojom se svako dijete rađa, a kasnije ga porodica i okruženje usmjere ka tome da potvrdi svoj islam ili pak prihvati drugu vjeru. Tada će na svijetlo dana izaći istina da je kod dragog Allaha, Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, Vjera samo jedna i da je ona oduvijek bila samo jedna, ali je, Allahovom mudrošću, kroz historijske tokove života Ademovog, alejhisselam, potomstva na Zemlji, ta jedna Vjera objavljivana u različitim formama.
Svakom Svome poslaniku i vjerovjesniku, a time i svim narodima u svim vremenima, Allah je uvijek objavljivao da nema boga osim Njega, Jednog, Jedinog (la ilahe illallah) i da treba biti potpuno i iskreno predan i pokoran Allahu robujući samo Njemu, i nikom i ničem osim Njega; a to je uvijek bivalo konkretizirano putem slijeđenja Knjige objavljene od dragog Allaha, te Zakona koji iz nje proističe u datom vremenu i prostoru.
Prema tome, principi tevhida (čistog monoteizma) i nužnosti iskrenog i potpunog predavanja i pokoravanja Bogu čine vječnu i nepromjenljivu suštinu Allahove Vjere, koja je Kur'anom časnim imenovana kao ''islam'', zato što ta riječ arapskog jezika upravo ima značenje: ''predanost i pokornost Jednom, Jedinom, Bogu, Allahu''. Sa druge strane, ova nepromjenljiva Vjera poprimala je različite historijske forme, shodno razlikama između propisa što su bivali objavljeni kroz Suhufe,[24] Tevrat, Zebur, Indžil i, na kraju Kur'an.
Kao što uvijek novi zakon zamijenjuje sve prethodne, čije važenje tada prestaje, tako je uvijek nova Allahova Knjiga zahtijevala od ljudi da je potpuno slijede ostavivši sve prethodno važeće. U tom smislu je Tevrat trajno dokinuo važenje Suhufa, zatim su prvo Zebur, a kasnije i Indžil bitno izmijenili, osvježili i nadopunili Tevrat, tako da su pripadnici Benu Israila u vrijeme prvog boravka Isaovog, alejhisselam, na Zemlji bili u obavezi da, napustivši stare, počnu slijediti nove forme Tevrata i Zebura nadopunjenih i osvježenih Indžilom. Takvu je Knjigu Mesih Isa, alejhisselam, tada slijedio.
Isti je slučaj sa Kur'anom, koji je objavljen nekih šest stotina godina nakon Indžila, kada je nad sljedbenicima Knjige,[25] odnosno nad jevrejima i kršćanima, stajala obaveza ostavljanja tih Knjiga i bezuslovnog prihvatanja časnoga Kur'ana i poslanstva Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam.
Ta obaveza stoji i dan danas, i stajaće sve do Sudnjeg Dana, i to ne samo nad kitabijama, već nad svim narodima i svjetovima, zbog toga što je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, poslat svim ljudima i svim džinima bez obzira na prostor i vrijeme u kojem žive:
A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali (21:107);
On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima (9:30-33);
Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo." A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati (3:83-85);
Allahu je prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati. Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. A Allah dobro vidi robove Svoje (3:19,20).
Ovo će, ako dragi Allah da, potvrditi Mesih Isa, alejhisselam, koji će, kad se vrati, javno manifestovati svoju pripadnost konačnoj formi islama kroz potpuno i bezuslovno slijeđenje Kur'ana i Sunneta Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam. U tom smislu on će, prirodno, predvoditi sve muslimane na Zemlji (Ummet).
Kada svojim očima vide Mesiha Isaâ, alejhisselam, kao predvodnika muslimana, i kada svojim ušima čuju istinu o njima i njihovu vjerovanju, sljedebenici Knjige (jevreji i kršćani) neće više imati prostora za manevar. Moraće se jasno izjasniti, hoće li prihvatiti islam ili ne. U tome je, još jedna, i tada posljednja, njihova šansa da se povrate u okrilje beskrajne Allahove milosti prije Sudnjeg Dana. U tome je, odatle, ujedno i njihova velika odgovornost od koje direktno zavisi i njihovo spasenje na ahiretu.
Međutim, niti muslimani u tom vremenu neće biti pošteđeni od takve odgovornosti, zbog toga što i među nama ima dosta razlika u shvaćanju i tumačenju vjere između sunija, šija, sufija, selefija, vehabija, tradicionalista, modernista itd. Ove razlike, bile one opravdane ili ne, pokazat će se u svome pravom svjetlu kada dođe vrijeme da se među muslimanima pojave, vjerovatno prvo Imam Muhammed el Mehdi,[26] i potom malo iza njega Mesih Isa, alejhisselam. Tada više neće biti prostora za raznovrsna tumačenja na osnovi sintagme ''razilazi se ulema''. Sve će biti jasno i konkretno, a od muslimana će se očekivati da to prihvate i slijede.
Postoje veoma interesantna mišljenja u islamskoj tradiciji po kojima će Mesih Isa, sin Merjemin, alejhisselam, svojom pojavom i aktivnošću nastojati produhoviti srca onih muslimana koji su više okrenuti vanjskoj formi Šerijata i suhoparnom tradicionalizmu, a na neki način su zanemarili svoju nutrinu i svoju duhovnost, dok će, sa druge strane, Imam Mehdi nastojati otrijezniti mistike, tj. povratiti u ispravne, Šerijatom omeđene, tokove duhovnosti one muslimane koji su pretjerali u uronjavanju u nutrinu i nekako zanemarili značaj vanjske forme Šerijata.
Allah dragi najbolje zna kako će biti, ali će, dakle, svi ljudi na Zemlji, i muslimani, i kršćani, i jevreji, i svi ostali, imati odgovornost da prihvate Mesiha Isaâ, alejhisselam, i slijede ga u ispravnom tumačenju islama.
Dragog Allaha, Svemilosnog, Samilosnog iz sveg srca molimo da milošću Svojom neizmjernom obuhvati i uputom Svojom ispravnom uputi pravim putem istinskog islama sve nas muslimane koji u svojim srcima imamo iskrenosti i nismo munafici (dragi Allah nas sve skupa sačuvao munafikluka), kao i sve čestite sljedbenike Knjige, i sve čestite ljude i džine općenito, naročito one koji dožive ta burna vremena Dedždžala, Mehdija i Mesiha Isaâ, alejhisselam, i da nam se On, svima skupa, smiluje na Sudnjem Danu i po milosti Svojoj podari nam spas i Džennet.
Zaista će se, ako dragi Allah dadne, u tim teškim vremenima, bremenitim kušnjama i odgovornošću, čitavo čovječanstvo podijeliti na dvije skupine koje će međusobno ratovati.
Prvu, skupinu na Allahovom putu, čine svi ljudi i džini koji će slijediti Mesiha Isaâ, alejhisselam, i Imama Muhammeda el Mehdija, a drugu skupinu čine svi ostali, koji će slijediti lažnog mesiju Dedždžala. U tim velikim ratovima i svemu onome što će ih pratiti (otvaranje Jedžudža i Medžudža i drugo) zlo i zločinci će sasvim propasti i na Zemlji će, nakon toga, nastupiti, inša'Allah, period velikog mira i sigurnosti za vrijeme vladavine Mesiha Isaâ, alejhisselam. Tada će se čitavo čovječanstvo ujediniti u islamu i sve ostale vjere će propasti, baš kako je i najavljeno u ajetima Kur'ana:
On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (9:30-33)
Na ovo, po našem shvatanju, upućuje simbol ukidanja džizje, a dragi Allah najbolje zna. Ali, kako Allahovom odredbom, ništa na Zemlji i nebesima nije vječno osim Njega, tako će i ovaj period blagostanja imati svoj kraj sa smrću Isaovom, alejhisselam.
Prema islamskom vjerovanju Mesih Isa, alejhisselam, neće umrijeti, a da ne doživi da ga svi na Zemlji, naročito sljedbenici Knjige, na ispravan način vjeruju:
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (4:159)
Ovdje može biti nejasno na čiju smrt se misli, da li na smrt svakog pojedinog kitabije koji će upravo u tom trenu, ali nažalost prekasno, shvatiti istinu o Isau, alejhisselam; ili se u ajetima misli na smrt Mesihovu, komu je data od dragog Allaha posebna počast da neće preseliti na ahiret a da ne doživi da svi sljedbenici Knjige u njega uzvjeruju na ispravan način. Koliko je nama poznato, ako ne sva, onda barem ogromna većina uleme smatra da je riječ o tome da Mesih Isa, alejhisselam neće preseliti, a da ne dočeka da ga svi sljedbenici Knjige ispravno vjeruju. Ovako tumače i klasični tefsiri, tako da se gore navedeni ajet uzima i kao dokaz Isaovog, alejhisselam povratka pred Sudnji Dan, a dragi Allah najbolje zna.
Prema tome, Mesih Isa, alejhisselam, će, inša'Allah, umrijeti mirna srca, osvjedočen u to da ga više niko ne smatra Allahovim sinom, niti bogom uz Allaha.
Time će, konačno, biti upotpunjena poslanička misija Isaâ, alejhisselam, na Zemlji jer je ona zbog mnogobrojnih laži, poluistina i kontraverzi oko njegove ličnosti ostala nedorečena.
Tada će, takođe, ako dragi Allah dadne, njegovim djelovanjem biti upotpunjena i poslanička misija Muhammeda, alejhisselam, zbog toga što islam treba da obuhvati čitav svijet (vidjeti, naprijed citirane, ajete 9:30-33), što se, očevidno, još nije ostvarilo od vremena Muhammeda, alejhisselam, do dana današnjeg. Ovi plemeniti ajeti će se, ako Allah da, obistiniti u vrijeme Mesihovog povratka na Zemlju.
Isa, alejhisselam, bit će, prema islamskoj tradiciji, ukopan unutar hazreti Aišine sobe (gdje ima mjesta za nove mezare), uz Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i tako će se simbolički potvrditi sljedeći hadis koji bilježe Buhari i Muslim:
''Ja sam najsličniji Isau, neka je mir nad njim, i na ovom i na budućem svijetu. Poslanici su braća i svi potiču od jednog oca. Majke su im različite a vjera im je jedna. Među nama nije bilo poslanika.''
Iz ovih riječi Muhammeda, alejhisselam, jasno se vidi kako svi Allahovi vjerovjesnici i poslanici čine jednu porodicu, ali se da razlučiti i to da su neki i među njima, baš kao i u svakoj mnogočlanoj porodici, za neku nijansu prisniji međusobno nego li sa ostalima.
U tom smislu, baš kako je u hadisu i navedeno, Mesih Isa, alejhisselam, i Resulullah, Muhammed, alejhisselam, posebno su bliski jedan drugom.
[1] Sljedebenike
[2] Mišljenja smo da će Mehdi, s obzirom na razliku u deredži između odabranih poslanika i evlija, na neki način biti učenik Mesiha Isaâ, alejhisselam, a dragi Allah najbolje zna.
[3] U sobi hazreti Aiše, u kojoj su ukopani Muhammed, alejhisselam, hazreti Ebu Bekr, es-Siddik, i hazreti Omer ibn Hattab, ima mjesta za najmanje još jedan mezar, a interesantno je ovdje reći da postoje i predaje po kojima će tu biti ukopan i Mehdi, a dragi Allah najbolje zna.
[4] Allah dragi zna mudrost Njegove dozvole da se tako desi, a mi nismo pozvani da o tome sudimo.
[5] Pripisivanje Allahu dragom nekoga ili nešto ravnim, odnosno bogom uz Njega. Ovo je najteži grijeh koji, sigurno, dragi Allah nikome neće oprostiti ko umre opterećen njime, a da se za života nije pokajao i odrekao toga, vidjeti Kur'an 4:48.
[6] To je Ime kojim Stari zavjet imenuje dragog Allaha.
[7] Vidi Postanak, 18:1-33.
[8] Vidi Postanak, 32:23-33.
[9] Vidi Kur'an, 11:69-76.
[10] Za kojeg inače mislimo da ima drevnu monoteističku osnovu sadržanu u davnoj Allahovoj objavi, a samo On zna da li je uistinu tako.
[11] Vidi narednu fusnotu.
[12] Upravo radi toga smo naprijed upotrebili izraz ''mu'džiza'' iako je Dedždžal po svome djelovanju oličenje zla i najteže smutnje.
[13] Vjerujemo da nema muslimana na svijetu koji namaz obavlja, a da ne zna ovu suru Kur'ana i često je na namazima ne uči.
[14] Jer je svako tijelo rođeno od strane svojih roditelja, a i ono rađa svoje potomstvo, a dragi Allah ''Nije rodio i rođen nije - lem jelid ve lem juled''.
[15] Jer nikoga i ništa nije dostojno smatrati ravnim i uporedivim Njemu: ''i niko Mu dostojan nije - ve lem jekullehu kufuven ehad''.
[16] Prenosi se da će to biti harfovi Kef, Fa i Ra, odnosno arapska riječ ''kafir'', koja ima značenje: nevjernik, pokrivatelj i poricatelj istine.
[17] Interesantno je da je prvobitni simbol ranih kršćana bila riba, a kada je križ uzet simbolom nije nam poznato.
[18] U doslovnom prevodu: treći od trojice, vidjeti Kur'an, 5:73.
[19] Boriti se i napor ulagati na Allahovom putu, prvo protiv zla u sebi (veliki džihad), a onda i protiv zla izvan sebe (mali džihad), to je istinsko značenje islamskoga pojma ''džihad – sveta borba i trud''.
[20] Džizja je porez koji sljedbenici Knjige plaćaju islamskoj vlasti kada žive u njezinu okrilju.
[21] Nažalost, najvjerovatnije ne svi, ali nadati se mnogi od njih.
[22] Evlije su, vjerujemo, čitave stepene ispod deredže Allahovih poslanika i vjerovjesnika, i, zasigurno, nemaju vjerovjesničku i poslaničku Objavu, a dragi Allah najbolje zna.
[23] Naravno, samo u smislu iščekivanja susreta sa Mesihom Isaom, alejhisselam, a ne u smislu iščekivanja nekog ''novog'' poslanika nakon Muhammeda, alejhisselam. Ovo će, uostalom, potvrditi i sam Isa, alejhisselam, kada se jasno bude deklarirao kao sljedbenik Kur'ana i Muhammedovog, alejhisselam, sunneta, a o ovome, inša'Allah, malo kasnije.
[24] Listovi objavljeni Ibrahimu, alejhisselam.
[25] Tevrata, Zebura i Indžila
[26] Potomak Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, po Fatiminoj lozi i, vjerovatno, najveći među evlijama, koji će, inša'Allah, predvoditi Ummet u to vrijeme.