Isa, alejhisselam (IV dio)

 

Povratak pred Sudnji Dan

 

 

Vjerovanje u povratak Mesiha Isāa, sina Merjemina, alejhisselam, na Zemlju spada u islamski akaid (nauku o vjerovanju), koja jasno kazuje da Isā, alejhisselam, nije ni ubijen ni razapet, već se to ljudima samo pričinilo, dok je on živ uzdignut na nebo (o ovome smo detaljnije govorili ranije) gdje čeka vrijeme za ponovni silazak na Zemlju kako bi dovršio svoju vjerovjesničku misiju. Povratak Isāa, alejhisselam, u islamu se tretira kao jedan od velikih predznaka Sudnjega Dana, što je utemeljeno na obadva osnovna vrela islama: Kur'anu i Sunnetu. Navodimo sljedeće ajete časnoga Kur'ana:

 

A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede;

I on (Isā, alejhisselam) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u njega i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put, i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

A kad je Isā očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!" (43:57-64)

 

Uzvišene Riječi dragoga Allaha: ''Ve innehu le'ilmul-lis-sa'ati'';Besim Korkut u svome prevodu Kur'ana prevodi kao: ''Kur'an je predznak Smaka svijeta''. Ali, većina islamskih učenjaka tvrdi da se zamjenica innehu (on) odnosi na Isāa, alejhisselam, a ne na Kur'an, i to ne samo zbog toga što se i ajeti koji neposredno prethode ovome ajetu i ajeti koji neposredno slijede nakon njega jasno i apsolutno nedvosmisleno odnose baš na Mesiha Isāa, alejhisselam; već i zbog toga što postoje mnogi vjerodostojni hadisi u kojima Resulullah, Muhammed, alejhisselam, jasno i nedvosmisleno govori o ponovnom silasku Mesiha Isāa, alejhisselam, na Zemlju na kraju vremena, tj. malo pred Sudnji Dan. Pomenute hadise bilježe mnogi sakupljači hadisa (Buhari, Muslim, Ahmed i drugi) i oni po mišljenju većine uleme dostižu stepen mutevatira (maksimalne vjerodostojnosti), tako da se u njih nikako ne sumnja.

U tim hadisima se ističe da će, ako dragi Allah da, Mesih Isā, alejhisselam, sići pred kraj vremena (pred Sudnji Dan) među Ummet[1] Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao pravedan vladar; nedvosmisleno će potvrditi Kur'an kao konačnu Allahovu objavljenu Knjigu kojom se definitivno zatvara ciklus objavljivanja Knjiga Njegovih i Zakona Njegovih na ovom svijetu; potvrdit će istinitost poslanstva Muhammeda, alejhisselam, i da je poslat ne samo jednom narodu već čitavom čovječanstvu; potvrdit će da Resulullah, Muhammed, alejhisselam, u svojstvu ''pečata vjerovjesnika'', tj. konačnog Allahovog poslanika, pečati lanac vjerovjesnika tako da više neće biti novih Allahovih vjerovjesnika i poslanika nakon njega; neće slijediti Tevrat, Zebur i Indžil nego Kur'an i Sunnet Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i zajedno će sa Muhammedom El Mehdijem[2] predvoditi Ummet; polomit će križ i pobiti svinje; predvodit će muslimane u konačnoj bici protiv sljedbenika prokletoga Dedždžala, kojom prilikom će on, svojim mubarek rukama, ubiti Dedždžala; uspostavit će mir i pravdu na Zemlji i ujediniti čovječanstvo u islamu, budući da će tada sve druge vjere nestati; u vrijeme njegove vladavine dragi Allah, Svemilosni, spustit će na Zemlju veliku Svoju milost koja će obuhvatiti sva stvorenja na čitavoj planeti, pa će lavovi boraviti u društvu gazela koje će mirno pasti, isto tako i vukovi u društvu ovaca, a djeca će se igrati sa otrovnim zmijama koje ih neće ujedati; materijalnih bogatstava će biti u obilju, ali ljudi više za njima neće mariti nego će jedna iskrena sedžda vrijediti više nego sva materijalna bogatstva i Zemlje i nebesa; oženit će se i, kako se prenosi, dobiti dijete; kada istekne vrijeme njegovoga dunjalučkoga života preselit će, kao i svi ostali ljudi, na ahiret i biti ukopan u Medini, u istoj prostoriji gdje leži i Muhammed, alejhisselam;[3] nakon svega toga čovječanstvu ostaje još samo čekati Sudnji Dan koji će doći u svoje vrijeme, koje jedino dragi Allah, Gospodar svih svjetova, zna i to nije otkrio nikom od Svojih stvorenja.

Ovo bi, uglavnom, bilo ono što vjerodostojni hadisi koji se prenose od Muhammeda, alejhisselam, kazivaju o drugome boravku Isāa, alejhisselam, na Zemlji i sve ovo spada u islamski akaid.

Mi ćemo se ovom prilikom, ako dragi Allah da, između svega što je već navedeno o vremenu povratka Mesiha Isāa, alejhisselam, pokušati posebno osvrnuti na sljedeća tri pitanja: njegovo ubijanje prokletog Dedždžala; njegov odnos prema kršćanima i jevrejima u to doba, i na kraju njegovo predvodništvo Ummeta Muhammeda, alejhisselam.

 

 

Isāovo, alejhisselam, ubijanje prokletoga Dedždžala

 

 

Mesih Isā, alejhisselam, zaista je veoma značajno znamenje dragog Allaha na Zemlji. Velika mudrost Mudrog, Sveznajućeg, sadržana je u stvaranju i egzistenciji Njegova roba Isāa, sina Merjeminoga, alejhisselam. Naime, Kur'an jasno ističe da, iako je sin Merjemin Allahov Rūh (Duh) i Riječ koja je spuštena hazreti Merjemi: Mesih, Isā, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Rūh od Njega; njegova bît i supstanca ostaju potpuno u granicama ljudskoga i nemaju apsolutno ničega Božanskog u sebi: Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! (citati su preuzeti iz četvrte sure časnog Kur'ana - ajet 171, koji smo ranije u cjelosti citirali u ovom tekstu).

Isto tako, iako je Merjema svoga mubarek sina rodila bez muža, ona nije ''začela po Svetom duhu'', niti je ''Božije sjeme'' u njenoj mubarek nutrini postalo čovjekom - dragom Allahu se utječemo od ovih teških i opasnih zabluda. Njeno mubarek čedo nastalo je samo od njezina sjemena direktnom Allahovom riječju: ''Kun (Budi)!''; i niko mu nije otac. Isā, alejhisselam, stvoren je mu'džizom, samo od majke i bez oca, baš kao što je i prvi čovjek, Adem, alejhisselam, stvoren direktno od zemlje, i bez majke i bez oca:

 

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!"; i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! (3:59,60)

 

Međutim, njegovo rođenje bez oca i velike mu'džize kojima ga je dragi Allah obdario utjecali su na neki način[4] da mnogi ljudi, nažalost, padnu u, ništa manje nego, širk[5] po pitanju ličnosti Mesiha Isāa, alejhisselam. Problem je u tome što se njegova ličnost veže za vjerovanje u Božje otjelovljenje, odnosno za vjerovanje da se dragi Allah, neuzubillah, ponekad otjelovljuje u ljudskoj formi i tako boravi među ljudima na Zemlji. Ovo je teška zabluda koja vodi u čisti širk, jer tako ljudi počinju nazivati bogovima Allahove robove za koje oni vjeruju da su Njegovo otjelovljenje na Zemlji.

Ova ubitačna zabluda itekako je prisutna kod kršćana koji sasvim otvoreno Mesiha Isāa, alejhisselam, u svojim tradicionalnim molitvama, obredima i propovjedima nazivaju, ne samo ''Božjim sinom'', već i ''Bogom od Boga'' ili ''Bogočovjekom'', neuzubillah.

Isto se javlja i kod jevreja koji, da paradoks bude veći, u svome vjerovanju inače insistiraju na monoteizmu. Ali, ipak se i kroz njihovu vjersku tradiciju odnekuda provlači vjerovanje da je Uzejr, alejhisselam, Allahov sin, neuzubillah.

Kur'an časni jasno ističe ovo skretanje jevreja i kršćana:

 

Jevreji kažu: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je Allahov sin." To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, ubio ih Allah! Kud se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju. Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (9:30-33)

 

Osnovu za ovakvo, kod jevreja i kršćana prisutno, vjerovanje u mogućnost Božijega otjelovljenja na Zemlji nalazimo u knjigama Starog zavjeta u kojima je Jahve[6] više puta prikazan kao Biće otjelovljeno, neuzubillah, u ljudskome liku. Tako, nalazimo Jahvea koji zajedno sa dva anđela (meleka) dolazi u goste Abrahamu (Ibrahimu, alejhisselam) i jede hranu kojom biva čašćen;[7] zatim susrećemo Jahvea kako se hrve sa Jakovom (Jakubom, alejhisselam), pa čak biva i nadjačan.[8] Primjera ovakvih ima još, ali se mi zadržavamo samo na onome prvo navedenom, zato što i Kur'an spominje slučaj kada su tri meleka u ljudskome liku, na svome putu za grad Sodomu, posjetila Ibrahima, alejhisselam, kako bi mu donijeli vijest o budućem rođenju njegova mlađega sina Ishaka, alejhisselam.[9] Ovdje se sasvim jasno vidi kako je judeo-kršćanska tradicija kasnije, najvjerovatnije u nekom od mnogih prepisivanja, jednoga od Allahovih plemenitih meleka zamijenila sa otjelovljenim Jahveom (Allahom), neuzubillah. Ovakva iskrivljenja originalno objavljenih Riječi dragoga Allaha prisutna su, dakle, u tekstovima Staroga zavjeta, što čini zamisao o dragome Bogu koji u ljudskom liku silazi među Svoj narod prihvatljivom u očima i jevreja i kršćana. Zbog toga je njihovome umu i moguće prihvatiti Uzejra, alejhisselam, i Isāa, alejhisselam, kao Allahove sinove, odnosno kao Allahovo otjelovljenje na Zemlji, neuzubillah.

Vjerovanje u Božije otjelovljenje nalazimo i u drugim religijama, napose u hinduizmu gdje postoji razvijeno učenje o avatarima koji predstavljaju način božanskog pojavljivanja na Zemlji u ljudskom obličju. Po tome osnovu u hinduizmu imamo prisutan čitav panteon bogova i polubogova, pa je tako hinduizam,[10] u svim svojim različitim pravcima, postao obična paganska, mnogobožačka i idolopoklonička religija i tradicija.

Dakle, zabluda o Božijem otjelovljenju uveliko je prisutna među potomstvom Adema, alejhisselam, a ona će, prema predajama koje se uzimaju za vjerodostojne, svoj vrhunac dosegnuti u liku prokletoga Dedždžala.

Mesih Ed-Dedždžal je, prema islamskom akaidu, jedan od velikih predznaka Sudnjeg Dana. Riječ je o mladome čovjeku koji će se pojaviti na Zemlji pred kraj vremena, malo prije povratka Mesiha Isāa, alejhisselam. Njegova pojava i boravak na Zemlji, vjerovatno je najveća kušnja koja je ikad zadesila čovječanstvo, jer će Allahovom voljom, Dedždžal biti obdaren velikim mu'džizama.[11] On će tako moći oživljavati mrtve i dizati ih iz njihovih grobova; po njegovu će naređenju kiša padati i usjevi nicati; bit će u stanju čuti i vidjeti na velikim daljinama; prebacivati će se sa jednoga kraja Zemlje na drugi u tren oka.

A, sve to neće biti nikakve čarolije, pričine ili vradžbine, već istinska djela koja će, naglašavamo isključivo uz dopuštenje dragoga Allaha, Dedždžal činiti.[12]

No sva dramatičnost i veličina ovog iskušenja, koje je, kako rekosmo, najverovatnije a dragi Allah najbolje zna, najveće koje je ikada zadesilo čovječanstvo, sadržana je u tome što će Dedždžal tvrditi za sebe da je on Bog (Allah) i to će ''dokazivati'' naprijed spomenutim velikim mu'džizama, tražeći od ljudi da ga takvim posvjedoče i prihvate, i u tome smislu mu ibadet čine. To će obmanuti mnoge ljude pa će ga slijediti, nažalost kako se prenosi, u velikom broju, čime će, nažalost, pasti u najteži grijeh - širk. Da dragi Allah sačuva sve čestite ljude, a i nas i naše bližnje, koliko nam dopušta da Ga zamolimo, od ove propasti.

Moguće je, a dragi Allah najbolje zna, da će Dedždžal, u želji da učvrsti u zabludi one što eventualno mogu posumnjati u njegovu ''Božiju bît'' po osnovu toga što je on, očevidno, čovjek od krvi i mesa, za sebe govoriti da je otjelovljenje Boga na Zemlji.

Od njegove fitne jedinu istinsku zaštitu i spas imaće samo istinski vjernici koji se na dragog Allaha oslone i od Njega zaštitu zatraže. U tom smislu posebno su zaštićeni iskreni muslimani, dakle oni koji istinski svjedoče i slijede Kur'an kao Allahovu Riječ objavljenu na arapskom jeziku, a u kojem se stalno ponavlja ispravna informacija o dragome Bogu i Njegovoj bîti i prirodi, i gdje se na potpuno jasan, da jasniji ne može biti, način kaže da se dragome Allahu, Jednom, Bogu osim Kojeg drugog boga nema, apsolutno ništa ne može pridružiti, da ništa ne može biti poput Njega i da je apsolutno nezamislivo da On može imati tijelo odnosno ma kakav oblik ograničen dimenzijama ili bilo čime drugim! Kur'an to jasno kaže na dva mjesta:

 

Prvo navodimo Riječi sadržane u 11. ajetu 42. sure: ''Lejse kemislihi šej'un!'' (u prevodu: ''Niko nije kao On!''); koje smo već pominjali u ovom kazivanju o Mesihu Isau, alejhisselam, i komentirali ih tako da se apsolutno ništa ne može pridružiti dragome Allahu, da se apsolutno ništa ni u kom smislu ne može s Njim, hvaljen neka je, izjednačiti, te da je, budući da je On apsolutno iznad najsitnije ograničenosti, nezamislivo da Ga bilo šta može obuhvatiti.

 

Potom navodimo 112. suru Kur'ana:

 

Reci: "On je Allah, Jedan (Kul hu vallahu ehad)! Allah je Utočište svakome (Allahus-Samed)! Nije rodio i rođen nije (lem jelid ve lem jūled) i niko Mu dostojan nije (ve lem jekullehu kufuven ehad)!"

 

Svakome ko čvrsto vjeruje u ove ajete,[13] jasno je da apsolutno nikada i ni na koji način dragi Allah ne može imati neki tjelesni oblik,[14] odnosno da je apsolutno nezamislivo da se On, hvaljen i slavljen neka je, pojavi na Zemlji u bilo kakvom vidljivom i poznatom obliku.[15]

Prema tome, kur'anska sura El Ihlas velika je milost dragoga Allaha i valjana zaštita od kušnje Mesiha Ed-Dedždžala kojoj je suština upravo u tome što će se tvrditi da se Bog, neuzubillah, pojavio u ljudskom tijelu i liku. Ali, i pored toga je dragi Allah iz milosti Svoje neizmjerne i pažnje vjernicima pružiojoš neke druge stvari za zaštitu, kao što su učenje početka i/ili kraja sure El Kehf (Pećina), zatim boravak u zaštićenim svetim područjima Meke i Medine i na koncu činjenica da će Dedždžal imati samo jedno oko (i to, kako se prenosi, lijevo), a drugo oko bit će mu sasušeno bez ikakvoga sjaja - bit će, kako nam to slikovito kaže Resulullah, Muhammed, alejhisselam, ''nalik na bobu grožđa''.[16] Pa, ako bi i jedan toliko očevidan znak upozorenja nekome bio nedovoljan (jer je zdravome razumu nemoguće zamisliti ''Boga'' koji sebi ne može iscijeliti invalidno oko), na Dedždžalovu čelu će stajati jasan natpis o tome da je on nevjernik i poricatelj dragoga Allaha, Jednoga, Gospodara svih svjetova.[17] Ovaj natpis će moći pročitati i razumjeti svi iskreni vjernici ma kojim jezikom govorili.

Mišljenja smo, da to još jedanput istaknemo, da je suština iskušenja lažnoga mesije, Mesiha ed Dedždžala u tome hoće li se ili neće povjerovati u Boga u ljudskom liku, u liku čovjeka od krvi i mesa. U tome smislu smatramo da je ličnost Dedždžala ujedno i simbol zablude vjerovanja u Božije otjelovljenje na Zemlji. U takvome mišljenju nas učvršćuje i simbolika Allahove odredbe da će baš Mesih Isā, alejhisselam, vlastitim mubarek rukama ubiti Mesiha Ed Dedždžala. Naime, Mesih Isā, alejhisselam, istinski mesija, ubija lažnoga mesiju Dedždžala, koga će mnogi ljudi smatrati, neuzubillah, otjelovljenim Bogom, i na taj način sasvim jasno i očevidno razbija zabludu vjerovanja u Božije otjelovljenje na Zemlji - istu onu zabludu koju mnogi zabludjeli pripisuju i njemu.Upravo zbog toga pripisivanja, skloni smo mišljenju da bi se moglo desiti da je dragi Allah (a samo On, hvaljen i slavljen neka je, zna da li je doista tako i samo Njega molimo da nam se smiluje, oprosti nam i uputi nas) odredio da Mesih Isā, alejhisselam, lično uništi tu Bogohulnu ideju o Allahovom otjelovljenju ubijanjem prokletoga Dedždžala, koji je njen najveći simbol. To bi, kako nam se čini, možda mogao da bude i jedan od razloga ponovnoga silaska Isāova, alejhisselam, na Zemlju, a dragi Allah najbolje zna.

 

 

Odnos prema kršćanstvu u vrijeme drugoga boravka

 

 

Vjerovanje u Božijeg sina, odnosno u trojstvo i Božije otjelovljenje na Zemlji, iako je najveća, nije i jedina zabluda kršćanstva. Stoga će, ako dragi Allah da, Isā, alejhisselam, tokom svog drugog boravka na Zemlji, uz eliminiranje dogme o trojstvu, veliki trud uložiti da bude ispravljena i zabluda o otkupu grijeha kroz žrtvovanje Božijega sina, kao i da se kršćanstvo vrati slijeđenju istinskoga Allahovoga Zakona.

Simbol ''mučeničkog žrtvovanja Božijeg sina za otkup grijeha čitavoga čovječanstva'' je raspeće, odnosno križ (krst), koji je zbog toga i prihvaćen od svih kršćana kao simbol njihove vjere.[18] S obzirom da je križ općeprihvaćeni simbol kršćanstva, odatle i lomljenje križa, koje će, kako nam to jasno govore riječi Muhammeda, alejhisselam, zabilježene u vjerodostojnim hadisima, učiniti Isā, alejhisselam, predstavlja simbol potpunoga rušenja vjere i tradicije koja je nazvana kršćanstvom.

Isā, alejhisselam, će, po svome povratku, jasno, žustro i odlučno govoriti kršćanima istinu o njima i njihovom skretanju od istinske Allahove vjere kako bi im postalo jasno da dragi Allah nije jedan od trojice;[19] da on nije Njegov sin već samo jedan od vjerovjesnika Njegovih; da grijesi nikako ne mogu biti otkupljeni pasivnim učlanjenjem u bilo kakvu zajednicu (crkvu), već se, naprotiv, svako za sebe mora aktivno potruditi, boriti se i napor ulagati[20] na Allahovom putu sa željom da Mu se umili putem istinskog pokajanja, iskrene i potpune predanosti, ispravnoga vjerovanja i ponašanja, činjenja dobra i nečinjenja zla, slijeđenja Njegove upute i Njegova Zakona - a sve to kako bi Allahova Riječ nad svim bila gornja; i sve to u nadi da će dragi Allah po svojoj milosti neizmjernoj dati spas i nagradu džennetskoga boravišta u vječnosti budućega svijeta. Navedene zablude, koje simbolizira raspeće (križ), po našemu mišljenju su razlog što će riječi i propovijedi Isāa, alejhisselam, u crkvama, katedralama, samostanima, manastirima i svim drugim mjestima gdje će se kršćani tada okupljati, biti praćene njegovim javnim uklanjanjem križeva, raspećâ, ikona, fresaka, statua ''Gospe'' i raznih svetaca na isti način kako su i Allahov prijatelj, Ibrahim, alejhisselam, i njegov potomak Resulullah, Muhammed, alejhisselam, uklanjali idole i sve druge materijalne simbole iskrivljenoga vjerovanja. Dragi Allah najbolje zna.

Osim ovoga, hadisi nam jasno govore da će Isā, alejhisselam, ''ubiti svinju''. Ubijanje svinje, po nama, između ostalog, može i simbolizirati povratak izvornom Allahovu zakonu (Šerijatu), a On, hvaljen i slavljen neka je, najbolje zna.

Naime, zabrana konzumacije svinjskoga mesa bez i najmanje sumnje je bila jedna od Allahovih naredbi u okviru Šerijata Mūsāa, alejhisselam. To čak ni kršćani ne negiraju. Oni također ne negiraju ni činjenicu da je Isā, alejhisselam, dosljedno slijedio Šerijat koji je tada bio važeći, i da stoga, niti on lično nije jeo svinjetinu, niti je to smatrao dozvoljenim. Ali, i pored toga se, nakon Isāova, alejhisselam, uzdignuća, u kršćanskoj vjeri i tradiciji afirmisala dozvola jedenja svinjetine!?

Isti je slučaj i sa obrezivanjem muškoga uda. To je tradicija (sunnet) svih Allahovih vjerovjesnika i poslanika,[21] pa ipak su se kršćani nje odrekli iako i oni sami priznaju da je Mesih Isā, alejhisselam, lično bio obrezan.

Prema tome, kršćani su dozvoljavajući konzumaciju svinjetine i odričući se prakse obrezivanja (sunećenja), očevidno odstupili od primjene Allahova zakona u svakodnevnom životu. A, pošto će bez sumnje Mesih Isā, sin Merjemin, alejhisselam, kada se, po volji i odredbi dragoga Allaha, vrati na Zemlju, ponovo afirmisati dosljednu primjenu i potpuno slijeđenje Allahova zakona, Šerijata, u čovjekovu cjelokupnom življenju, radu i djelovanju, smatramo da čin njegovoga ubijanja svinje može da simbolički znači i povratak kršćana u okrilje Allahovoga zakona i istinske vjere, a dragi Allah najbolje zna.

Naravno, mi ovim nipošto ne odbacujemo, već naprotiv prihvatamo, i ostalu moguću simboliku čina ubijanja svinje.

U tome smislu, Isāovo, alejhisselam, ubijanje svinje može da simbolizira i očišćenje ljudskih srcâ od nekih veoma ružnih svojstava (sklonost haramu, pohlepa, proždrljivost) koje svinja simbolizira u islamskoj tradiciji, pa i u drugim tradicijama.

Zatim, ovaj čin može biti i simbol Isāove, alejhisselam, odlučne i beskompromisne borbe na Allahovome putu (džihada) u tome vremenu protiv svih onih ljudi koji su sami sebe, stalnim činjenjem harama (zabranjenih djela), nezajažljivom pohlepom i krvoločnom proždrljivošću, sveli na nivo svinje i tako na neki način postali svinje u ljudskome liku. U stvari takvi su i gori od svinje (kao životinje), jer čovjek, koji inače može da bude bolji od meleka, kada se ponaša poput životinje, gori je od nje same.

U hadisima se još navodi i da će Mesih Isā, alejhisselam, u vremenu pred Sudnji Dan ukinuti džizju,[22] što implicira na to da će i jevreji i kršćani[23] u to vrijeme prihvatiti islam, izvornu vjeru čovjekovu, u njezinom konačnom obliku u kojem je objavljena Muhammedu, alejhisselam. O tome ćemo, ako dragi Allah da, pokušati ponešto da kažemo u narednom, završnom dijelu ovog kazivanja.

 

 

Isā, alejhisselam, predvodnik Ummeta pred kraj vremena

 

 

Povratak Mesiha Isāa, sina Merjemina, alejhisselam, na Zemlju, nešto prije nastupa Sudnjeg Dana, milošću dragoga Allaha, Gospodara svih svjetova i po Njegovoj odredbi, za čovječanstvo predstavlja još jednu veliku Njegovu blagodat, ali ujedno i veoma značajnu odgovornost. Naime, time će se okončati period izostanka prisustva Allahovih poslanika na Zemlji u kom trenutno živimo, pa će se tako povećati i odgovornost ljudi za ispunjenje obaveze poslušnosti poslaniku dragoga Allaha, jer kada je poslanik tu među nama, onda nam je maksimalno sužen prostor opravdavanja neposluha nepoznavanjem ili nedovoljnim razumijevanjem onoga što nam je naređeno.

Sa preseljenjem na ahiret posljednjeg od Allahovih poslanika i vjerovjesnika izaslanih čovječanstvu, Muhammeda, alejhisselam, počeo je sadašnji period ahiri zemana (zadnjega vremena pred Sudnji Dan), koji je po nebeskom računanju vremena veoma kratak, ali po našim kalendarima traje, evo, već više od hiljadu i četiri stotine godina. Za svo to vrijeme prisutan je kontinuitet pojavljivanja na Zemlji učenjaka nasljednika posljednjeg poslanika Muhammeda, alejhisselam. Riječ je o Allahovim istinskim i iskrenim robovima, miljenicima Njegovim, koje On odabira i poučava ih ispravnom tumačenju Kur'ana i Sunneta, odnosno islama općenito, da bi oni tako mogli od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, preuzeti emanet u vremenu u kojem im je sudbina da žive i nastaviti njegovu misiju pozivanja ljudi u islam, poučavanja islamu i predvođenja u njegovu prakticiranju. Ali, pošto je riječ samo o učenim ljudima i evlijama, njihova svjetlost (nūr) nije toliko snažna kao što je poslanički i vjerovjesnički nūr,[24] pa je vjerničkome srcu, ali i njegovoj nestrpljivosti (dragoga Allaha molimo da nam svima oprosti na njoj) veoma draga pomisao ponovne pojave poslanstva i vjerovjesništva na Zemlji.[25]

Ta pomisao je draga i radi toga što u međumuslimanskim odnosima, a pogotovo u odnosima između sljedbenika Knjige i muslimana, ima mnogo nerazjašnjenih pitanja koja čekaju presudu sa Neba. Tu presudu na Zemlju će donijeti Mesih Isā, alejhisselam, kada se, onda kada je to dragi Allah odredio, vrati. On će tad čitavom čovječanstvu još jednom sasvim jasno reći istinu o islamu kao prirodnoj vjerijedna, ali je, Allahovom mudrošću, kroz historijske tokove života Ademova, alejhisselam, potomstva na Zemlji, ta jedna Vjera bila objavljivana u različitim formama. U tome smislu dragi je Allah svakome poslaniku i vjerovjesniku, a time ujedno i svim narodima u svim vremenima, objavljivao da nema boga osim Njega, Jednog, Jedinog (la ilahe illallah) i da je svaki pojedinac preuzeo obavezu da bude potpuno i iskreno predan i pokoran Allahu robujući samo Njemu, i nikome i ničemu osim Njega. A, ovi fundamentalni principi su bili uvijek konkretizirani u datom vremenu i prostoru kroz slijeđenje Knjige koju je dragi Allah objavio i Zakona koji iz nje proističe. čovjekovoj, vjeri sa kojom se svako dijete rađa, a kasnije ga porodica i okruženje usmjere ka tome da potvrdi svoj islam ili da prihvati neku drugu vjeru. Tada će na svijetlo dana izaći istina da je kod dragoga Allaha, Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, vjera samo jedna i da je ona oduvijek bila samo

Prema tome, principi tevhida (čistoga monoteizma) i nužnosti iskrenoga i potpunoga predavanja i pokoravanja Allahu čine vječnu i nepromjenljivu suštinu Njegove Vjere, koja je Kur'anom časnim imenovana kao ''islam'', zato što ta riječ arapskoga jezika upravo ima značenje: ''predanost i pokornost jednom jedinom Bogu, Allahu''. Ali, ta je nepromjenljiva Vjera poprimala različite historijske forme, shodno razlikama između propisa koji su bivali objavljeni kroz Suhufe,[26] Tevrat, Zebur, Indžil i, na kraju, Kur'an.

Kao što uvijek novi zakon zamijenjuje sve prethodne, čije važenje tad prestaje, tako je uvijek i novoobjavljena Allahova Knjiga zahtijevala od sviju da je potpuno prihvate i slijede ostavljajući sve prethodno važeće. U tome smislu je Tevrat trajno dokinuo važenje Suhufa. Zatim su prvo Zebur, a kasnije i Indžil, bitno izmijenili, osvježili i dopunili Tevrat, tako da su Benu Israil u vrijeme prvog boravka Isāa, alejhisselam, na Zemlji bili u obavezi da, napustivši stare, počnu slijediti nove forme Tevrata i Zebura osvježenih i dopunjenih Indžilom. Tu je Knjigu[27] Mesih Isā, alejhisselam, tada slijedio.

Isti je slučaj sa Kur'anom koji je objavljen nekih šest stotina godina nakon Indžila - tada su Kitabije[28] bili obavezni da ostave ranije objavljene Knjige i bezuslovno prihvate Kur'an i Sunnet Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam. Takva obaveza stoji i dan danas, i stajaće sve do Sudnjega Dana, i to ne samo nad Kitabijama, već i nad svim narodima i svjetovima, zato što je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, poslat svim ljudima i svim džinima bez obzira na prostor i vrijeme u kojem oni žive:

 

A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali (21:107);

 

On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima (9:30-33);

 

Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli to ili ne, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je bilo objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Mūsāu i Isāu i svim vjerovjesnicima od Gospodara njihova; nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo." A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati (3:83-85);

 

Allahu je prava vjera jedino islam. A podvojiše se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati. Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na Pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. A Allah dobro vidi robove Svoje (3:19,20).

 

Ovo će, ako dragi Allah da, potvrditi Mesih Isā, alejhisselam, koji će, kada se vrati, javno manifestovati svoju pripadnost konačnoj formi islama kroz potpuno i bezuslovno slijeđenje Kur'ana i Sunneta Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam. U tom smislu on će, prirodno, predvoditi sve muslimane na Zemlji (Ummet).

Kad svojim očima vide Mesiha Isāa, alejhisselam, kao predvodnika muslimana, i kad svojim ušima čuju istinu o sebi i svome vjerovanju, sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani) neće više imati prostora za manevar. Moraće se jasno izjasniti, hoće li prihvatiti islam ili ne. U tome je još jedna, i tad posljednja, njihova šansa da se povrate u okrilje beskrajne Allahove milosti prije Sudnjeg Dana. U tome je ujedno i njihova velika odgovornost od koje direktno zavisi i njihovo spasenje na ahiretu.

Ali, ni muslimani u tom vremenu neće biti pošteđeni od iste te odgovornosti zato što i među nama ima dosta razlika u shvaćanju i tumačenju vjere između sunija, šija, sufija, tradicionalista, modernista itd. Sve te razlike, bile opravdane ili ne, bit će pokazane u svom pravom svjetlu kada dođe vrijeme da se među muslimanima pojave, vjerovatno prvo Imam Muhammed el Mehdi,[29] i potom malo iza njega Isā, alejhisselam. Tada više neće biti nimalo prostora za različita tumačenja na osnovi sintagme ''razilazi se ulema''. Sve će biti sasvim jasno i konkretno, i od muslimana će se očekivati da to ''bez pametovanja'' prihvate i slijede.

Postoje veoma interesantna mišljenja u islamskoj tradiciji po kojima će Mesih Isā, sin Merjemin, alejhisselam, svojom pojavom i aktivnošću nastojati produhoviti srca onih muslimana koji su više okrenuti vanjskoj formi Šerijata i suhoparnom tradicionalizmu, a na neki način su zanemarili vlastito srce i duhovnost, dok će, sa druge strane, Muhammed El Mehdi nastojati otrijezniti mistike, tj. povratiti u ispravne, Šerijatom omeđene, tokove duhovnosti one muslimane koji su pretjerali u uronjavanju u nutrinu i nekako zanemarili značaj vanjske forme Šerijata.

Allah dragi najbolje zna kako će biti, ali će, dakle, svi ljudi na Zemlji, i muslimani, i kršćani, i jevreji, i svi ostali, imati odgovornost da prihvate Mesiha Isāa, alejhisselam, i slijede ga u ispravnom tumačenju islama.

Dragoga Allaha, Svemilosnog, Samilosnog iz svega srca molimo da milošću Svojom neizmjernom obuhvati i uputom Svojom ispravnom uputi pravim putem istinskoga islama sve nas muslimane koji u svojim srcima imamo iskrenosti i nismo munafici (dragi Allah da nas sve skupa sačuva od munafikluka), kao i sve čestite sljedbenike Knjige, i sve čestite ljude i džine općenito, naročito one koji dožive to dramatično vrijeme Dedždžala, Mehdija i Mesiha Isāa, alejhisselam, i da nam se On, svima skupa, smiluje na Sudnjem Danu i po milosti Svojoj podari nam spas i Džennet.

Zaista će se, ako dragi Allah dadne, u tim teškim vremenima, bremenitim kušnjama i odgovornošću, čitavo čovječanstvo podijeliti na dvije skupine koje će međusobno ratovati.

Prvu, skupinu na Allahovome putu, čine svi ljudi i džini koji će slijediti Mesiha Isāa, alejhisselam, i Muhammeda el Mehdija, a drugu skupinu čine svi ostali, koji će slijediti lažnog mesiju Dedždžala. U tim velikim ratovima i svemu onom što će ih pratiti (otvaranje Jedžudža i Medžudža i drugo) zlo i zločinci će sasvim propasti i na Zemlji će, nakon toga, nastupiti, ako dragi Allah da, period velikoga mira i sigurnosti za vrijeme vladavine Isāa, alejhisselam. Tad će se čovječanstvo ujediniti u islamu i sve druge vjere će propasti, baš kako je i najavljeno u ajetima Kur'ana:

 

On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (9:30-33)

 

Na ovo, po našemu shvatanju, upućuje simbol ukidanja džizje, a dragi Allah najbolje zna. Ali, kako Allahovom odredbom, ništa ni na Zemlji ni na nebesima nije vječno osim Njega, tako će i ovaj period blagostanja imati svoj kraj sa Isāovom, alejhisselam, smrću.

Prema islamskome vjerovanju Mesih Isā, alejhisselam, neće umrijeti, a da ne doživi da ga svi na Zemlji, naročito sljedbenici Knjige, na ispravan način uzvjeruju:

 

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (4:159)

 

Ovdje može biti nejasno na čiju se smrt misli, da li na smrt svakog pojedinca među Kitabijama koji će upravo u tim trenucima, ali nažalost prekasno, shvatiti istinu o Mesihu Isāu, alejhisselam; ili se u ajetima misli na smrt Mesihovu, kome je data od dragog Allaha posebna počast da neće preseliti na ahiret bez da doživi da svi sljedbenici Knjige u njega uzvjeruju na ispravan način? Koliko je nama poznato, ako ne sva, onda barem ogromna većina uleme smatra da je riječ o tome da Mesih Isā, alejhisselam neće preseliti, a da ne dočeka da ga svi sljedbenici Knjige ispravno vjeruju. Ovako tumače i klasični tefsiri, tako da se gore navedeni ajet uzima i kao dokaz Isāova, alejhisselam povratka na Zemlju pred Sudnji Dan, a dragi Allah najbolje zna.

Prema tome, Mesih Isā, alejhisselam, će, kada mu po odredbi dragoga Allaha dođe vrijeme, preseliti na ahiret mirna srca, sasvim osvjedočen u to da ga više niko ne smatra ni Allahovim sinom, ni bogom uz dragoga Allaha.

Time će, konačno, biti upotpunjena poslanička misija Isāa, alejhisselam, na Zemlji, jer je ona zbog mnogobrojnih laži, poluistina i kontraverzi oko njegove mubarek ličnosti očevidno ostala nedorečena.

Tek tada će, ako dragi Allah da, djelom Mesiha Isāa, alejhisselam, i Muhammeda El Mehdija biti upotpunjena i poslanička misija Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, zbog toga što islam treba da obuhvati čitav svijet (vidjeti, naprijed citirane, ajete Kur'ana 9:30-33), što se, očevidno, još nije ostvarilo od vremena Muhammeda, alejhisselam, do danas. Ovi plemeniti ajeti će se, ako dragi Allah da, obistiniti u vrijeme Mesihova povratka.

Mesih Isā, alejhisselam, bit će, ako dragi Allah da, ukopan unutar hazreti Aišine sobe (gdje ima mjesta za nove mezare), uz Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i tako će se simbolički potvrditi sljedeći hadis koji bilježe Buhari i Muslim:

 

''Ja sam najsličniji Isāu, neka je mir nad njim, i na ovome i na budućem svijetu. Poslanici su braća i svi potiču od jednoga oca. Majke su im različite a vjera im je jedna. Među nama nije bilo poslanika.''

 

Iz ovih riječi Muhammeda, alejhisselam, jasno se vidi kako svi Allahovi vjerovjesnici i poslanici čine jednu porodicu, ali se da razlučiti i to da su neki i među njima, baš kao i u svakoj mnogočlanoj porodici, za neku nijansu prisniji međusobno nego li sa ostalima.

U tom smislu, baš kako je u hadisu i navedeno, Mesih Isā, alejhisselam, i Resulullah, Muhammed, alejhisselam, posebno su bliski jedan drugome.

 

 

 

 


[1] Ummet – sljedbenici Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam.

[2] Mišljenja smo da će Mehdi, s obzirom na razliku u deredži između odabranih poslanika i evlija, na neki način biti učenik Mesiha Isāa, alejhisselam, a dragi Allah najbolje zna.

[3] U sobi hazreti Aiše, u kojoj su ukopani Muhammed, alejhisselam, hazreti Ebu Bekr, es-Siddik, i hazreti Omer ibn Hattab, ima mjesta za najmanje još jedan mezar, a interesantno je ovdje reći da postoje i predaje po kojima će tu biti ukopan i hazreti Mehdi, a dragi Allah najbolje zna.

[4] Allah dragi zna svu mudrost i ljepotu Njegova dopuštenja da se tako desi, a mi nismo pozvani da o tome sudimo.

[5] Pripisivanje Allahu dragome nekoga ili nešto ravnim, odnosno bogom uz Njega. Ovo je najteži grijeh koji, sigurno, dragi Allah nikome neće oprostiti ko umre opterećen njime, a da se za života nije pokajao i odrekao toga - vidjeti Kur'an 4:48.

[6] To je ime kojim Stari zavjet imenuje dragoga Allaha.

[7] Vidi Postanak, 18:1-33.

[8] Vidi Postanak, 32:23-33.

[9] Vidi Kur'an, 11:69-76.

[10] Za kog inače mislimo da ima drevnu monoteističku osnovu sadržanu u davnoj Allahovoj objavi, a samo On zna da li je uistinu tako.

[11] Vidi narednu fusnotu.

[12] Upravo zato smo naprijed upotrebili izraz ''mu'džiza'' (koji se inače isključivo veže za mubarek vjerovjesnike) mada je Dedždžal po svom djelovanju oličenje zla i najteže smutnje.

[13] Vjerujemo da nema muslimana na svijetu koji namaz obavlja, a da ne zna ovu suru Kur'ana i često je na namazima ne uči.

[14] Jer je svako tijelo rođeno od strane svojih roditelja, a i ono rađa svoje potomstvo, a dragi Allah ''Nije rodio i rođen nije - lem jelid ve lem juled''.

[15] Jer nikoga i ništa nije dostojno smatrati ravnim i uporedivim Njemu: ''i niko Mu dostojan nije - ve lem jekullehu kufuven ehad''.

[16] Sve navedeno potiče iz vjerodostojnih hadisa koji se prenose od Muhammeda, alejhisselam.

[17] Prenosi se da će to biti harfovi kef, fa i ra, odnosno arapska riječ kafir, koja znači: nevjernik, poricatelj istine, pokrivatelj istine (onaj koji svojim lažima pokriva istinu).

[18] Interesantno je da je prvobitni simbol ranih kršćana bila riba, a kada je križ uzet simbolom nije nam poznato.

[19] U doslovnom prevodu: treći od trojice, vidjeti Kur'an, 5:73.

[20] Boriti se i napor ulagati na putu dragoga Allaha, prvo protiv zla u sebi samome (veliki džihad), a onda i protiv zla izvan sebe (mali džihad) - ovo je istinsko značenje islamskoga pojma ''džihad'' koji se prevodi kao ''sveta borba i trud''.

[21] O sunećenju (obrezivanju) kao jednome od prirodnih svojstava čovjeka koje su prakticirali svi vjerovjesnici i poslanici dragoga Allaha, bilo je više govora u kazivanju o Ibrahimu, alejhisselam, unutar podnaslova ''Žrtva''.

[22] Džizja je porez koji sljedbenici Knjige plaćaju islamskoj vlasti kada žive u njezinu okrilju.

[23] Nažalost, najvjerovatnije ne svi, ali nadati se, ako dragi Bog da, mnogi od njih, a On, hvaljen i slavljen neka je, najbolje zna.

[24] Evlije su čitave stepene ispod deredže Allahovih poslanika i vjerovjesnika, i, zasigurno, nemaju vjerovjesničku i poslaničku Objavu, a dragi Allah najbolje zna.

[25] Naravno, samo u smislu iščekivanja susreta sa Isāom, alejhisselam, a ne u smislu iščekivanja nekoga ''novoga'' poslanika nakon Muhammeda, alejhisselam. Ovo će, uostalom, potvrditi i Isā, alejhisselam, lično kad se, po povratku na Zemlju, jasno bude deklarirao kao sljedbenik Kur'ana i Sunneta Muhammeda, alejhisselam, o čemu će, ako dragi Allah da, biti govora malo kasnije.

[26] Listovi objavljeni Ibrahimu, alejhisselam.

[27] Misli se na Knjigu koja predstavlja cjelinu Tevrata, Zebura i Indžila - i to onih istinskih verzija Tevrata i Zebura kojima je dragi Allah poučio Isāa, sina Merjemina, alejhisselam, te Indžila koji mu je On, hvaljen i slavljen neka je, objavio (vidi Kur'an, 3:48).

[28] Kitabije, tj. sljedbenici Knjige – kur'anski naziv za vjernike koji slijede ranije objavljene Knjige dragoga Allaha (Tevrat, Zebur i Indžil). Ovaj termin obuhvaća i jevreje i kršćane bez obzira na to što oni slijede iskrivljene i izmijenjene verzije Tevrata, Zebura i Indžila.

[29] Potomak Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, po Fatiminoj lozi i, vjerovatno, najveći među evlijama, koji će, uz podršku dragog Allaha i po Njegovoj odredbi, predvoditi Ummet u to vrijeme.