Kazivanje o Zulkarnejnu I dio: uvod
Autor: Haris Čengić
Datum: 20.11.2006.
Kada su nevjerne Kurejšije, bivši prethodno poučeni od sljedbenika Knjige, postavili tri pitanja,[1] Muhammedu, alejhisselam, kako bi ga provjerili, jedno od njih je bilo pitanje o drevnom putniku, velikom vojskovođi koji je u svoje vrijeme, osvojivši čitav svijet, proputovao od krajnje tačke zapada do krajnje tačke istoka.
Ajeti časnoga Kur'ana koji su Muhammedu, alejhisselam, objavljeni kao odgovor na ovo pitanje upoznaju nas sa znamenitom historijskom ličnošću Zulkarnejna, duhovnim velikanom koji je živio u davna vremena. S obzirom da ovi ajeti (bit će, inša'Allah, navedeni u daljnjem tekstu), u prepoznatljivom duhu časnoga Kur'ana koji ne poklanja mnogo pažnje historicizmu, ne navode precizne informacije o Zulkarnejnu, njegovom životu, vremenu kada je živio itd, znatiželjniku preostaje samo da se dodatno informiše i iz onoga što kažu vjerodostojni muslimanski naučnici: mufesiri (tumači, komentatori) Kur'ana i Hadisa, te historičari. Isto tako, činjenica da su sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani) poučili Kurejšije da Muhammeda, alejhisselam, o njemu pitaju, navodi na zaključak da i oni u svojim vjerskim knjigama i spisima imaju izvijesne informacije o ličnosti Zulkarnejna. Danas bi bilo jako interesantno pronaći verzije tih njihovih spisa što približnije originalima kako bi nam ta znamenita ličnost bila jasnija i kako bi što više osvijetlili njegov život i djelo.
Ko je Zulkarnejn?
Ono što je sasvim sigurno je to da je Zulkarnejn Allahov rob i Njegov miljenik, ali se precizno ne zna da li on vjerovjesnik, poslanik ili ''samo'' evlija. Druga stvar u koju smo o njemu sasvim sigurni je to da je imao blagodat izvijesnoga oblika Objave od uzvišenoga Allaha, jer Kur'an časni jasno kazuje: ... O Zul-Karnejne!, rekosmo Mi – ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš? (18:86), odakle vidimo da je Zulkarnejn u svome zemaljskom životu uživao izuzetnu blagodat komuniciranja sa dragim Allahom. S obzirom da je upravo komunikacija sa dragim Allahom odlika samo izuzetno odabranih i plemenitih stvorenja koje je On, hvaljen neka je, odabrao i time počastio, to pokazuje da nama danas nije ni bitno znati da li je Zulkarnejn Allahov poslanik, vjerovjesnik ili nije, jer Allahov odabranik i miljenik on sigurno jeste.
Značenje njegovog imena, kojim ga Kur'an časni imenuje, je ''onaj sa dva roga''. Ako se zapitamo o ovome, kakvo značenje ima i na što aludira, opet se susrećemo sa različitim mišljenjima. Tako neki kazuju kako je on imao dvije male izrasline na glavi koje su izgledale poput malih rogova.[2] Ali, nama logičnijim izgledaju mišljenja da je Zulkarnejn nosio na glavi kacigu sa dva roga. Postoje i mišljenja da značenje njegovoga imena samo simbolizira njegovu veliku moć (izraz ''onaj sa dva roga'' bi po njima značio u stvari ''onaj sa dvije (velike) moći''). Isto tako, veoma je interesantna mogućnost da su iznad njegove glave bila vidljiva dva svjetla koja su izgledala poput rogova. Doduše, izvori[3] u kojima smo ovo našli ne govore da je to bio slučaj kod Zulkarnejna, već kod Mūsāa, alejhisselam, za koga se prenosi i to da su mu, vjerovatno samo povremeno – a samo dragi Allah istinu zna, iznad glave bila vidljiva dva svjetla poput rogova, pa ga je Gustav Dore (Gustave Doré) u svojoj ilustraciji Biblije prikazao sa dva svjetla slična rogovima iznad glave, dok je Mikelanđelo (Michelangelo Buonarroti) u svojoj poznatoj skulpturi njegov lik prikazao sa dva mala roga na glavi.[4] Da li je moguće da je i Zulkarnejn dobio ime po dvije svjetlosti poput rogova što su mu znale blistati nad mubarek glavom? Dragi Allah najbolje zna. Uz pomenuto postoje i druge predaje, poput one koja se veže za hazreti Alija ibn Ebi Taliba, a koja kaže da je nazvan Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je, služeći dragome Allahu, udaren u desni rog i ubijen, pa nakon toga oživljen da bi ponovo, služeći dragome Allahu, bio udaren u lijevi rog i ubijen, te nakon toga opet oživljen. Postoji i predaja koja se vezuje za Muhammeda, alejhisselam, da je rekao: ''Nazvan je Zulkarnejn jer je obišao dva roga Zemlje'', odnosno njene strane – zapad i istok. U svakom slučaju, sve ono što se prenosi od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao i ono što se prenosi od njegovih najbližih ashaba, sigurno je tačno u onoj mjeri koliko je to prema kriterijima hadiskih nauka vjerodostojna predaja. U ovom konkretnom slučaju zbunjuje vidljiva nepodudarnost, tako da i u vezi sa ovim predanjima ostaje samo reći da je dragi Allah Onaj koji najbolje zna.
Zulkarnejn bijaše veliki mudžahid – borac na putu dragoga Allaha, pravedni vladar i vojskovođa koji je predvodio vojsku, tako moćnu da joj se u to vrijeme niko na Zemlji nije mogao suprostaviti. Vodeći džihad, borbu da Riječ svekolikoga savršenstva, čovječanstvu odaslana od dragoga Allaha, uvijek bude iznad riječi (volje) Njegovih stvorenja, prošao je i osvojio sve zemlje, od krajnjega zapada do krajnjega istoka. Misli se, najvjerovatnije, a dragi Allah najbolje zna, na zemlje staroga svijeta,[5] pa bi onda krajnja tačka zapada bila afrička ili evropska obala Atlantika, a krajnja tačka istoka azijska obala Pacifika. Uvijek je pravedno postupao sa narodima na koje je nailazio pri svojim putovanjima: Nevjernike i mnogobošce je pravedno kažnjavao zbog njihovoga najtežeg zločina,[6] a sa dobrima, čestitim i plemenitim vjernicima u jednoga Boga, Allaha dragoga, uvijek postupaše na najljepši način. Prilikom jednoga od svojih putovanja, na molbu jednoga naroda što je trpio strahovit zulum od narodâ Je'džudž i Me'džudž, Zulkarnejn je poravnao strane dvaju planina koje omeđuju prolaz kojim su Je'džudž i Me'džudž nadirali iz svojih staništa, te potom između njih izgradio veliki zid od željeza i/ili čelika i potom ga zalio mjedom.[7] Ovakvu pregradu Je'džudž i Me'džudž nikako ne uspjevaju probiti, niti je zaobići, pa su tako ova dva divlja naroda ostala blokirana od ostatka čovječanstva, sve do vremena malo pred Sudnji Dan, kad će, dozvolom dragoga Allaha, oni uspjeti izaći iz izolacije i načiniti pustoš na Zemlji.[8]
Ako se upitamo ko je, gledano historijski, Zulkarnejn (koje mu je ime, porijeklo) i kad je živio, opet se susrećemo sa nesigurnošću odgovora i različitim mišljenjima što izviru kako iz okeana islamskoga duhovnog i znanstvenog opusa, tako i iz drugih izvora.
Neka od njih hoće nas uvjeriti da je on Aleksandar Makedonski, sin kralja Filipa, učenik znamenitoga filozofa Aristotela. Većina muslimanskih povjesničara i mufesira ne slaže se s tim.[9] I nama ovo mišljenje izgleda nelogičnim, jer je dobro znano kako je Aleksandar Makedonski u pravcu geografskoga zapada osvojio ''samo'' dio Misira (Egipta) gdje je utemeljio grad Aleksandriju,[10] i ne zna se da je ikada došao do obale Atlantika, barem kako oficijela historija o njemu kaže. Isto tako, Aleksandar Makedonski je historijski prilično poznata ličnost – dosta je dokumenata i materijalnih dokaza ostalo iz njegovoga vremena, tako da zvanična izviješća o njemu koja kažu da je poštovao mnogobožačke tradicije pokorenih naroda imaju svoju težinu, a to se apsolutno nikako ne može dovesti u bilo kakvu vezu sa Zulkarnejnom koji nije imao, kako je sasvim jasno navedeno u časnome Kur'anu, nimalo tolerancije u pogledu mnogoboštva. I na kraju, u islamskim vrelima često nalazimo predaje koje kažu da se Zulkarnejn, prilikom nekog zijareta Kabi, susreo sa Ibrahimom, alejhisselam, u Meki,[11] a Aleksandar Makedonski je živio barem oko hiljadu i po godina nakon tog vremena. Iz navedenih razloga naše je mišljenje da Aleksandar Makedonski teško može biti Zulkarnejn. Ali zaista, nikako ne možemo u to biti sasvim sigurni, ni mi ni ostali, jer i ovdje važi vječna istina da samo dragi Allah u konačnici ima puno znanje o svemu. Na oprez upućuju i neki interesantni detalji iz života Aleksandra Makedonskog, koje smo mogli uočiti gledanjem dokumentarnoga filma o njemu na TV, kao što je naprimjer njegovo samotno isposničko putovanje iz Aleksandrije kroz pustinju do nekog hrama u kojem je doživio neku tajanstvenu viziju i duhovno iskustvo. Dakako, ako je uistinu tačno ono što je u pomenutom dokumentarnom filmu prikazano - da je to bio neki mnogobožački hram, onda je bez imalo sumnje jasno kakva je bila Aleksandrova vjera i to ga definitivno izbacuje iz kruga historijskih kandidata za ličnost Zulkarnejna. Ali, možemo li mi biti potpuno sigurni da je to zaista bio neki mnogobožački hram? Smijemo li odbaciti mogućnost, istina tananu, ali ipak mogućnost, da je on išao zijaretiti naprimjer Sinajsku goru, ili čak i samu Kabu u Meki?! Isto tako, predanja da je Aleksandar Makedonski nakon tog tajanstvenoga događaja imao povremene duhovne vizije koje su ga usmjeravale u njegovom životu,[12] kao i slučaj kad je on izmučen žeđu u pustinji odbio da se sam napije vode, prolivši je uz komentar kako je vode za njega jednoga previše, a za svu njegovu ožednjelu vojsku premalo,[13] doimaju se veoma interesantnim, te upućuju na oprez i izbjegavanje izričitih stavova o njegovoj vjeri. Dragi Allah najbolje zna.
Posebno je interesantno mišljenje, koje nam prenosi Ismail Haki, da Zulkarnejn jeste Grk Aleksandar, ali ne Aleksandar Makedonski, već istoimeni sin kralja Filokusa,[14] koji je živio u doba Ibrahima, alejhisselam. Ovo se, kako rekosmo, doima veoma interesantnim, zato što bi postojanje dvojice velikih grčkih kraljeva i vojskovođa imena Aleksandar (ar. Iskender) čiji su očevi bili kraljevi sličnih imena (Filokus i Filip), pri čemu je jedan od njih Zulkarnejn a drugi nije, moglo dati objašnjenje nekim veoma interesantnim stvarima koje se vežu za ''grčkoga kralja Aleksandra'', što ih nalazimo u nekim neislamskim izvorima, a koje jako asociraju na Zulkarnejna. Dakako, u većini tih izvora sve što slijedi uglavnom se veže za Aleksandra Makedonskog, ali mi, s obzirom da smatramo da on teško može biti Zulkarnejn, upravo želimo podvući da se sve to može odnositi na Aleksandra, sina kralja Filokusa.
No, krenimo redom.
Aleksandar je prema nekima poznat kao ''onaj sa dva roga'' ili ''dvorogi''. Obično se ovaj atribut veže za lik Aleksandra Makedonskog na nekim novčićima koji su kovani u vrijeme njegove vlasti, gdje je on prikazan sa dva roga, e da bi se, kako kažu, istaklo da mu je dvorogo božanstvo Amon bilo otac, neuzubillah. Dakako, ovakvo objašnjenje davanja atributa ''dvorogi'' Aleksandru Makedonskom apsolutno nema nikakve veze sa istinom, ali nije li to možda iskrivljena verzija istine o drevnome Aleksandru (sinu Filokusovom) koji je, slično onome što neki govore za Mūsāa, alejhisselam, imao dvije (vjerovjesničke?) svjetlosti iznad glave koje su izgledale poput rogova? Dragi Allah najbolje zna.
U djelu Roman o Aleksandru (Alexander Romance), nepoznatoga autora koji se obično imenuje kao Pseudo-Kalisten,[15] u epizodi o Gogu i Magogu (ar. Je'džudž i Me'dždžudž) nailazimo na opis Aleksandrovih doživljaja koji je sasvim u skladu sa pričom o Zulkarnejnu koju nalazimo u 18. suri časnoga Kur'ana ''Pećina''.
Isto tako, na jednom forumu na internetu pronašli smo predanje za koje priređivač kaže da je ono zapisano u tzv. Pseudo-Metodijevom spisu koji potiče iz 5. stoljeća i da ga je pisao kaluđer Jakob Sirijac inspiriran invazijom Huna, da bi na kraju zaključio kako su kršćanskim svijetom kolale i mnoge druge predaje o Aleksandru kao monoteisti. U skraćenom obliku ovo kršćansko predanje glasi ovako:
... ''On (Aleksandar) pođe na istok i ubi Međanina Darija te zagospoduje nad mnogim zemljama i gradovima i obiđe čitavu zemlju (usp. sa Kur'an: "Mi smo mu dali vlast na zemlji") i dođe sve do mora koje se naziva SUNČANOM ZEMLJOM (U Kur'anu je to narod iznad kojeg izlazi sunce). Ondje je vidio također nečiste i grdne narode. Kada je Aleksandar vidio te njihove gadne i neljudske običaje, poboja se da ne oskrvnu zemlju. Pomoli se Bogu za njih i uz Njegovu pomoć skupi ih sve, te ih izvede iz istočne zemlje i progna ih sve dok nisu stigli do krajeva onkraj sjevera. Opet Aleksandar zazva Boga. I usliši Gospodin Bog njegovu molitvu i naredi dvama bregovima kojima je ime Dojke sjevera i primakoše se jedan drugome sve do udaljenosti 12 lakata. I načini Aleksandar mjedena vrata i namaza ih asinhitom, da ako bi htjeli otvoriti vrata željezom ne uzmognu; ili ako bi htjeli razvaliti vatrom, odmah bi vatra utrnula. Jer ti prokleti, gnusni i najgadniji narodi služe se svim zlim magijama. Ali na kraju vremena (dogodit će se) prema proročanstvu Ezekielovu koje kaže: U zadnji dan provalit će Gog i Magog u zemlju Izraelovu.''...[16]
Inače, priređivač, koji je očigledno nemusliman, ovo je predanje postavio na taj forum kao ''argument'' kojim želi potvrditi svoj stav da kur'anska priča o Zulkarnejnu potiče iz ovih kršćanskih predanja, pa je u tom smislu i navodio u zagradama vezu sa kur'anskim tekstom. Dakako, nama i svim ostalim ljudima (muslimanima) koji punim srcem svjedoče Božije autorstvo časnoga Kur'ana, jasno je da je bilo kakvo traženje izvorišta kur'anskoga izražaja u bilo kakvim ljudskim djelima i predanjima apsolutna neistina, ali smo se odlučili citirati pomenuto predanje, zato što ono može imati izvorište u istinitim doživljajima drevnoga Aleksandra sina Filokusa ukoliko je on doista Zulkarnejn. Dragi Allah najbolje zna.
Sada dolazimo do trećeg historijskog kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna, a to je, po nekima, perzijski car Kīr II, poznat i kao Kīr veliki (Cyrus the Great). Kīr II je u historiji poznat kao utemeljitelj velikog i moćnog perzijskog carstva koje je cvalo pod vlašću dinastije Ahemenida kojoj je i sam pripadao. Osvojio je velika prostranstva jugoistočne Azije i svoju vladavinu proširio od današnje Turske, preko Palestine, Sirije, Babilona (Mezopotamije), Azerbejdžana, Kazahstana, sve do granica Indije. Njegovo carstvo je, kako neki kažu, bilo najveće od svih koja je svijet do tada vidio i možda je upravo u tome razlog što ga neki smatraju Zulkarnejnom. No, ako je tačno ono što historija o njemu kazuje – da je osjećao veliku toleranciju prema babilonskim božanstvima, odnosno babilonskim mnogobožačkim tradicijama, pa da je čak ''prihvatio Mardukove[17] ruke'' kako bi sebe proglasio legitimnim nasljednikom zadnjega babilonskog kralja,[18] onda je bez imalo sumnje jasno da Kīr II nikako ne može biti Zulkarnejn. Ali, upravo na primjerima Jusufa i Mūsāa, alejhimesselam, o kojima ne možemo naći niti pomena u današnjoj ''oficijelnoj'' historiji drevnoga Egipta (a iz časnoga Kur'ana dobro znamo kako su i koliko njih dvojica oblikovali stvarnu historiju Egipta), vidimo koliko zvanična historija može biti pogrešna, tako da ni Kīra II ne možemo olahko i definitivno isključiti iz kruga kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna. Dragi Allah najbolje zna. Međutim, veoma je interesantno napomenuti kako je upravo Kīr II onaj isti vladar koji je oslobodio Benu Israil babilonskog sužanjstva i omogućio im povratak u svetu zemlju Ken'an (Palestinu).[19]
Četvrta grupa mišljenja Zulkarnejna traži među drevnim arapskim kraljevima. Tako profesor Kasim Hadžić navodi mišljenje Ebur-Rejhan El-Birunija da Zulkarnejn pripada staroarapskoj vladarskoj dinastiji Himjera koji su vladali u Jemenu i da mu je ime: Ebu Bekr ibn Afrikaš. Po tom mišljenju Ebu Bekr ibn Afrikaš je dobio ime Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je sa svojom vojskom dosegao ''oba kraja Sunca'' tj. zapad i istok. Osvojivši Tunis i Maroko dosegao je afričku obalu Atlantika i podigao grad Ifrikiju po kome je i čitav kontinent dobio ime Ifrikija (Afrika).[20] Muhammed Seid Serdarević u svojemu djelu ''Kratka povijest islama'' takođe Zulkarnejna smješta među kraljeve dinastije Himjera i ističe da je čovjek imena Afrikiš (vjerovatno je riječ o istoj osobi o kojoj govori Kasim Hadžić) podigao grad koji je nazvao po svome imenu. Ali, po Serdareviću Afrikiš nije Zulkarnejn, već je to njegov predak (djed?) imena Saab ibn Haris Errâiš, savremenik Ibrahima, alejhisselam, koji je nazvan Zulkarnejn jer je običavao svoju kosu razdvajati na dva dijela koja su izgledala poput rogova.[21] Izgleda da ima još drevnih arapskih kraljeva za koje neki, za svakoga od njih ponaosob, smatraju da je Zulkarnejn, ali mi ćemo ovom prilikom ostati samo na pomenutoj dvojici. U svakom slučaju, dragi Allah najbolje zna.
Kako vidjesmo, poprilično šarenilo vlada po pitanju Zulkarnejnovog identiteta. Svako može preferirati bilo koju od prethodno navedenih mogućnosti odgovora na ovo pitanje, ali identitet Zulkarnejna uopće nije toliko bitan koliko je bitno njegovo djelo. Naša draga braća i prijatelji Samir Beglerović i Kenan Čemo nedavno su priredili kazivanja o ličnosti Zulkarnejna nastala iz pera islamskih duhovnih autoriteta Saida Nursija, Ismaila Hakija i Ibn Arebija, pa smo se mi odlučili da daljnje kazivanje o Zulkarnejnu, ako dragi Allah da, uz našu neznatnu redakturu, prepustimo njima.
[1] Detaljnije o ovome vidjetu u kazivanju o Muhammedu, alejhisselam.
[2] Ovo, kako ćemo, inša'Allah, vidjeti u daljnjem tekstu, nalazimo kod Ismaila Hakija. U svakom slučaju, iz kojeg god da je izvora, plemeniti duhovni velikan Ismail Haki ovo priredio, sigurni smo da je ljepota plemenitoga lika Zulkarnejnova odraz savršene ljepote njegova Stvoritelja, dragoga Allaha.
[3] Riječ je o promociji holivudskoga filma ''Deset zapovjedi (The Ten Commandments)'' iz 1956 godine koji opisuje život Mūsāa, alejhisselam, (Mojsija), gdje autor filma Sesil de Mill (Cecil B. De Mille) izričito kaže kako se u Knjizi izlaska (Exodus) na jednom mjestu navodi kako su se iznad Mojsijeve glave, kad je silazio sa Sinajske gore, vidjela ''dva roga'', odnosno dvije svjetlosti poput rogova (rečeno je da konkretni hebrejski izraz može imati značenje ''dva roga'', ali isto tako i značenje ''dvije svjetlosti'').
[4] Dakako, sve slike ili skulpture i Mūsāa, alejhisselam, i bilo kojeg drugoga vjerovjesnika koje su kršćani načinili i još čine, nikako ne mogu biti pouzdan prikaz njihovog stvarnog izgleda, obzirom da su se i Benu Israil, kao i muslimani, strogo držali zabrane prikaza likova živih stvorenja, pa se ne može zamisliti da je bilo koji savremenik portretirao nekog od vjerovjesnika. Isto tako, mi smo ubijeđeni da nema govora o tome da je Mūsā, alejhisselam, imao ikakvih fizičkih izraslina na svojoj mubarek glavi, jer o tome u islamskim izvorima nismo ništa našli, ali ovo navodimo kao interesantnu mogućnost da su iznad njegove glave – moguće i iznad glava nekih drugih vjerovjesnika povremeno doista bile vidljive dvije svjetlosti poput dva mala roga. Dragi Allah najbolje zna.
[5] Arabija, Azija, Evropa i Afrika.
[6] Poznato je da su ateizam (kufr, nevjerovanje u dragoga Boga) i politeizam (širk, mnogoboštvo) dva najteža grijeha, jedina koje dragi Allah sigurno nikome, ko njima opterećen umre, neće oprostiti na Sudnjem Danu.
[7] Mjed ili mesing je legura bakra i cinka.
[8] Oslobađanje Je'džudža i Me'džudža je jedan od velikih predznaka Sudnjega Dana, u koji nema sumnje jer je to na dva mjesta u časnome Kur'anu jasno pomenuto.
[9] U lejdenskom izdanju enciklopedije islama (Encyclopedia Of Islam, Brill, Leiden 1978, tom 4) u članku W. Montgomery Watta pod naslovom ''Iskandar'' tvrdi se da je po mišljenju muslimanskih klasika i savremenih znanstvenika Aleksandar Makedonski u stvari Zulkarnejn. No, koliko je nama iz povjerljivih klasičnih izvora znano, većina mufessira (komentatora Kur’ana) s tim se ne slaže, pa je to i naše mišljenje. Dragi Allah najbolje zna.
[10] Općepoznato je da je Aleksandar Makedonski utemeljitelj ovog grada koji je upravo po njemu i dobio ime.
[11] Većina muslimanskih povjesničara smatra da je Zulkarnejn živio u doba Ibrahima, alejhisselam, pa smo zbog toga i mi kazivanje o njemu stavili u ovo poglavlje, a dragi Allah najbolje zna.
[12] I ovo je, koliko se sada možemo sjetiti, navedeno u pomenutom dokumentarnom filmu o životu Aleksandra Makedonskog, i istaknuto je takođe da je u noći prije presudne bitke kod Isa protiv Perzijanaca pod vodstvom kralja Darija imao jednu takvu viziju koja ga je nadahnula na pobjedonosnu taktiku i ulila mu smirenje i hrabrost u srce.
[13] Ovaj događaj navodi rahmetli hadži Munir Gavrankapetanović u svojoj znamenitoj i izuzetno vrijednoj knjizi vrlina islamskog ponašanja ''Snagom vjere do savršenstva duše'', u poglavlju o karakteru.
[14] Iako bi se na prvi pogled moglo poistovjetiti Aleksandra sina Filipa (Aleksandra Makedonskog) sa ličnošću Aleksandra sina Filokusa, ipak je, prema tvrdnji Ismaila Hakija, riječ o dvije osobe, koje povijesno razdvaja više od hiljadu zemaljskih godina.
[15] Roman o Aleksandru (The Alexander Romance) je zbornik raznih legendi koji se vezuju za ličnost Aleksandra Makedonskog. Najranija verzija je na grčkom iz 3. stoljeća. Nekoliko kasnijih verzija veže se za Kalistena (Callisthenes), Aleksandrovog dvorskog historičara, ali je Kalisten umro prije Aleksandra, pa on nikako nije mogao imati uvid u cjelinu Aleksandrovog života. Vjerovatno zbog toga anonimni autor ovog zbornika imenuje se kao Pseudo-Kalisten (Pseudo-Callisthenes).
[16] Priređivač je naveo izvor odakle je preuzeo predaju i postavio je na internet: Pseudo-Metodije: ''Aleksandar i nečisti narodi'', Pseudo-Kalisten: ''Život i djela Aleksandra Velikog, Novi Sad, 1980, str. 233-234. Interesantno je da on kazuje i to da je Josip Flavije pisao u svojim djelima, kako je Aleksandar, da bi zabranio pristup Skitima u civilizirani svijet, na kaspijskim vratima postavio željezna vrata. Ali odmah zatim dodaje da prava vrata međutim nije načinio Aleksandar već perzijski kralj Horozes I, kako bi spriječio upade nomada sa sjevera.
[17] Marduk je ime babilonskog božanstva
[18] Povijest svijeta od početka do danas, Naprijed, Zagreb, 1990, str. 121.
[19] Isto.
[20] Profesor Kasim Hadžić, ''Božiji poslanici'', skripta Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1984, str. 92.
[21] Muhamed Seid Serdarević, ''Kratka povijest islama'', Islamska dionička štamparija, 1905, str. 102.