Gazi Husrev-beg: SLOVO O DOBROTVORU

 

Mnogobrojni gradovi diljem svijeta, kako na Zapadu tako i na Istoku, posjeduju zadužbine ili vakufe. To su materijalna dobra izgrađena u prošlosti od dobrih ljudi, da bi se njima koristili ljudi današnjice, ali i budućnosti. Jedan od veoma lijepih europskih gradova, koji obiluje mnogobrojnim materijalnim zadužbinama je i grad Prag. 

 

Ako posjetimo spomenuti srednjovjekovni grad, Česi će nam s ponosom pokazati stari kameni most kojeg je izgradio kralj Karlo. Veleljepni most koji je u funkciji i danas mnogo stoljeća nakon smrti svoga graditelja. Inače, na tom dugom i prekrasnom kamenom mostu, još i danas se izvode predstave, minijaturni koncerti, prodaju se slike i slično. Zatim će ponovo svaki iole obrazovan Čeh ukazati na značaj Karla, napominjući da se današnji univerzitet u Pragu naziva upravo Karlov univerzitet. Karlo je gradio po Češkoj kada se svugdje u Evropi u doba srednjeg vijeka, samo gledalo kako će ko kome oteti koji metar njive, livade, šume ili nekog posjeda. No, Karlo je gradio i izgrađivao, pa je tako sagradio stari grad Prag, katedralu, znameniti Karlov most, pa i spomenuti univerzitet ostavivši mnogobrojne zadužbine svojim sunarodnjacima.

 

Nakon obilaska Praga otputujmo nekoliko stotina kilometara do poznate metropole Beča. Osobito mjesto za susret sa prijateljem ili prijateljicom u Beču, za one koji baš i ne poznaju grad, je, nesumnjivo, pored Stefanove katedrale, gotičke katedrale ogromne i u širini i u visini, koja može primiti veliki broj posjetitelja. Odlučimo li se ući i turistički razgledati unutrašnjost ove bogate i raskošne crkve, uvidjet ćemo da se austrijski plemić Rudolf IV morao odreći ogromnih dobara da bi izgradio ovo zdanje, univerzitet i još mnogo štošta u Beču. Austrijanci paze na prošlost, tj. mecene koji su ostavili dubok materijalni dokaz u vremenu zarad budućih generacija. 

 

Nastavimo li putovanje do grada Stuttgarta, od željezničke stanice prema glavnoj ulici, primjećujemo mnogobrojne izuzetno lijepe stare građevine. Skrenemo li pak, malo s glavne ulice doći ćemo do starog dvorca koji se nalazi nedaleko od središnjeg trga. Tu pronalazimo bistu ispod koje piše Eberhad a na računaru  nam, kad se radi o ovom imenu, budu ponuđeni izrazito zanimljivi podaci. Taj njemački velmoža je u svoje vrijeme, a to je 17. stoljeće, kada su u Njemačkoj bjesnili ratovi, kada se rušilo i razgrađivalo sve što je vrijedno, tada gradio. Pa je tako izgradio obližnji univerzitetski grad Tübingen, utemeljujući jedan od prvih univerziteta u Njemačkoj. I dan danas upravo ovaj univerzitet svjedoči o veličini njegovog utemeljitelja bivajući jedan od najjačih evropskih univerziteta. (Odnedavno je počeo sa radom na ovom univerzitetu i jedan od prvih islamskih teoloških fakulteta u Njemačkoj). 

 

Dok sjedimo u avionu, na povratku u Sarajevo, gledajući oblake, diveći se Božanskoj svemoći, razmišljamo o svim ovim graditeljima, o kralju Karlu iz Češke i njegovim još uvijek veoma prisutnim dobrima; o Rudolfu IV i njegovoj bečkoj ostavštini; Eberhardu i njegovom univerzitetu i brojnim građevinama koje je ostavio za dobrobit njemačkog roda.

 

Kada dođemo na Baščaršiju, na Sebilj, šetajući starim dijelom grada vidimo mnogobrojne male dućane koji poput saća meda čine jednu jedinstvenu i dobro organiziranu cjelinu. Očito je da su malo osuvremenjeni modernim električnim pomagalima, ali sigurno nisu građeni u 21. ni u 20. stoljeću. A i rane fotografije iz 19. stoljeća oslikavaju gotovo istovjetnu Baščaršiju. Ona mora da je mnogo starija, sigurno iz vremena sultana Sulejmana. Dok hodamo kamenim popločanim ulicama starog dijela grada Sarajeva u jednom trenutku ugledamo od kamena dubrovačkog i hercegovačkog ozidanu grandioznu džamiju, koja poput Sunca obasjava svojom ljepotom ostale dijelove starog Sarajeva.  Ovu nadaleko poznatu ljepoticu među džamijama izgradio je bosanski plemić, sandžakbeg Bosne u šesnaestom stoljeću, koji se rodio u Grčkoj od oca Hercegovca Ferhat-bega i majke Seldžuke, on je naše gore list. Ona je Božjom milošću, i dobrotom njenog vakifa Husrev-bega podiguta kada je spomenuti velikan stolovao u Bosni.

 

Očito da Gazi Husrev-begova džamija nije građena od tradicionalnih materijala koji su se koristili za izgradnju džamija u šesnaestom, sedamnaestom ili pak osamnaestom stoljeću. Ona nije građena od ćerpića, gline i drveta, tradicionalnih materijala kojim su sazdane mnoge džamije u Bosni. Ispred džamije nalazi se, također, od kamena ozidana ograda sa prozorima kroz koje se vidi popločani prelijepi harem sa šadrvanom. Osobitu pažnju u šetnji sarajevskim ulicama privlači građevina prekrivena kuršumom. Na staroosmanskom kuršum znači olovo, a zgrada se nalazi odmah nasuprot džamije. I kada uđemo u objekt, odmah shvaćamo da je riječ o odgojno-obrazovnoj instituciji. I to sigurno još iz vremena sultana Sulejmana. U ovoj su školi i po dvanaest godina u stara vremena učenici stjecali znanja na koljenima pred svojim učiteljima. Osim toga mecena i utemeljitelj škole - Husrev-beg - ostavio je jasnu moralnu poruku: «Primati darovite studente, a nikako neznalice iskvarene».

 

Čim izađemo iz Kuršumli medrese – izgrađene u čast dobrotvorove majke – nastavljamo naše putovanje ulicama Sarajeva, te u blizini prolazimo pored starog bezistana, koji već gotovo punih pet stoljeća odolijeva udarcima povijesnih promjena. Uđemo li u njega, pomalo će nas podsjetiti na bezistan koji se nalazi u Bursi, ali ipak je nešto drukčiji, nekako je više bosanski. Odlučimo li kupiti sitni dar za prijatelje, koji žive u drugom dijelu Bosne, mjesto nam je jedinstveno za tu priliku. 

 

Nadalje uz sam bezistan nalazi se i tek obnovljeni suvremeni hotel Europa. Sjedeći u bašti hotela Europa, koja se nalazi uz sami stari bezistan, promatramo i obližnje ruine starog Tašli-hana, a s laganim pogledom prema nebesima vidimo i prelijepu Sahat-kulu i mujezina na munari koji nekoliko stoljeća naglas poziva Bog je Veliki, Bog je Veliki…u namazu je spas, u namazu je spas … nema Boga osim Boga. 

 

Pa se onda zapitamo kao i u avionu: Da li je u Bosni živio i gradio Karlo, Rudolf IV, Eberhard? Sigurno da jest! A da li smo mi svjesni veličine naših dobrotvora? Očigledno da nismo! Evidentno je da je i Bosna imala velikane poput Karla iz Češke, Rudolfa IV iz Beča, ili pak, Eberharda iz Tübingena. Mnogi od njih su svoja dobra ostavili u Banjoj Luci, poput Ferhat-paše, ili Turali-bega u Tuzli. Ali, jedan je ipak među njima poput svjetionika, koji sjaji blistavom svjetlošću, a to je dobrotvor čije ime je u Sarajevu prisutno već stoljećima, i koji je sve nabrojano izgradio, a njegovo ime je Husrev-beg. U stara vremena, u šesnaestom stoljeću, kada su mnogobrojni plemići i carevi težili izlijevanju što boljih mačeva, noževa, štitnika i štitova za svoje vojnike, Husrev-beg je je gradio grad, u kojem je prisutna i dan danas njegova ostavština, u vidu česmi, starog bezistana, džamije, škole, i gotovo cijelog starog dijela Sarajeva, i mnogo toga u ovom tekstu nespomenutog.

 

Husrev-beg je tokom šesnaestog stoljeća upravljao Bosnom gotovo dva desetljeća. Za vrijeme njegove uprave našim krajevima ostavio je mnogobrojna materijalna zdanja, koja i danas svjedoče o njegovoj dobroti, širokogrudnosti i dalekovidnosti. Bosanski dobrotvor je bio izuzetno otvoren prema kršćanima, kako pravoslavnim, tako i rimo-katolicima. Naime, prema narodnim kazivanjima - kako navodi Hamdija Kreševljaković - dozvolio je izgradnju pravoslavnog hrama, koji se nalazi u blizini Begove džamije. Također, u to doba je uslijedila i obnova nekoliko franjevačkih samostana.

 

Osim prethodno spomenutih dobara, Gazija je, vrijedi još spomenuti, sagradio imaret (javnu kuhinju) musafirhanu (prenoćište za putnike), hanikah, hamam (banja), mnogobrojne dućane, te je uveo i vodovod sa velike udaljenosti u Sarajevo, i još mnogo toga. 

 

Zbog čega, zašto je Husrev-beg učinio to? Jedan od mogućih odgovora je zbog toga, što je volio ljudski rod, jer je volio po svojoj istinskoj naravi činiti drugima dobro. Zato, što je bio vizionar, i znao je da se bolja budućnost oslikava u kvalitetnijem materijalnom, obrazovnom, ali i duhovnom načinu življenja. 

 

Kad nas put navede do Sarajeva trebali bi zijaretiti Husrev-begov mezar, koji se nalazi u turbetu odmah uz njegovu džamiju. Pomolimo se za Gazijinu dušu, duše njegovih bližnjih, jer odista nas je svojim vakufima, dobrohotnošću i čovjekoljubljem veoma mnogo zadužio. Na Božijem putu, putu islama, vitez ljubavi i dobrote je veoma puno učinio. Za Husrev-bega je opće dobro bilo ispred njegovog osobnog pojedinačnog dobra. Njegova sreća bila je graditi i izgrađivati za druge, tako da poslije njega vjernici, ali i svi drugi mogu živjeti sretno u blagostanju. 

 

Husrev-beg je mnogo toga ostavio, čineći hizmet ljudskom rodu. Rijeka dobročinstava Husrev-begovih i danas protiče Sarajevom, Bosnom i Hercegovinom. A pisati o Husrev-begu bilo bi pomalo i nepotpuno bez navođenja jednog hadisa Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.w.s., po kojem iza umrlog ostaje troje: trajna milostinja (sadaka), korisno znanje i dobro dijete koje čini dove za svoje roditelje. Husrev-beg gotovo nije ništa ostavio svojoj obitelji, sve što je ostavio ostalo je nama. Očigledno da nije bolovao od nepotizma i častohleplja, i mnogobrojnih prastarih bolesti ljudske duše, koje su u različitim oblicima prisutne od najstarijih doba sve do danas. Na kraju bismo završili riječima Svemilosnog: I ko učini koliko i zrno dobra vidjet će ga. (Az-Zilzal, 7).