O dijelovima i punini

Kategorija

 

 „Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovom putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu.“

(Kur'an, sura en-Nisā', ajet 95.)

Proces svakoga rasta, zrenja, podrazumijeva postepenost. Postizanje cilja znači da je prije toga savladan sâm start, zatim srednja dionica puta pa, na kraju, ulazak u finiš. Posljedice ne može biti bez uzroka, kao što svih uzroka ne može biti bez Uzroka svega – Božije naredbe.

Stvaranje čovjeka desilo se postepeno: prvo je stvorena duša, zatim je nastalo tijelo, potom je duša udahnuta u tijelo, nakon toga joj je pridruženo još nekoliko entiteta, a onda je na ovaj svijet svaka osoba, nakon blagoslovljenih roditelja Adema/Adama i Have/Eve, došla rođenjem, te postepeno sazrijevala i rasla, do mjere koju joj je uzvišeni Allah odredio.

Potpunost znači objedinjenje svih etapa koje joj prethode, i, mada je svaka od tih etapa po sebi nesavršena, ipak, u općemu kontekstu i ona je dio cjeline, segment potpunosti. Tako, razumijevanje potpunosti podrazumijeva spoznaju svih njenih segmenata, dočim nijedan od tih segmenata, sâm po sebi, ne može predstavljati potpunost, cjelinu.

Na čovjekovome duhovnome putovanju (sejri sulûk) svaki stepen ima svoj znak, pokazatelj da je osoba stvarno dostigla konkretan položaj. Taj znak pomaže prije svega sâmome putniku da se, na neki način „testira“, da pouzdano zna gdje se nalazi.

Ukoliko mu taj znak pokaže da je trenutno na poziciji nižoj od one za koju je smatrao da je zauzima, taj pokazatelj nije mu prepreka već, naprotiv, stimulacija, kuraž koji ga poziva da se još više čisti i približava dragome Bogu.

Tako je, npr., djelimično znanje relativno lahko steći, međutim, pouzdano znanje nužno prati njegov znak koji govori i tome znalcu i ljudima oko njega kakvom vrstom znanja se, zapravo, osoba okitila. Naprosto, znakove punine ima sve ono s čime čovjek može uspostaviti neki odnos, pa tako i vjera te duhovni stepen.

Jedne prilike hazreti Hasan Basri je rekao:

مَنْ لاَ أَدَبَ لَهُ لاَ عِلْمَ لَهُ، وَمَنْ لاَ صَبْرَ لَهُ لاَ دِينَ لَهُ، وَمَنْ لاَ وَرَعَ لَهُ لاَ زُلْفَى لَهُ.

(Ko nema odgoja taj nema ni znanja, i ko nema strpljenja taj ni vjere nema, a ko se ne uzdržava od svega zabranjenoga taj stepena nema.)

Smisao života podrazumijeva dosezanje punoga stepena koji je, po Božijoj odredbi, čovjeku maksimalno moguće dosegnuti na ovome svijetu. To ne znači da je postizanje tek jednoga dijela, jednoga ili više segmenta punine, isto kao i potpuni promašaj, gubitak. Za sve postignuto, čovjek će biti nagrađen ali će i žaliti ukoliko ne postigne još više, ukoliko ne dosegne svoj vrhunac.

Uzvišeni Gospodar, jedini stvoritelj, voli sve ljude, i one koji mu se u potpunosti predaju, i one koji Mu na tu ljubav odgovore djelimično, uzdržano. No, bliži je onima koji Ga više vole i koji su Mu predaniji, od onih koji Ga se tek ponekad sjete. Ali, ipak, voli ih sve. Njegova ljubav je savršena, potpuna, dočim je ljubav svake osobe prema dragome Bogu u procesu zrenja i rasta, i to traje sve do preseljenja na Drugi, vječni svijet.


 

U jednoj predaji poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je:

الْمُؤْمِنُ الْقَوِيُّ خَيْرٌ وَأَحَبُّ إِلَى اللَّهِ مِنَ الْمُؤْمِنِ الضَّعِيفِ، وَفِي كُلٍّ خَيْرٌ. إِحْرِصْ عَلَى مَا يَنْفَعُكَ، وَاسْتَعِنْ بِاللَّهِ وَلَا تَعْجَزْ، وَإِنْ أَصَابَكَ شَيْءٌ فَلَا تَقُلْ: لَوْ أَنِّي فَعَلْتُ كَانَ كَذَا وَكَذَا، وَلَكِنْ قُلْ: قَدَرُ اللَّهِ وَمَا شَاءَ فَعَلَ، فَإِنَّ لَوْ تَفْتَحُ عَمَلَ الشَّيْطَانِ.

Stamen vjernik bolji je i draži Allahu od slaboga vjernika, a u svakome ima dobra. Teži za onim što će ti koristiti i traži pomoć od Allaha, a ne posustaj. Ukoliko te nešto zadesi, nemoj reći: „Da sam uradio bilo bi tako i tako“, već kaži: „Allahova odredba, ono što On hoće to i čini“, jer ono „Da sam“ otvara djelo đavola.

(hadis, govor blagoslovljenoga Muhammeda, bilježi imam Muslim, prenoseći ga od časnoga Ebu Hurejre)