Predaje o evlijama u starom Sarajevu, VI dio

Napomena: 
Diplomski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, april 2004
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

 

3.1.1. O EVLIJAMA STAROG SARAJEVA (ANALIZA) 

Prije nego što navedem predaje objavljene u knjizi Esme Smailbegović, ukratko ću predstaviti jedan dokumenat, za ovu tematiku veoma važan. Radi se o imeničnom popisu evlija na turskom jeziku. Radilo ga je zasada nepoznato lice, negdje poslije 1832. godine. Uz imena evlija, popis sadrži i niz drugih značajnih i zanimljivih podataka iz oblasti materijalne kulture i folklora. Dokumenat je značajan jer predstavlja jedinstven dosada poznati izvor svoje vrste na našem terenu.[1] U njemu su navedena i lica na koja se odnose predaje koje je u svojoj knjizi navela Esma Smailbegović. Iz pomenutog dokumenta možemo steći detaljan uvid u strukturu ličnosti koje su Sarajlije štovali kao evlije. U dokumentu je spomenuto 83 imena evlija i još nekoliko neimenovanih (neoznačen broj mezara na Bentbaši i braće Čelja). Isti popis sadrži podatke o ukupno 74 kultna mjesta gdje su muslimani iz Sarajeva palili svijeće i "išli na murad".

Među njima su, najprije, 80 muškaraca i 3 žene.

U pogledu samih zanimanja, koja su obavljali, prema podacima koji su se mogli izvući iz samog popisa, struktura je ovakva:

- Šejhovi i uopće derviši (sufije) - 42 kultna mjesta

- Ulema (muftije, muderisi i dr.) - 14 kultnih mjesta

- Osnivači džamija - 10 kultnih mjesta

- Ratnici šehidi, upravni funkcioneri i  uopće vojnici (čorbadžija, Murad-vojvoda i Abdullah Muzaferija) - 3 kultna mjesta

- Neidentificirano (sin Ismail-dede i Husejn Koštro) - 2 kultna mjesta

Od svih spomenutih najviše je šejhova i uopće derviša, jer su oni u skladu sa svojim specifičnim načinom života u narodu oduvijek bili doživljavani kao osobe koje su veoma bliske položaju evlije.

Kada su u pitanju kerameti spomenuti u predajama uočavamo da je najčešće spominjani keramet prijenos iz jednog mjesta u drugo, tako što bi neka osoba stala na nogu evliji i zažmirila, a evlija bi ga prebacio na neku drugu lokaciju. Također, često spominjani keramet je i predviđanje budućih događaja, bilo da se oni odnose na samog evliju (npr. kada evlija zna tačno kada će umrijeti ili kada predvidi šta će se dešavati s njegovim mezarom nakon izvjesna vremena) ili na nekoga drugog (npr. kada se predvidi ulazak okupacionih sila i slično). Također kao jedan od češće spominjanih kerameta navodi se i izuzetna pobožnost i strpljivost u životu. Treba još spomenuti i slučaj ukazivanja Kabe. Naravno, radi se samo o najčešće spominjanim vrstama kerameta.

Također, u pogledu vremena u kojem žive i djeluju evlije spomenute u ovom dokumentu i u predajama zapisanim u knjizi Esme Smailbegović, valja reći da su najstariji od njih još iz vremena potpadanja ovih krajeva pod tursku vlast, a da su najmlađi od spomenutih živjeli u vremenu austrougarske okupacije.

Tekst popisa u prijevodu glasi:

NEKOLIKO POIMENIČNIH NAVODA TURBETA I ČASNIH GROBOVA POŠTOVANIH ŠEJHOVA, ČASNIH DOBROTVORA TE GLASOVITE ULEME I DOBRIH LJUDI POKOPANIH U GRADU SARAJEVU, KOJI SE SMATRAJU EVLIJAMA, A ČIJI SU GROBOVI MJESTA HODOČAŠĆA NA KOJA SE IDE NA MURAD

-      Turbe znamenitog Gazi Husrev-bega, dobrotvora, pred (njegovom) časnom džamijom. U dobrom stanju. Mjesto hodočašća (ziyāretgāh).

-      Turbe emira Murad-vojvode, oslobođenog roba gore imenovanog. U dobrom stanju.

-      Jediler turbe. U (tome) turbetu, koje je na glasu, sedam grobova. Kraj Begluk-saraja, a ispred Čokadži Sulejmanove džamije. U dobrom stanju. Mjesto hodočašća.

-      Turbe Jusuf-paše, na groblju zvanom Ali Ufak. Znamenito i očuvano mjesto hodočašća.

-      Kadirijski šejh hadži Muhamed (Mehmed)-efendija, pokopan pred kapijom tekije. Njegovo je turbe čitavo i hodočasti se.

-      Turbe sultana duhovnog carstva (sultān-i mānevi) Šemsi (!)-dede i Ajni-dede, na glasu, očuvano, kraj mekteba naspram džamije u Hadim Ali-pašinoj mahali. Mjesto hodočašća.

-      Turbe Urjan-dede, na glasu, očuvano, na mjestu zvanom Piščivoda, na kraju šehera. Mjesto hodočašća.

-      Turbe Džebbar-dede, na glasu. Pokopan u Mahali Souk-bunar. Mjesto hodočašća.

-      Turbe Šaban-dede, na glasu, pokopan u Mahali Čokadži hadži Sulejmana. Mjesto hodočašća.

-      Turbe sultana duhovnog carstva šejha Ahmeda, bilo u dobrom stanju, a sada je opalo. Znamenit grob, na koriji mevlevijskih šejhova. Mjesto hodočašća.

-      Turbe starine šejha Muhameda (Mehmeda), mevlevije. Bilo je čitavo, a sada je ruševno. Na glasu je njegov grob, u ogradi od parmaka, iznad navedene korije. Mjesto hodočašća.

-      Mevlevijski šejh Abdulfettah-efendija. Nema turbeta. Zna mu se grob, iznad navedena korije. Mjesto hodočašća.

-      Turbe šejha Muhammeda (Mehmeda), razrušeno. Grob mu je na Bjelavama, u groblju u Mahali Pačadži hadži Nesuha. Na glasu mjesto hodočašća. Kraj njega je pokopan mevlevija Sulejman (Selman?)-dede.

-      Dobrotvor Mustafa-beg Skenderpašić (Iskenderpaša-zade). Zna se za njegov grob, kraj dvorišne kapije džamije (Skenderije). Naspram dvorišne kapije pokopan Durak-hodža i njegova rodbina.

-      Dobrotvor Hadim Ali-paša, grob mu je u haremu (njegove) časne džamije. Na glasu mjesto hodočašća.

-      Kizil Veli-dede. Pao kao šehit (u službi) cerskog pješaka. Kraj Musalle. Mjesto hodočašća.

-      Kadirijski šejh Ali-efendija, zna mu se grob, u vrhu groblja Čigaluša. Na vrhu nišana iznad glave jama (kazma) u vidu findžana. Mjesto hodočašća.

-      Čekirkči Muslihuddin-efendija.

-      Turbe Koštre Husein-efendije. Očuvano. Grob mu je u groblju u mahali hadži-Sejid (!). Na glasu mjesto hodočašća.

-      Šejh Bali-efendija. Nema turbeta. Grob mu je poznat, u groblju iznad Kara Ferhadove mahale. Na vrhu njegova oblog (mudevver) nišana jama u vidu findžana. Mjesto hodočašća.

-      Šejh Muhammed (Mehmed) Safi-dede. Zna se za njegov grob, u dvorištu časne džamije Armagandži Sinana. Na vrhu njegovih nišana jama u vidu findžana.

-      Dobrotvor divan-katib Hajdar-efendija. Turbe mu je u dobrom stanju. Ispred (njegove) časne džamije. Glasovito.

-      Šejh Osman-efendija Logavija. Zna mu se grob, pokopan pored časne džamije Buzadži hadži Hasana.

-      Šejh Ramadan-efendija. Na vrhu nišana iznad glave (tipa) mudževeze jama u vidu findžana.

-      Dobrotvor Buzadži hadži Hasan. Zna se za njegov grob, turbeta nema. Pokopan pored (svoje) džamije.

-      Šejh Abdulvehab-efendija. Zna se za njegov grob. Na vrhu nišana jam u vidu findžana. Pokopan u haremu časne džamije Buzadži-zade.

-      Hadži Muzaffer i njegovi potomci. Učen čovjek (ālim), književnik (ehl-i kalem) i znalac (sāhib-i marifet) hadži Husein-efendija Muzaferija i brat mu Muhamed (Mehmed)-efendija. Zna se za njihove časne grobove. Pokopani u dvorištu spomenute Buzadži-zade džamije.

-      Šejh hanekaha Muhamed (Mehmed)-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan u dvorištu navedene časne džamije.

-      Faiki šejh Ibrahim-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan kraj mekteba naspram časne džamije Sarača Alije. Na vrhu oblih nišana iskopano koliki je findžan.

-      Dobrotvor Sarač hadži Alija. Zna se za njegov grob, kraj (njegove) džamije. Ima natpis (tārih) na nišanu.

-      Šejh Abdulkerim, sin Sejidov. Zna se za njegov grob, pokopan kraj navedene (Sarač hadži Alijine) džamije. Na nišanu ima natpis.

-      Turbe šejha hadži-Sinana.

-      Šejh Husein-efendija, drži se da je evlija (mezinne-i kirāmdan), imam, zna se za njegov grob, pred časnom džamijom Ferhadijom. Nišani (tipa) mudževeze.

-      Muderis, evlija i dobrotvor glasoviti Bistrigija šejh Ibrahim-efendija. Kutb ... Zna se za njegov grob, pod minaretom časne Careve džamije. Njegovo je turbe u ruševnom stanju.

-      Dobrotvor čuveni Kemal-beg. Zna se za njegov grob, pokopan kraj (njegove) časne džamije. Kameni nišani s natpisom.

-      Garib Jusuf-dede, iznad Hanbine carine (Hānbo bāchānesi ūstūnde), zna  se za njegov grob. Mjesto hodočašća.

-      Šejh Musli-kalfa. Zna se za njegov grob, pokopan u dvorištu časne džamije Abdulhalimage. Na vrhu nišana iznad glave jama u vidu findžana.

-      Dobrotvor Hitri Sulejman-efendija. Zna se za njegov grob, nasred groblja u dvorištu (njegove) časne džamije. Na vrhu njegovih oblih nišana iskopano koliki je findžan.

-      Derviš Kuko i Idris-dede. Zna se za njihove grobove, u dvorištu džamije Abdulhalimage. Nišani obli.

-      Idris hodža-efendija. Zna se za njegov grob, u dvorištu časne džamije Hadži Sejdi. Na vrhu nišana više glave iskopano koliki je findžan.

-      Hadži Halil-efendija. Zna se za njegov grob, u groblju naspram minareta džamije Kadi Bali-efendije. Nišani s glavicom.

-      Groblje s više grobova časnih mevlevijskih šejhova na mjestu zvanom Bendbaša. Mjesto hodočašća.

-      Mostarac Ahmed-efendija.

-      Ćesrija (Kesri-zāde) Ahmed-efendija, muftija, i Šakir-efendija.

-      Hadži Bešlija Mustafa-aga.

-      Znameniti starina šejh Ismail-čelebi-dede, zvani Čeljo. Zna se za njegov grob i grobove njegove braće. Pokopani kraj časne džamije Jakub-paše, zvanog Mago. Na (njihovim) mevlevijskim nišanima iskopano u vidu findžana.

-      Topuz Sulejman-dede. Pokopan pod minaretom časne džamije Kečedži Sinana. Zna mu se grob.

-      Sari (''Žuti'') hafiz Hasan-efendija. Drži se da je evlija. Zna se za njegov grob, koji je na glasu. Turbeta nema. Mjesto hodočašća, ograđeno samo parmacima.

-      Čajno hadži Mehmed-efendija, bio znamenit muderis i muftija, pokopan na groblju na Bakijama, zna se za njegov grob, ima na nišanu natpis. Mjesto hodočašća.

-      Muftija hadži Mustafa-efendija, pokopan na groblju Bakije, zna se za njegov grob, na nišanu ima natpis.

-      Šejh Ibrahim Zindžir-dede na Gorici, turbe mu je dobro očuvano, nakšibendija.

-      Knjižničar hafiz hadži Mahmud-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan na groblju na Hanbinoj carini. Ima na nišanu natpis.

-      Logavija šejh Abdusamed-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan u dvorištu časne džamije Buzadži-zade. Na nišanu ima natpis.

-      Sin travničkog Ismail-dede, zna se za njegov grob, kraj državnog (begluk) ambara sarajevskog grada (tvrđave).

-      Dobrotvor i čestiti učeni čovjek Kantamir Abdulah-efendija, pokopan u dvorištu časne džamije Bakr-babinoj mahali, naspram knjižnice koju je on podigao. Zna se za njegov grob. Nišani s natpisom.

-      Mujezin derviš Abdija, zna se za njegov grob, pod minaretom časne džamije Jahja-paše. Na vrhu nišana iskopano u vidu findžana.

-      Derviš Abduselam, grob mu je u dvorištu časne džamije Dāradžik hadži Ahmeda. Na nišanu natpis.

-      Sultan duhovnog carstva Karačalija, na glasu. Zna se za njegov grob, pokopan na sred puta iznad čaršije Kovači.

-      Muzaferija Abdulah-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan u groblju Jekovac. Glasovit u vještini. Na nišanu natpis.

-      Mudževvid hadži Sadik-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan u pomenutom groblju Jekovac.

-      Ćoše hadži Osman hodža-efendija. Zna se za njegov grob, pokopan u groblju naspram časne džamije u Mahali Kebkebir.

-      Dobrotvor Nebrdilo hadži Alija. Zna se za njegov grob, pokopan u bašči naspram časne (njegove) džamije. Nišan s glavicom.

-      Davud hodža-efendija. Pokopan pod minaretom časne džamije Nebrdilo. Nišan s glavicom.

-      Varuk-dede. Bilo je njegovo turbe pa propalo, tek se raspoznaje grob. Pokopan kraj kule na Ploči.

-      Glasoviti Mustafa-aga Čorbadžija. Šehit iz doba fetha. Zna se za njegov grob, nalazi se na mjestu zvanom Obhodja naspram sarajevskog grada (tvrđave). Mjesto hodočašća.

-      Ramadan-baba. Pokopan pod minaretom časne džamije Čobana Hasana.

-      Đulbadža-kaduna, glasovita. Zna se za njezin grob, pokopana u groblju Ali Ufak.

-      Merdžan-kaduna. Na glasu je njezin mezar. Pokopana ispred Singi njive na Bakijama. Mjesto hodočašća ženskog svijeta.

-      Nefisa-kaduna, smatraju je evlijom, poznata pod imenom Vaizkinja bula. Pokopana u Velikom groblju.

-      Hadži Hasan-efendija, muid i mualim. Zna se za njegov grob, u dvorištu ispred časne džamije Buzadži-zade.

-      Hadži Sinanovo turbe, očuvano i uređeno.

-      Mevlevijski šejh Mahmud-aga, pokopan u groblju uz kadirijsku zaviju (tekiju). Nišani obli. S natpisom.

Setri-dede-efendija, šehit, pokopan u uglu Logavina sokaka. Turbe očuvano. Mjesto hodočašća.

3.1.2. PREDAJE KOJE JE ZAPISALA I OBJAVILA ESMA SMAILBEGOVIĆ

153.

Razgovarali ljudi u čaršiji o Sulejman efendiji i govorili kako je on evlija. Jedan u društvu reče da je Sulejman efendija veliki ljubitelj para (novaca). Drugi se tome usprotiviše i rekoše da to nije istina. Zaključe da njih nekoliko posjete Sulejman efendiju i da mu ponude nešto para, pa će se uvjeriti je li to tačno ili nije. Odu mu jednog dana kući, posjede izvjesno vrijeme i kad pođoše, izvade nešto novace, ponude ga Sulejman efendiji rekavši da mu to daju neka mu se nađe pri ruci. On se zahvali i reče neka to ostave za metlom iza vrata. Kad su podigli metlu, vide da u smetlju koje se nalazilo za metlom ima još nekoliko zlatnika. Ostave tu novac, pozdrave se sa Sulejman efendijom i vrate se u čaršiju.

154.

A hadži Mujaga mi kazuje, kao dijete otišo je s ocom Sulejman efendiji na Bajram, pa hladno bilo, u njega otvoreni prozori. Sve je pravio sam sebi neugodnosti. Nije tražio da mu bude ugodno, da je toplo, da je očišćeno.

- Eh, nek ste došli, baš kad ste došli, baš vam fala, da popijemo kahvu. Te telve malo nalio nekakve, korica hljeba nešta prid njiha metno, te kaže, otac ne more da jede, ali neće da odbije. Pa kad smo, kaže, pošli, veli otac:

- Bogati, da ti dam ovo hedije.

- Neću, kaže, imam ja toga. A otac sebi ruku, pa kaže dva-tri put:

- Molim te, da ti dam ovo hedije.

- Neću, odbija, odbija, pa kad je baš viš bio da ovaj Mulaga, otac hadži Mujagin neće da odustane od toga, pa kaže:

- Eto, kad ti nije žao, metni za metlu, i kaže metla stajala kod vrata, ono kao smetle, ovaj bunište po sobi, pa treba pokupit, kad on pomakne, kad tamo još dukata ima. Te kaže, otac dođe i ono svoje pet-šest u ono baci. To sam, kaže, očima svojim vidio, hadži Mujaga, rahmetli, Merhemić, kaže, možda mu je bilo šest-sedam godina, eto dok ga je otac za ruku vodio. Eto, tako je za Jakubovića se pričalo. Ima o njemu još puno.

155.

Dvojica u čaršiji razgovarali je li džaiz (dozvoljeno) poslije ikindije rezati nokte ili nije. Nisu se mogli sporazumjeti i odluče za to pitati Sulejmen efendiju. Jednog dana poslije ikindije upute se kuću Sulejman efendije s namjerom da njega za to pitaju. Kad dođu kući njegovoj na Banjskom brijegu, zateknu Sulejman efendiju gdje sjedi na minderu (sećiji) i čakijom (nožićem) reže nokte. Pošto je obrezao nokte, otare čakiju o šalvare (široke hlače), uze jabuku, iskriža je, uzme jedan dio sebi, a ostalo ponudi došljacima. Iza toga upita ih što su došli i jesu li imali kakva posla kod njega. Odgovore da nisu imali nikakva posla, nego su usput svratili da ga samo posjete. Iza toga su ustali, pozdravili se i otišli.

 156.

Tako se pripovjeda da su se u njegovo doba (doba Žutog Hafiza) dvojica ljudi prepirali da li valja pred večer nokte rezati. Jedan je govorio valja, a drugi ne valja. Zato oni pođoše Hafizu da im on kaže čije je mišljenje ispravno. Kad dođoše njemu, ne malo se začudiše: Hafiz je sjedio i nokte rezao, a bilo je vrijeme akšamu.

Onaj koji je tvrdio da valja i pred večer nokte rezati reče: - Hafiz efendija, već je akšam a ti nokte režeš. Zar to valja činiti?

Na to će mu Hafiz:

- Bogu je čistoća u svako doba draga. Ti se čisti, pa u koje hoćeš doba.

Nastavit će se, ako dragi Allah da ...



[1] Alija Bejtić, "Jedno viđenje sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta", POF, XXXI/1982, str. 112. – 113.

field_vote: