> > >

Vodič za hadž i umru II

Autor: Kenan Čemo
Datum: 14.07.2006.

BORAVAK U MEKKI

Zaista si ti najbolje mjesto na zemlji Allahovoj, i meni najdraže

mjesto na zemlji Allahovoj, i da nisam bio prisiljen

da te napustim, nikada te ne bih napustio!

(Hadis bilježe et-Tirmizī, en-Nesā’ī, Ibn Mādže i Ibn Hibbān)

Umra:

Polazeći iz Medine za Mekku, neposredno po polasku, dolazi se u mjesto Zul-Hulejfa, danas predgrađe Medine, poznato i kao Ebjār Alī (hazreti Alijini bunarevi). Njega nije dozvoljeno preći bez nijeta za hadž ili umru i oblačenja ihrāma. Naše hadžije, iz praktičnih razloga, ihrāme oblače još u hotelu, a nijet donose u Zul-Hulejfi, tj. u njezinoj džamiji. Mi donosimo nijet za umru jer postupamo po temettu’ načinu, po kojem se prvo obavlja umra pa onda hadž. To mjesto zove se mīkāt. Takvih mjesta je inače pet, zavisno s koje strane se prilazi Mekki.

Snimak Medine iz svemira

Ihrām prije svega znači sustezanje od određenih radnji koje su inače dozvoljene, a oznaka je i za dva komada nešivenog platna koja tada nosimo. Jednim dijelom omotavamo donji dio tijela a drugi dio prebacujemo preko ramena. Na noge obuvamo japanke ili sandale. Članci moraju biti otkriveni. Ko pređe mīkāt bez ihrāma, a ne povrati se, treba zaklati ovcu.
Mustehabb (pohvalno) je za onog ko ulazi u ihrām da prije toga odreže nokte, podkreše brkove, obrije se oko stidnih mjesta, uzme abdest ili još bolje okupa se, te da obuče dva nova bijela nešivena haljetka, iako bi i jedan komad platna mogao proći, te da se namiriše ako je u mogućnosti, klanja dva rekata namaza iza kojih će reći:

Allāhumme innī urīdul-’umrete fe-jessirhā lī ve tekabbelhā minnī.

Iza toga treba početi s učenjem telbije koja glasi:

Lebbejkellāhumme lebbejk, lebbejke lā šerīke leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, lā šerīke lek.

Telbiju posebno mnogo treba učiti iza namaza, kad se popne na kakvu uzvisinu ili siđe s nje, kao i u drugim prilikama. S učenjem telbije se prestaje čim se započne s tavāfom.

Kad se uđe u ihrām treba se čuvati prepirke, prazna govora, griješenja, oblačanje šivene odjeće, pokrivanja glave bilo čime, oblačenja obuće, brijanja ili šišanja bilo kojeg dijela tijela, namirisavanja (pa i upotrebe mirisnog sapuna), podmašćivanja (kose), kopnenog lova, upućivanja na lovinu (dozvoljeno mu je ubijanje buha, muha, zmija, akrepa, miševa, te ostalih zvjeri ako napadnu), kidanja haremskih stabala. U ihrāmu je posebno zabranjen spolni odnos.
U ihrāmu je dozvoljeno pecati ribu, klati deve, krave, ovce, kokoške i domaće patke, kupati se i ići u hamam, zaštititi glavu (od vrućine) suncobranom ili nečim sličnim što ne dotiče glavu, te oko pasa svezati pojas himjān (učkur) u kojem se čuva novac. Također, zaprljan ihrām dozvoljeno je zamijeniti čistim.
Na putu iz Medine u Mekku obično se posjeti i mjesto odigravanja poznate bitke na Bedru. Put za Bedr odvaja se udesno od glavnog puta za Mekku, neposredno po izlasku iz Zul-Hulejfe.

Mesdžidul-harām

Čim se dođe u Mekku treba otići u Mesdžidul-harām. Mustehabb (lijepo) je ući s vrata Benū Šejbe, koja se nalaze između Safe i Merve, nešto bliže Mervi. Čim se ugleda Kaba treba donijeti tekbir (Allāhu ekber) i tehlīl (Lā ilāhe illallāh). Ukoliko gužva dozvoli, prilazi se Hadžerul-esvedu, donosi tekbir, po mogućnosti ga se ljubi, te započinje s tavāfom, obilazeći oko Kabe u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na sahatu. Ono što je vādžib (obaveza) jeste početi tavāf od strane Hadžerul-esveda. Čim se počne tavāfiti treba prestati s učenjem telbije. Tom prilikom kraj ihrāma ispod desnog pazuha treba izvući i prebaciti preko lijevog ramena. To je sunnet. Tako nam desno rame ostaje otkriveno. Također, prilikom obilaska oko Kabe treba zaobilaziti i Hatīm (polukružni zid između Iračkog i Šamskog ćošeta), koji se smatra dijelom Kabe. Inače, prostor unutar njega zove se Hidžr Ismā’īl.

Skica Kabe

1. Hadžerul-esved

2. Ugao Hadžerul-esveda

3. Ugao Irački

4. Ugao Sirijski

5. Ugao Jemenski

6. Hatim (Hidžr Ismā’īl) – računa se kao dio Kabe

7. Vrata Kabe

8. Multezem – dio zida između vrata i Hažerul-esveda

9. Kisva – prekrivač Kabe

10. Mīzāb – kabenski oluk

11. Šāzervān, kabenski podest

12. Mekāmi-Ibrāhīm, hazreti Ibrahimov mekām

Prilikom prva tri obilaska treba činiti reml (hitri hod uz treskanje ramenima), a u ostala četiri obilaska ići normalno. To je sunnet za muškarce. Prilikom svakog nailaska na Hadžerul-esved treba ga poljubiti, ili bar dodirnuti rukom pa ruku poljubiti, ili bar nečim što se drži u ruci, ili bar, ako se ništa od toga ne mogne, prema njemu rukom pokazati pa ruku potom poljubiti ili pokazati štapom. Na početku i na kraju tavāfa to je sunnet, a između toga edeb (lijepo). Isto vrijedi i za Jemensko ćoše samo što se ono ne ljubi. Međutim, Gazali navodi hadis prema kojem je Poslanik, s.a.v.s., ljubio i Jemensko ćoše, te na njega prislanjao svoj desni obraz (hadis o stavljanju obraza bilježe ed-Dārekutnī i el-Hākim). Ostala dva kabenska ćošeta uopće se ne dodiruju. Prilikom započinjanja tavāfa prouči se:

Subhānallāhi vel-hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, allāhumme ei’znī min ehvāli jevmil-kijāme.

Kad se dođe do Iračkog ćošeta treba reći:

Allāhumme innī e’ūzu bike mineš-širki vel-kufri ven-nifāki ve sū’il-ahlāk.

Kad se prolazi pored Mīzāba (kabenski oluk od strane Hatīma) treba reći:

Allāhumme-skinī bi-ke’si nebijjike Muhammedin šurbeten lā azme’u ba’dehā.

Kod Šamskog ćošeta govori se:

Allāhumme-dž’alhu hadždžen mebrūren ve sa’jen meškūren ve zenben magfūren ve tidžāreten len tebūre bi-rahmetike ja ‘Azīzu jā Gafūr.

Kod Jemenskog ćošeta se govori:

Allāhumme innī e’ūzu bike min ‘azābil-kabri ve fitnetil-mahjā vel-memāt.

Konačno, mustehabb je prilikom svakog pristupanja Hadžerul-esvedu proučiti:

Allāhu ekber Allāhu ekber, Allāhumme īmānen bike ve tasdīkan bi-kitābike ve vefā’en bi-’ahdike vet-tibā’an li-nebijjike, ešhedu en lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke leh, ve ešhedu enne Muhammeden ’abduhū ve resūluhū, āmentu billāhi ve kefertu bil-džibti vet-tāgūt.

Pored gore navedenog, lijepo da je hadžija u toku tavāfa uči što god zna iz Kur’ana, a posebno dovu koju je učio i Poslanik, a.s.:

Rabbi-gfir verham ve tedžāvez ’ammā ta’lem, inneke Entel-E’azzul-Ekrem (Bože, oprosti mi i smiluj mi se za grijehe koje Ti znaš! Ti si Najuzvišeniji i Najplemenitiji!).

I na kraju, nakon obavljenog tavāfa treba klanjati dva rekata namaza kod Mekāmi-Ibrāhīma ili gdje bude moguće u haremu džamije. Taj namaz je vādžib (obavezan). Iza toga hadžija će se napiti Zemzem-vode čije vrelo nalazi se u neposrednoj blizini Kabe, od strane Hadžerul-esveda. Ulaz u Zemzem danas je pokriven, a sama voda razvedena svuda uokolo Harema.

Nakon namaza lijepo je ponovo prići Hadžerul-esvedu ukoliko gužva dozvoli.

Hazreti Gazali još kaže da nakon tavāfa treba prići Multezemu (dio Kabe između Hadžerul-esveda i kabenskih vrata), a to je mjesto na kojem se primaju dove. Tu se treba priljubiti uz Kabu i okačiti za njen prekrivač. Stomakom se primiče zidu Kabe i desni obraz priljubljuje uz nju. Tu se, između ostalog, uči istigfār (traženje oprosta), upućuje zahvala Allahu, dž.š., i što više uče salavati na poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i sve ostale poslanike. Naravno, sve to je lijepo ukoliko se mogne zbog stiske.

Nakon svega toga izlazi se na Safu i počinje obavljati sa’j, tj. sedam obilazaka između Safe i Merve, dva brežuljka u neposrednoj blizini Kabe međusobno udaljena oko 375 metara, između kojih je trčala i hazreti Hadžera, majka Ismailova, a.s. Vādžib je otpočeti s’aj od brežuljka Safe a završiti na Mervi, te da otpočne odmah iza tavāfa. Sunnet je ispeti se na Safu kroz vrata Harema zvana Bābus-Safā. Također, sunnet je da se u toku vršenja sa’ja bude pod abdestom.

Čim se izađe na Safu treba se okrenuti prema Kabi donoseći tekbīr i tehlīl uz dizanje ruku, te potom donijeti i salavat na hazreti Pejgambera, s.a.v.s., nakon čega se može zaiskati i neka svoja želja. Tako je postupao i Allahov Poslanik, a.s.

Prilikom hoda između Safe i Merve na jednoj označenoj zelenoj dionici (u dužini od oko 80 metara) treba malkice požuriti, lagahno potrčati.

Prilikom obavljanja sa’ja lijepo je učiti:

Rabbi-gfir ve-rham ve tedžāvez ’ammā ta’lem inneke Entel-E’azzul-Ekrem.

Lijepo je što više i učiti:

Subhānallāhi vel-hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber.

Ono što se govori na Safi govori se i na Mervi. Na Mervi se sa’j i završava. Inače, kao i tavāf, tako i sa’j može se obaviti u prizemnom nivou Haremi-šerīfa, ali i na prvom katu, te konačno na krovu. Sve to omogućeno je zbog iznimno velikog broja hadžija.

Plan Safe i Merve

Nakon obavljenog sa’ja obavezno se brije kosa na glavi ili bar podšišava. Time obredi umre bivaju završeni, nakon čega se skidaju ihrāmi i prestaju sve ihrāmske zabrane.

Hadž:

Dan pred Arefat (dva dana pred Bajram – 8. zul-hidždžet) ponovo se oblače ihrāmi i donosi nijet za hadž:

Allāhumme innī urīdul-hadždže fe-jessirhu lī ve tekabbelhu minnī.

Kao i za umru tad je lijepo klanjati i dva rekata namaza, iza čega se opet počinje s učenjem telbije.

U ihrām se može ući i prije, što je čak i efdalnije (bolje).

Taj dan, u večernjim sahatima, odlazi se na veliku visoravan Arefat koja se nalazi oko 20 km. istočno od Mekke. Stajanje na Arefatu 9. zul-hidždžeta (dan pred Bajram) računa se najvažnijim obredom hadža. Pored Arefata je mjesto koje se zove Batnu ’urene, mjesto na kojem se ne može obaviti stajanje. To je ustvari dolina preko koje se pređe ulaskom na Arefat.

Muhammed, a.s., kaže: „Nema dana u kojem Allah više oslobodi robova od Vatre nego što je to dan Arefata.“ A Gazali u svom Ihjā’u navodi i ovaj hadis: „Postoje grijesi koje može poništiti samo stajanje na Arefatu.“

Na Arefatu se u podnevskom vaktu zajedno klanjaju podnevski i ikindijski namaz. Prema Ebū Hanīfi, ako bi osoba sama klanjala podne i ikindiju na Arefatu, tada bi svaki namaz trebala klanjati u njegovu vremenu.

Na Arefatu je lijepo obići i Brdo milosti (Džebelur-rahme), mjesto na kojem su se sastali hazreti Adem i hazreti Hava nakon izlaska iz Dženneta.

Brdo milosti na Arefatu

Odmah iza zalaska Sunca polazi se u pravcu Muzdelife, koja se nalazi na putu prema Mekki. Kao i Arefat, tako je i cijela Muzdelifa mjesto vukūfa (stajanja), osim doline Vādī Muhassir.

Na Muzdelifi će se u jacijsko vrijeme klanjati zajedno akšam i jacija. Na Muzdelifi hadžija treba da skupi 49 kamenčića koji će mu naredna tri dana trebati Mini, mjestu gdje se kamenuje šejtan. Ovi kamenčići mogu se skupiti i na drugom mjestu ali nikako na samoj Mini gdje se taj obred i obavlja.

Na Muzdelifi će se klanjati i sabah-namaz te odmah nastaviti za Minu. Obaveza je na Muzdelifi ostati bar malo do iza ponoći. To je vādžib (obaveza).

Na toj dionici od Muzdelife do Mine treba posebno učiti telbiju. Na Mini se nalaze tri mjesta poznata kao džemreta na kojima se obavlja remj (bacanje kamenčića). Ovaj, prvi dan Kurban-bajrama treba baciti 7 kamenčića i to samo na jednom džemretu, koje se zove Džemretul-’akabe, ili el-Džemretul-kubrā (Veliko džemre). Prva dva džemreta samo se prođu. Najefdalnije vrijeme za to bacanje je od izlaska sunca do podneva.

Čim se kamenčići počnu bacati treba prestati s učenjem telbije ali zato pri svakom bacanju učiti tekbīr (Allāhu ekber), po mogućnosti dodati i:

’Alā tā’atir-Rahmān ve ragmiš-šejtān, allāhumme tasdīkan bi-kitābike vet-tibā’an li-sunneti nebijjike.

Iza remja na Velikom džemretu za hadžije se kolju kurbani. Tada hadžija može skinuti ihrām, obrijati kosu ili je podšišati, i time se osloboditi svh ihrāmskih zabrana osim spolnog odnošaja. To se zove et-tehallulul-evvel (prvo oslobađanje od stega). No, ihrāma se može osloboditi i prije klanja kurbana. Kako kaže Gazali u svom Ihjā’u: „...Ihrāma se oslobađa nakon bacanje kamenčića, brijanja glave i obaveznog hadžskog tavāfa. Kada hadžija obavi bilo koje dvije radnje od ove tri, oslobodio se ihrāma. Da li se oslobodio ihrāma s ove tri radnje prije ili poslije klanja kurbana, nije važno,...
Poslije toga silazi se u Mekku i obavlja glavni tavāf, poznat kao tavāfuz-zijāre ili tavāful-ifāda. On se obavlja isto kao i umranski tavāf. Vrijeme za ovaj tavāf nastupa u zoru prvog dana Bajrama. Mekrūh (pokuđeno) ga je obaviti iza bajramskih dana.

Ovaj tavāf lijepo je zanijetiti riječima:

Allāhumme innī urīdu tavāfe bejtike fejessirhu lī ve tekabbelhu minnī.

Ključna mjesta hodočašča u Mekki

Oni koji nisu obavili hadžski sa’j (7 obilazaka između Safe i Merve) obavit će ga sada, odmah iza tavāfa. On se obavlja isto kao i umranski sa’j. Tek nakon ovog tavāfa postaje dozvoljen i spolni odnošaj. To se zove et-tehallulul-ekber (potpuno oslobađanje od stega).
Drugi i treći dan Bajrama hadžije se ponovo vraćaju na Minu i bacaju po 7 kamenčića na sva tri džemreta. Sva tri džemreta međusobno su udaljena oko 100-150 metara. Prvo se baca na Malom džemretu (el-Džemretus-sugrā), pa na drugom, Srednjem džemretu (el-Džemretul-vustā), te konačno na trećem, Velikom džemretu (el-Džemretul-kubrā). Vrijeme ovih bacanja nastupa od podneva. Prema nekim učenjacima može se bacati i prije podne.
Bacanje kamenčića lijepo je obaviti i četvrti dan Bajrama. Ono je čak obavezno ako se na Mini dočeka zora tog četvrtog dana.

Treba znati da ako postoji opravdan razlog, u obredu bacanja kamenčića jednog hadžiju može zamijeniti drugi. U tom slučaju opunomoćena osoba prvo će baciti svoje kamenčiće pa tek onda za drugu osobu.

Još dok smo u Mekki, lijepo je zijaretiti mezaristan Mu’allu u kojem su sahranjeni hazreti Hatidža, hazreti Amina, Poslanikov, a.s., djed Abdul-Muttalib i njegov amidža Ebū Tālib. Do tog mezaristana najlakše je otići pješke, uz glavnu ulicu koja vodi od Alejhisselamova mjesta rođenja. Mezarje dođe s lijeve strane.

Lijepo je otići i do samog mjesta na kojem se rodio Poslanik, a.s. Danas je tu mala gradska biblioteka, a nalazi se neposredno iznad Merve, oko 500 metara sjeveroistočno od Kabe. Do 1950. godine tu je stajala džamija koju je sagradila majka čuvenog hali-fe Hārūna er-Rešīda (9. stoljeće).

Alejhisselamovo mjesto rođenja

Fino bi bilo obići i pećinu Hira na Brdu svjetlosti (Džbelun-nūr) u kojoj je Poslanik, a.s., primio prvu objavu, kao i pećinu Sevr u kojoj se hazreti Pejgam-ber, a.s., sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom sklonio pred mušricima tokom hidžre u Medinu.

Mezaristan Mu’allā i hzr. Hatidžin mezar u gornjem dijelu

Konačno, prije odlaska iz Časne Mekke obaveza je hadžije da obavi tzv. oproštajni tavāf oko Kabe, poznat kao tavāful-vedā’ ili tavāfus-sadr. Poslije tavāfa, ukoliko stiska dopusti, napiće se Zemzema, prići vratima Kabe, poljubiti prag, prisloniti se uz Multezem (dio zida između Hadžerul-esveda i kabenskih vrata) i skrušenim srcem zaiskati od Allaha šta želi i vratiti se idući natraške dok ne izađe iz Mesdžidul-harāma. Pogled će držati na Kabi sve dok je ne izgubi iz vida.

Snimak Harema iz svemira

Po povratku u domovinu lijepo je prvo otići u džamiju i klanjati dva rekata namaza, pa tek onda svojoj kući. Kako veli hazreti Gazālī u svom Ihjā’u, kada hadžija uđe u svoju kuću, neka prouči:

Tevben tevben li-Rabbinā evben, lā jugādiru alejnā havben –

„Kajući se i našem Gospodaru, bez grijeha, vraćajući se!“

Kada dođe kući, hadžija ne bi trebao zaboraviti blagodat kojom ga je uzvišeni Allah počastio, a to je posjeta Allahovoj kući, Njegovu haremu i mezaru Njegova Poslanika, a.s.

Nastavit će se, ako Bog da!