Nekoliko riječi o hazreti Hidru

Autor(i): 

 

Plemeniti ajeti kur'anske sure El Kehf (Pećina) donose nam sljedeću pripovijest:
 
A kada Mūsā reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići." I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Mūsā reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili." "Vidi!"; reče on, "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!" "E, to je ono što trazimo!"; reče Mūsā, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. "Mogu li da te pratim", upita ga Mūsā, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?" "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati", reče onaj, "a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?" "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da", reče Mūsā, "i da ti se neću ni u čemu protiviti." "Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!"
I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nesto vrlo krupno!" "Ne rekoh li ja", reče onaj, "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?" "Ne karaj me što sam zaboravio", reče, "i ne čini mi poteškoće u ovom poslu mome!" I njih dvojica krenuše.
I kada sretoše jednoga dječaka pa ga onaj ubi, Mūsā reče: "Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikog ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!" "Ne rekoh li ja tebi", reče onaj, ''da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?" "Ako te i nakon ovog za bilo šta upitam", reče, "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"
I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si", reče Mūsā, "uzeti za to nagradu."
"Sada se rastajemo ja i ti!"; reče onaj, "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti." "Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i oštetio sam je jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao. Što se onog dječaka tiče, roditelji su mu vjernici i pobojali smo se da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljega i čestitijega od njega, i milostivijega. A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac im je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje.
Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!" (18:60-82)
 
Hadisi nam ovu tajanstvenu ličnost sa kojom se Mūsā, alejhisselam, družio izvijesno vrijeme imenuju imenom Hidr koje, prema svom značenju u arapskom jeziku, upućuje na zelenog čovjeka. Predanja nam kažu da je on tako nazvan zbog posebne blagodati koju mu je dragi Allah podario – pustinja bi, kad god bi sjeo i/ili klanjao, oko njega zazelenila. Dragi Allah najbolje zna.
Koliko je nama poznato, navedeni ajeti jedini su pomen o hazreti Hidru u Kur'anu, a u drugome osnovnom vrelu islama – Sunnetu hadisi koji ih komentarišu uzimaju najveće učešće u govoru o njegovome životu. Odatle je ovo dobro znano druženje sa Mūsāom, alejhisselam, najviše pominjan događaj iz hazreti Hidrovoga života u dva osnovna vrela islama. Istina, postoje razna predanja i o nekim drugim značajnim događajima iz njegova života ali su ona prilično raznolika,[1] tako da danas nije lahko na valjan i odgovoran način ocijeniti njihovu validnost i vjerodostojnost.
O ličnosti hazreti Hidra se dosta govori i u nauci o Akaidu, kao i u sufijskoj i pisanoj i usmenoj tradiciji, no naše nam skromno znanje ne dopušta da o tome dajemo vlastite komentare.
Iz navedenih razloga smo odlučili da ovom prilikom ukratko prokomentarišemo samo dva pitanja vezana za hazreti Hidra – pitanje njegova poslanstva i pitanje dužine njegova ovosvjetskog života.
Kur'anska pripovijest o druženju hazreti Hidra i Mūsāa, alejhisselam,[2]nam, onako kako smo je mi skloni razumjeti i interpretirati, jasno govori da hazreti Hidr nema emanet Allahovoga poslanstva. Naime, suština poslanstva jeste upravo u tome da se ljudima javno prenose poslanice Gospodara svih svjetova sa Njegovim opomenama, poukama i propisima konkretiziranim u, kroz Suhufe ili Knjigu, objavljenom Vjerozakonu (Šerijat). A, hazreti Hidr, kur'anska pripovijest je tu sasvim jasna, djeluje diskretno – on neprimjetno i bez riječi izvršava ono što mu je povjereno da uradi. No, bez obzira na to što Hidr ne nosi breme odgovornosti poslanstva, on je bez ikakve sumnje počašćen Objavom kojom je poučen posebnome znanju, nepoznatom drugim ljudima, pa čak i Allahovom poslaniku Mūsāu, alejhisselam. Upravo to nam o Hidru kaže Allahova uzvišena Riječ u Kur'anu, koja ga jasno zove: ''Našim robom kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili'',[3] da bi malo nakon toga Kur'an ovjekovječio i njegove riječi: ''Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju.";[4] iz čega nam je bez imalo sumnje jasno kako je Hidr jedan od odabranih Allahovih robova, jedan od miljenika Njegovih kojega je On, hvaljen i slavljen neka je, poučio onome čemu je htio i kojemu je stavio u dužnost da u tome smislu na Zemlji i djeluje. Ovo podrazumijeva mogućim obadva mišljenja koja se najčešće o Hidru javljaju – kako mišljenje koje kaže da on mada nije poslanik (resul) ipak jeste vjerovjesnik (nebijj),[5] tako i mišljenje da je on ''samo'' evlija. Nama lično bliže je mišljenje da je Hidr vjerovjesnik, ali to ne možemo i tvrditi. Dragi Allah, hvaljen i slavljen neka je, najbolje zna.
No, bio on vjerovjesnik ili evlija, o hazreti Hidru se zasigurno može govoriti kao o Allahovome odabranome robu i miljeniku, koji, baš kao i meleki, izvršava sve ono što mu je stavljeno u emanet da izvrši i o čemu je poučen direktno od Gospodara svih svjetova.
Drugo pitanje vezano za hazreti Hidra na koje se ovdje želimo ukratko osvrnuti jeste pitanje njegova ''vječnoga'' života.
U islamskoj tradiciji prisutna su, kao što smo maločas u fusnoti napomenuli, veoma različita mišljenja u pogledu vremena kada je hazreti Hidr rođen, kao i tome koliko mu je određeno da živi na ovome svijetu. Lepeza bi se mogla širiti od mišljenja da mu život ne može biti puno duži od života drugih ljudi (uključujući i činjenicu da su ranije generacije živjele znatno duže[6]), pa sve do mišljenja da on živi od vremena Adema, alejhisselam, do samoga Sudnjeg Dana.[7] No, ono što je bez imalo sumnje apsolutno istinito jeste da je hazreti Hidr bio zreo čovjek u vrijeme Mūsāa, alejhisselam,[8] dok sve drugo može biti predmet različitih mišljenja i rasprava. Dragi Allah najbolje zna koliko je odredio hazreti Hidru da živi na Zemlji i po našemu mišljenju nema potrebe oko toga raspravljati. A, jedino što je zaista značajno tu istaći jeste činjenica da hazreti Hidr, ma koliko mu život dunjalučki trajao, nikako ne može biti besmrtan, tj. on nikako ne može biti izuzet od istine koju nam kazuju sljedeći ajeti Kur'ana:
 
Svako živo biće će smrt okusiti! (3:185)
 
Nijedan čovjek prije tebe (Muhammede) nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (21:34,35)
 
Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti. (29:57)
 
Naravno, činjenica da hazreti Hidr zasigurno ne može besmrtnošću izbjeći iskustvo smrti koje je dragi Allah odredio svim ljudima, ne znači da je nemoguće da mu je život doista veoma dugačak. Svima nam je jasno da je dragi Allah svemoguć i da je u stanju darovati kome hoće život dugačak koliko On hoće i odatle niko od nas nema pravo oko toga proizvoljno iznositi bilo kakve tvrdnje. Dragi Allah najbolje zna.
 
 
[1] Tako naprimjer, autor Nezir Halilović u djelu ''Hazreti Hidr'' (Biblioteka El-Halil - Prijatelj, bez godine izdanja, str. 115-121) navodi čak dvadeset četiri mišljenja o Hidrovome porijeklu (pravo ime, mjesto i vrijeme rođenja, uzlazna loza).
[2] O tome je nešto više već rečeno u kazivanju o Mūsāu, alejhisselam, tako da to na ovom mjestu nema potrebe ponavljati.
[3] 18:65.
[4] 18:82.
[5] Hazreti Hidr se, budući da ne donosi javnu Allahovu poslanicu (risalu) sa propisanim Šerijatom već djeluje diskretno, ne može smatrati poslanikom (resulom). No, činjenica da on kroz Objavu može ljudima donijeti neke vijesti (nebe') od dragoga Allaha, dopušta veliku mogućnost da je on doista Njegov vjerovjesnik (nebijj). On, hvaljen i slavljen neka je, najbolje zna.
[6] Nūhov, alejhisselam, život je očit primjer toga.
[7] Riječ je o mišljenjima da je Hidr jedan od sinova Adema, alejhisselam, i o mišljenjima da mu je dato da živi sve do vremena pojave Dedždžala kako bi svjedočio protiv njega.
[8] Upravo zbog toga je i ovaj kraći osvrt na hazreti Hidrovu ličnost smješten u ovome poglavlju koje obuhvata period mubarek povijesti u kome je na Zemlji živio Mūsā, alejhisselam.
field_vote: