Hadis

Dok je u namazu, čovjek šuti; dok uči zikr i promišlja (fikr), čovjek šuti; dok spava (a san je vid smrti), čovjek šuti. U svim drugim prilikama čovjek govori i veoma često njegov govor je svađa, prepirka. Jezik otkriva šta srce sadrži. Kada svađa prestane, vjernik se pita, zašto se svađao, zašto je morao podići ton i uvrijediti svoga sagovornika. Često odbaci krivnju od sebe i za sve optuži prokletog šejtana. Pri tome se pozove na hadis hazreti Pejgambera, alejhisselam.

Prošli put smo govorili o važnosti izbora prijatelja jer svako utječe na svakoga. Vidjeli smo da hazreti Pejgamber, alejhisselam, dobroga prijatelja poredi sa prodavačem mirisa – ako se ne okoristimo od njegovih savjeta barem ćemo uživati u lijepome mirisu.

U prošlome predavanju govorili smo o daru ljudske slobode. Svako od nas ima mogućnost izbora, svako se može ponašati ispravno ili nepristojno. Oni koji su svjesni, svojim primjerom i iskrenim savjetom dužni su upozoravati one koji nanose štetu sebi i svome društvu. Samo iskren savjet i vlastiti primjer mogu pomoći izgradnju savršenoga pojedinca i zdravoga društva.

4. Četvrto predavanje: Hadis-i šerif o slobodi čovjeka

U prošlome hadisu, slušali smo o prolaznosti ovoga svijeta, o tome da sve na šta čovjek naiđe u svome životu, dobro ili loše, sve će, kad-tad, jednom proći. Zato je pametan onaj čovjek koji se u potpunosti okrene drugom, vječnom, svijetu, koji ovaj život provodi u iščekivanju drugoga svijeta.

U prošlome hadisu, slušali smo o sretnicima drugoga svijeta. Vidjeli smo da je naš život na ovome svijetu poput sjene: prvo ga nema, potom ga nastane, uspravlja se, stagnira, smanjuje i na kraju ga nestaje.

Prošli put govorili smo o vjeri, Božijemu daru svakome čovjeku, daru s kojim se svako rađa. Taj urođeni dar vidjeli smo da se oslovljava pojmom „fitra“ ili „fitret“.

Zaključili smo da je na osnovu njega, dôbro ono što se nalazi kao čovjekov temelj. No, u toku svoga odrastanja, na to svjetlo urođene vjere djeluje okolina u kojoj čovjek živi, a naročito njegovi bližnji. Stoga i od njih uveliko zavisi da li će čovjek ostati na pravome putu ili će, ne daj Bože, zalutati.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَة، رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَسُولَ اللهِ e قَالَ:

كُلُّ مَوْلُودٍ يُولَدُ عَلىَ الْفِطْرَةِ، فَأَبَوَاهُ يُهَوِّدَانَهُ، أَوْ يُنَصِّرَانَهُ، أَوْ يُمَجِّسَانَهُ، كَمَا تُنْتَجُ الْبَهِيمَةُ بَهِيمَةً جَمْعَاءً، هَلْ تُحِسُّونَ فِيهَا مِنْ جَدْعَاءٍ؟

ثُمَّ يَقُولُ أَبُو هُرَيْرَة، رَضِيَ اللهُ عَنْهُ:

وَ اقْرَءُوا إِنْ شِئْتُمْ:

1. Hadis

Prenosi Ebu Malik Haris ibn Asim el Ensari, r.a., da je Božiji Poslanik, s.a.w.s., rekao:

 Kenzu-l-‘ummāl, dočim šiijski izvori isti hadis u nešto drugačijoj verziji vezuju uz h.‘Aliju)